Kako je bivši američki predsjednik pronašao mir u umjetnosti i stolarstvu

Jimmyju Carteru je umro 29. decembra prošle godine u dobi od 100 godina.

Njegov opus osvjetljava njegove najuže odnose, spartanski senzibilitet i njegovu ulogu u evoluciji američkih rasnih odnosa. Također doprinosi financijama Carter Centra, njegove trajne baštine, piše AP.

Kreativni rad pružio mu je "rijetku priliku za privatnost" u njegovom inače javnom životu, rekao je Carter. "Ti trenuci samoće poput su ulaska u vrlo ugodan svijet."

Sahranom u njegovom rodnom mjestu gosti će vidjeti oltarni križ izrezbarenu iz javora i kolekcijske tanjure koje je okrenuo na svom strugu.

Praunuci u prednjim klupama crkve Maranatha Baptist spavali su kao dojenčad u krevetićima koje je sam izradio.

Bivši predsjednik se smatrao "dovoljno vještim" drvodjelcem. Chris Bagby, drvodjelac iz Atlante kojeg je Carter često posjećivao, podigao je tu procjenu na "prilično vješt".

Carter je osnovne osnove stekao na farmi svog oca, gdje je Velika depresija značila biti majstor za sve. Naučio je više u radionicama i s Future Farmers of America. "Napravio sam minijaturu Bijele kuće," prisjetio se, inzistirajući da to nije bilo zbog ambicija.

Tokom svojih vojnih godina, Jimmy i Rosalynn Carter izabrali su neuređeni vojni smještaj kako bi mogli rastegnuti njegovih 300 dolara mjesečno plate, a namještaj su sami izrađivali u radionici na bazi.

Kao predsjednik, Carter je njegovao drvodjeljstvo umjesto golfa, provodeći sate u drvodjelskoj radionici na Camp Davidu praveći male poklone za porodicu i prijatelje. A kada je napustio Bijelu kuću, pomoćnici iz West Winga i članovi kabineta skupili su novac za šoping u Sears, Roebuck & Co. kako bi konačno složio punu kućnu drvodjeljsku radionicu.

"Jedan od najboljih poklona mog života," rekao je Carter.

Rad u njihovom prenamijenjenom garažnom prostoru preuzeo je desetljeća rada Habitat for Humanityja kroz obnovu njihovog jednosobnog doma u Plainsu. Također je poboljšao svoje vještine preciznog drvodjeljstva, povezujući drvo bez eksera ili šarafa. Kupio je japanske alatke za graviranje i napravio šahovsku ploču koju je kasnije posjedovao saudijski princ.

Carter je često posjećivao Highland Woodworking u Atlanti, trgovinu bogatu knjigama za samoučenje i teško dostupnim alatima, te regrutirao najistaknutijeg majstora ručne izrade namještaja, Tagea Frida, kao učitelja, rekao je Bagby.

Još uvijek visi blizu ulaza slike Frida, koji je preminuo 2004., kako podučava učenike uključujući nasmiješenog bivšeg predsjednika ispred klase učenika.

"Bio je poput redovitog kupca," rekao je Bagby, osim što su tu "bili i agenti Tajne službe koji su ga pratili."

Carter je izradio četiri stolice od hrastovine 1983. godine, a Sotheby’s ih je tada prodao za 21.000 dolara svaku, prvi od mnogih prodaja Carterovih slika i namještaja koje su donijele milione za Carter Centar.

No, rijetko je bilo riječ o novcu. Jill Stuckey, dugogodišnja prijateljica koja bi pozivala Cartere kod kuće u Plainsu, prisjetila se da je bivši predsjednik nosio jednu od njezinih stolica.

"Rekla sam: 'Što radiš?'” prisjetila se. “Rekao je: 'Pukla je. Nosim je kući da je popravim.'”

Bio je na njenim vratima već u 7:30 sljedećeg jutra, držeći popravljenu stolicu.

Carter je usporedio drvodjeljstvo s rezultatima njegovog rada kao mornaričkog inženjera ili kao dječaka na farmi: "Volim vidjeti što sam učinio, što sam stvorio."

Carter je kao kasni amaterski slikar koristio folklorni stil i tvrdio da "nema poseban talent", ali aukcija Carter Centra iz 2020. godine donijela je 340.000 dolara za njegovu sliku pod nazivom "Cardinals", a njegovo ulje na platnu orla prodano je za 225.000 dolara 2023. godine, nekoliko mjeseci nakon što je ušao u hospicij.

Carterov rad visi po cijelom kampusu centra. Soba u kojoj je susretao s uglednicima obasjana je pticama koje je slikao nakon što je on i Rosalynn počeo s promatranjem ptica kao hobijem.

Blizu izvršnih ureda nalazi se autoportret i slika Rosalynn iz njihovih ranih godina nakon predsjedništva, visi nasuprot trio Andyja Warhola koji prikazuje Cartera u kancelariji.

Njegove najranije godine dominiraju, sa scenama dječačke farme i portretima utjecajnih osoba poput njegovog oca Jamesa Earla Cartera, koji je preminuo 1953., što ga je potaklo da napusti mornaricu i uđe u politiku u Georgiji.

Neki od njegovih subjekata, uključujući oboje roditelja, izgledaju ustranu. Carterov portret njegove majke pokazuje "Miss Lillian" kao 70-godišnju volonterku u Indiji u sklopu mirovnih akcija. Jason Carter rekao je da mu je ta slika bila posebno značajna, jer je njegov djed, koji je izgubio reizbor u relativno mladih 56 godina, smatrao da je to značajan trenutak.

“Kada je izašao iz Bijele kuće, stajala je tamo govoreći: 'Pa, napunila sam 70 godina u mirovini. Što ćeš ti učiniti?” rekao je Jason Carter.

Jedna osoba koja mu uzvraća pogled je mlada Rosalynn — vjenčali su se kad je imala 18, a on 21 godinu. Opisao ju je kao “zapanjujuće lijepu, gotovo bolno sramežljivu, očito inteligentnu, ali neopterećenu u našim raspravama.”

Još netko ko ne odvraća pogled je Rachel Clark, crna siromašna krojačica koja je ugostila budućeg predsjednika nakon što su zajedno radili na poljima. “Osim mojih roditelja, Rachel Clark je bila najbliža meni,” napisao je Carter o svom djetinjstvu.

Carter je napisao više od 30 knjiga — čak i roman — ali je bio najplodonosniji u poeziji.

(Vijesti.ba)