Zadužen je predlagatelj da organizuje i sprovede javnu raspravu od 90 dana. U svakom slučaju bilo bi korisno otvoriti javnu diskusiju upravo sa onima koji će najviše eksploatisati ponuđena rješenja.
Upravo bi ovaj Zakon trebalo iskoristiti za potpunu digitalizaciju poslovanja po uzoru na napredne zapadne, ali i susjedne zemlje.
Javna rasprava nesumnjivo će ukazati na problem fragmentiranog izvještavanja koji je primjer da bi svi trebalo da uđu u fiskalizaciju. Drugi nivo su različite vrste transakcija koje treba sistematizovati i standardizovati radi lakšeg praćenja i obrade od strane Poreske uprave. Stručnjaci predlažu da bi u Zakon trebalo uvesti i pojam AI, koji u mnogome može doprinijeti obradi podataka.
Nekvalitetni podaci za obradu nisu bili upotrebljivi, pa bi ovaj put trebalo ići u detaljniji prikaz transakcija u smislu strukture podataka. Ako se radi o proizvodima – GTIN, a ako se radi u uslugama kojim uslugama te mjestu nastanaka i mjestu isporuke proizvoda ili usluge. To bi bio glavni doprinos GLN-a u strukturi podataka koje se razmjenjuju, kako između kompanija, tako i između kompanija i Poreske uprave FBiH.
U svakom slučaju treba podržati osnovni princip Nacrta Zakona - digitalna ekonomija i elektronski dokument kao nosilac nastanka određenog događaja.
Kada je u pitanju kaznena politika za koju se smatra da je stimulativna, struka predlaže i pojam nagrađivanja, pored kažnjavanja, za sve one koji uredno posluju i koji bi mogli imati vlastiti interes da se sve transakcije prijave. Jer samo sankcija, bez afirmacije su prevaziđen model, Vrijeme je da se stimulišu oni poreski obveznici koji su redovni u prijavama prometa, uplatama i prijavama onih koji ne evidentiraju promet. To bi se moglo uraditi kroz, primjerice, projekte lojalnosti gdje bi poreski obveznik zbog svoje lične koristi tražio od suprotne strane da mora prijaviti promet. To se može uraditi kroz skeniranje QR koda telefonom i(li) skupljanjem bodova ili prometa računa koje je platio.
Pored obaveze uzimanja računa moglo bi se uvesti skeniranje QR koda kao stimulativnu radnju od koje će poreski obveznik imati korist, a što bi ujedno doprinijelo smanjenju administrativnih radnji poreskim obveznicima kod prijava poreskih obaveza.
Privreda strahuje od ponavljanja perioda 2009./2010, kad su sve nelogičnosti i problem ponuđenih rješenja zakomplikovali poslovanje legalnim korisnicima, a onih koji rade u sivoj zoni nije se niti doticalo.
Upitno je i uvjeravanje predlagatelja da fiskalne kase moraju ostati. Odnosno, postoji mogućnost da ostanu tamo gdje nema interneta i gdje su mali obveznici. No moderno vrijeme nalaže da se teži aplikativnim rješenjima, doslovno na mobilnim telefonima ili desktop varijantama. Jer, fiskalne kase su prevaziđene i samo su dodatni trošak. Dobra komunikacija i kvalitetan softvera rješavaju sve probleme, a sve je moguće uraditi pod okriljem državnih telekom operatera. Naime, umjesto zadržavanja fiskalnih kasa za printanje računa, vrijeme nalaže da se ide u pravcu e-faktura i elektronskih računa između poslovnih subjekta te generaisanja QR koda i skeniranja bez printanja.
Printanje je za sada moguće ostaviti kao varijantu i to samo ako kupac zahtijeva da mu se isprinta račun.
Dio koji se odnosi na CPF, je za podršku smatra struka, ali uz uslov dobre razrade strukture podataka i usklađivanja sa UIO i Poreznom upravom RS, pa onda i sa provajderima EDI sistema kako bi sve u praksi zaživjelo i dobilo puni smisao. Naime, ostalo je nejasno da li ova platforma ima ulogu EDI provajdera. Dobra stvar je da se prijedlogom računi tamo mogu slati i sa te platforme skidati, što je izuzetno bitno.
Brigu o arhiviranju tih dokumenata trebalo bi povjeriti PUFBiH, opet uz pomoć telekom operatera, jer oni imaju i kapacitete i stručno znanje, a i sigurnosni aspekt, jer zadovoljavaju standarde 9001 i 27001 ISO.
Teško je vjerovati da neke druge firme mogu biti garanti da će sistem funkcionisati. Uostalom, zašto bi zarada išla nekome mimo postojećih telekom operatera. Time bi se izbjegle i potencijalne mogućnosti koruptivnih radnji.
(Vijesti.ba)