Zrake dobrote u tami zla: Bosanski heroji koji su spašavali Jevreje

Prije 80 godina, vojnici i oficiri Crvene armije oslobodili su oko 7.000 zatvorenika, većinom Jevreja, u nacističkom logoru smrti Auschwitz-Birkenau. Auschwitz je postao simbol Holokausta koji je nacistička Njemačka provela nad šest miliona Židova, od kojih je milion umrlo upravo na tom mjestu od 1940. do 1945.

Svijet se danas sjeća zla koje je učinjeno, ali i rijetkih zraka svjetlosti, dobrote, koje su se probile kroz tamu tog zla. Među njima su i one iz Bosne i Hercegovine. Najsvjetliji među njima - Zejneba Hardaga i Derviš Korkut.

Dobro se dobrim vraća

Derviš Korkut, glavni bibliotekar Nacionalnog muzeja Bosne, objavio je 1940 . godine članak pod nazivom "Antisemitizam je stran muslimanima Bosne i Hercegovine" u kojem se zalagao za toleranciju prema bosanskim Jevrejima. Korkut nije samo spasio povijesnu sarajevsku Hagadu od sigurnog uništenja od strane nacista, već su i on i njegova supruga Servet skrivali jevrejsku djevojčicu, Dorkicu Papo, poznatu i kao Mira, u svom domu, spašavajući joj život. Više od pet decenija kasnije, kada su Korkutova kćerka Lamija i njena porodica pobjegli od krvoprolića na Kosovu u Skoplje, Davor Papo, sin Mire Papo, bio je među onima koji su im omogućili da se nasele u Izrael.

Sarajevska hagada

Drugo dvoje bosanskih muslimana, Mustafa i Zejneba Hardaga, također su riskirali svoje živote skrivajući prijatelje i susjede, Rifku i Josefa Kabiljo, i njihovo dvoje djece u Hardaginom domu u Sarajevu. Zejneba Hardaga nastavila je spašavati druge bosanske Jevreje od hapšenja od strane Gestapa i ustaša, zbog čega su ona i Mustafa kao i Derviš i Servet Korkut priznati kao Pravednici među narodima od strane Yad Vashema, izraelskog autoriteta za sjećanje na Holokaust. I ovdje je opet dobro vraćeno dobrim. Usred opsade Sarajeva od strane bosanskih Srba 1994. godine, nakon što je Mustafa umro, Rifka Kabiljo organizirala je izvlačenje Zejnebe i njene porodice iz grada i njihovo dovođenje na sigurno, u Izrael.


Zejneba Hardaga svojom odjećom sakriva žutu Davidovu zvijezdu koja se nalazi na lijevoj ruci Rifke Kavilio, 1941. godina

Za Vijesti.ba su o ovim primjerima govorili Vladimir Andrle, predsjednik Jevrejskog kulturno-prosvjetnog društva La Benevolencija i Eli Tauber, savjetnik za kulturu i religiju Jevrejske zajednice u BiH.

Nevjerovatna hrabrost

Andrle ih vidi kao neke od najsvjetlijih primjera međuljudskih i međukomšijskih odnosa koji stoljećima vladaju u Bosni i Hercegovini i Sarajevu, dok Tauber naglašava kako Bosni i Hercegovini imamo 54 “Pravednika među narodima” koji su u toku Drugog svjetskog rata, rizikujući vlastiti život, sačuvali svoje komšije i prijatelje. Jedna od njih, dodaje Tauber, bila je i Zejneba, ali ističe i da ne treba zaboraviti njenog muža Mujagu Hardaga, kao i njegovog brata.

"Hrabrost Zejnebe i Derviša u okolnostima kada se glava gubila zbog sitnice a pogotovo zbog pomaganja Jevrejima i Jevrejkama trebaju da budu inspiracija svakom čovjeku. Ljudskost koji su oni, a i mnogi drugi u Bosni i Hercegovini, pokazali tokom holokausta je svijetli primjer karaktera bosanskohercegovačkog čovjeka koja i danas postoji. Mnogo je „Zejneba i Derviša“ među nama i lako su prepoznatljivi. Svaka osoba koja se zalaže za pravdu i jednakost u Bosni i Hercegovini se u principu zalaže za ljudske vrijednosti. Vrijednosti kojima su se oni vodili", kaže nam Andrle.

