Auschwitz nakon 80 godina: Političari šute, preživjeli govore

Više od 50 državnih delegacija većinom najvišeg nivoa okupit će se na komemorativnoj svečanosti kojom se obilježava 80 godina otkako su vojnici Crvene armije oslobodili najužasniji među logorima smrti. Auschwitz je postao simbol holokausta koji je nacistička Njemačka provela nad šest miliona Židova, od kojih je milion umrlo upravo na tom mjestu od 1940. do 1945.

Zvaničnici muzeja na mjestu bivšeg koncentracijskog logora Auschwitz I i logora za istrebljenje Auschwitz-Birkenau, podignutih u okupiranoj Poljskoj kod grada Oswiecima, rekli su da ovaj put da ne žele govore političara.

Pripovijedat će samo preživjeli, a doći će ih pedesetak - vjerovatno na posljednjoj velikoj komemoraciji na kojoj će ih biti u značajnijem broju.

Među svjetskim liderima koji će doći na komemoraciju bit će francuski i njemački predsjednik Emmanuel Macron i Frank-Walter Steinmeier, bit će ondje i britanski kralj Karlo, a učestvovat će i hrvatska delegacija koju vodi premijer Andrej Plenković, prenosi HINA.



- Neće biti političkih govora, rekao je direktor memorijala i muzeja Auschwitz-Birkenau Piotr Cywiński u nedavnom intervjuu za Guardian.

Želimo se usredotočiti na posljednje preživjele koji su među nama i na njihovu priču, njihovu bol i traumu i na moralne obaveze koje nam ostavljaju, dodao je.

A njih je sve manje jer su većinom vrlo stari i često slabog zdravlja.

Preživjeli koji su govorili uoči godišnjice za agenciju France presse naglašavaju važnost očuvanja sjećanja na ono što se dogodilo kada oni više neće biti živi svjedoci. Upozoravaju i na rastuću mržnju i antisemitizam u svijetu i govore o svojim strahovima da će se historija ponoviti.

Jedan oslobodilac ratuje s drugim

Aktuelna politika miješa se s pripremama za ceremoniju sjećanja. Poljski premijer Donald Tusk rekao je nedavno da svaki izraelski političar pa tako i premijer Benjamin Netanyahu može doći u Poljsku bez straha od hapšenja, iako je Poljska članica Međunarodnog kaznenog suda (ICC) koji je izdao nalog za hapšenje izraelskog šefa vlade.

Cywiński je za Guardian cijelu situaciju nazvao "medijskom provokacijom" jer kaže da nije bilo ni naznaka da je Netanyahu ikad planirao doći na ceremoniju. Na njoj će izraelsku delegaciju voditi ministar obrazovanja.

Rusija, iako nekadašnja oslobodilačka vojska, nije pozvana zbog rata u Ukrajini.

Cywiński je naglasio da su i Rusi i Ukrajinci služili u Crvenoj armiji koja je oslobodila logor te da je sukob u Ukrajini "rat koji vodi jedan oslobodilac protiv drugoga".

Nije bilo ni govora da se pozove bilo kakva ruska delegacija u sadašnjoj klimi, kazao je.

Ruska je delegacija svake godine učestvovala na ceremoniji, a ovo je treća godina kako nije pozvana.

Direktor Muzeja Auschwitz-Birkenau odbacio je bilo kakve paralele između ruskih nedjela u Ukrajini i izraelskog napada na Gazu.

Pokušavam Auschwitz odvojiti od politike i molim političare da ne ulaze u Auschwitz s politikom. Ali situacija je, naravno, potpuno drugačija, rekao je.

Rat u Ukrajini je "napad jedne zemlje na nedužnu i nezavisnu zemlju" a Izrael se ratom u Gazi, iako je on "tragičan", "pokušava zaštititi od golemog terorističkog napada", kazao je.



Sedam hiljada preživjelih

Kako su u januaru 1945. sovjetske približavale Auschwitzu, njemački SS-ovci natjerali su 60.000 zatvorenika na hod prema zapadu, poznat kao Marš smrti.

Nacisti su se prije bijega potrudili uništiti svoju fabriku smrti, digavši u zrak plinske komore i krematorije u Birkenauu.

Crvena armija stigla je 27. januara na mjesto 'apsolutnog zla', pronašavši tamo oko 7000 preživjelih.

Taj dan UN je proglasio Međunarodnim danom sjećanja na holokaust.

U najvećoj fabrici smrti u Drugom svjetskom ratu tačan broj mrtvih nije poznat sa sigurnošću, ali historičari ocjenjuju da je pogubljeno ili umrlo od bolesti, gladi i iscrpljenosti oko 1,1 milion muškaraca, žena i djece, od kojih oko milion Židova.

Ostali su uglavnom bili Poljaci, Romi i ruski zarobljenici.

Auschwitz-Birkenau postao je najcrnje mjesto pogubljenja Židova u okviru nacističkog 'konačnog rješenja'.

Mjesto, upisano na svjetsku listu baštine UNESCO-a svake godine posjeti oko dva miliona ljudi.


Preživjeli logoraš Antoni Domanski

Nikada zaboraviti

Četrdesetak preživjelih pristali su govoriti za agenciju France presse uoči godišnjice. Iz 15 zemalja, od Izraela do Poljske, Rusije i Argentine, od Kanade do JAR-a pripovijedali su svoje priče.

- Kako je svijet mogao dopustiti Auschwitz?, pita se 95-ogodišnja Marta Neuwirth iz Santiaga, rođena u Mađarskoj. Imala je 15 godina kada je transportovana u Auschwitz.

Julia Wallach kojoj je danas skoro 100 godina teško govori o onome što joj se dogodilo. Parižanka je u posljednjem trenutku skinuta s transporta za plinsku komoru. No koliko joj god bilo mučno svjedočiti o strahotama, ne posustaje.

Kao i Naftali Furst, 92-godišnjak rođen u Bratislavi koji godinama obilazi Njemačku, Austriju i Češku kako bi prenio mladima svoja sjećanja tako da ni oni "nikad ne zaborave šta se dogodilo".

Francuskinja rođena u Poljskoj, Ester Senot (97), obećala je umirućoj sestri da će "govoriti o onome šta nam se dogodilo.. da nas historija ne zaboravi". Zato je u decembru bila pratnja grupi mladih u Birkenauu.

Mnogima je svjedočenje dalo smisao životu nakon što su vidjeli svoje roditelje poslane u plinske komore, braću ili sestre odnesene glađu, iscrpljenošću, bolešću. Mnogi su tek nakon rata saznali da su ostali bez cijelih porodica.



Osamdeset godina kasnije, jesu li njihova svjedočanstva od ikakve koristi? Novinarima kažu da ih boli i zabrinjava stanje u svijetu. Neke ovo doba podsjeća na tridesete godine prošlog stoljeća.

Od Italije koju vodi Giorgia Meloni, liderka stranke Braća Italije do uspona Alternative za Njemačku (AfD), povratak ekstremne desnice ih užasava.

- Sadašnjost je vrlo mračna, kaže Bečanin Erich Richard Finsches (97), preživjeli iz Auschwitz-Birkenaua koji je s čuđenjem promatrao historijsku pobjedu Slobodarske stranke (FPÖ) u Austriji. Kaže da su austrijski birači prevareni kao što je Adolf Hitler rođen u Austriji svojedobno prevario Nijemce.


(Vijesti.ba)