Vladimir Andrle

"Poznavao sam Zejnebu mnogo prije nego što sam to otkrio. Ona je spasila i moju baku. I ostala sa njom prijateljica do kraja života. Tek sam kasnije, istražujući, saznao šta je sve učinila i kako je i sama mogla stradati. Derviš Korkut je posebna priča i jedan od rijetkih intelektualaca koji je ne samo spasio Sarajevsku Hagadu već i jednu Jevrejku i sklonio je u vlastitu kuću", priča Tauber u razgovoru za Vijesti.ba, ali kaže i da danas, gledajući šta se u svijetu dešava, ne može zamisliti da bi neko imao takvu hrabrost.

U Sarajevu najsigurnije

"Pogotovo ne u svijetu. U Bosni, u Sarajevu, siguran sam da i dalje žive potomci onih ljudi koji su pomogli mojim roditeljima da prežive Holokaust i koji bi bili spremni da rizikuju i život, ako trena, za komšiju i prijatelja. Zato sam se ja vratio u Sarajevo, jer se ovdje osjećam najsigurnije", dodaje Tauber, ali pesimistično naglašava da, nažalost, danas, u Bosni i Hercegovini živi malo Jevreja.

"Najveći broj Jevreja je stradao u Holokaustu, oko 10.500 članova naše zajednice. Jedan dio je odselio poslije Drugog svjetskog rata a drugi u toku ovog posljednjeg rata 1992-1995. Danas u BiH živi nekih 700 Jevreja", objašnjava Eli Tauber za Vijesti.ba.

Eli Tauber

Dodaje da nikada, osim u Drugom svjetskom ratu, nije bilo nekih problema vezanih za suživot.

"Uvijek su odnosi bili dobri i živjeli se poštujući jedni druge. Tako je i danas. Treba pogledati šta se događa u svijetu i shvatiti kako mi ovdje živimo i kako se ponašamo. Nikada u Bosni nije bilo antisemitizma. Nema ga ni danas. To je ono što treba da sačuvamo i prenesemo na nove, mlade, generacije da nastave da njeguju taj dobrosusjedski, komšijski i prijateljski odnos", ističe Tauber te poručuje mladima da pročitaju njegovu knjigu "Kada su komšije bili ljudi" i da shvate kako su to građani Bosne i Hercegovine i u najtežom i najopasnijim vremenima, rizikujući vlastiti život, sačuvali svoje sugrađane - Jevreje.

Odnosi bh. muslimana i Jevreja za primjer

Andrle saglasno ocjenjuje da su odnosi Jevreja i Muslimana u Sarajevu danas na visokom nivou - kako među vjernicima, tako i među institucijama koji predstavljaju ove dvije vjerske grupe.

"Mnogo je zajedničkih aktivnosti urađeno u posljednjih desetak godina. Recimo, u 2024. godini grupa mladih Jevreja i Muslimana su se okupili i zajednički otišli u nekoliko gradova u Bosni i Hercegovini gdje su obišli džamije i sinagoge kao i razgovarali sa članovima vjerskih zajednica u tim gradovima. Organizovan je koncert muslimanske i jevrejske vjerske muzike, izložba na temu izgubljenih džamija i sinagoga itd", zaključuje Vladimir Andrle u razgovoru za Vijesti.ba.

Kao što su Eli Tauber i Vladimir Andrle složno zaključili u razgovoru za Vijesti.ba, Sarajevo je uvijek bilo i ostat će primjer suživota, međureligijske tolerancije i njegovanja dobrosusjedskih, komšijskih i prijateljskih odnosa.

Još prije drugog svjetskog rata, zabilježen je otpor sarajevskih muslimana onima koji su progonili Jevreje. Jedan od takvih primjera je i Sarajevski purim - jedinstven događaj sa početka 19. stoljeća u Sarajevu te primjer suživota, o kojem ćete priču moći pročitati večeras na našem portalu.

E. Šahbazović

(Vijesti.ba)