Rusija okreće kurs prema Libiji: Novi strateški savez u Africi

Gotovo cijelu deceniju, vazdušna baza Hmeimim i pomorska baza Tartus na sirijskoj obali služile su Moskvi za vojno prisustvo u Sredozemlju.

Sada, ratom pogođena Libija postaje ključna za ruske napore u projiciranju moći u regiji i širenju vojnog angažmana u Africi.

Podaci o praćenju letova, koje je analizirao CNN, otkrivaju više od jednog leta dnevno ruskih transportnih aviona Antonov AN-124 i Iljušin IL-76 iz Hmeimima prema al-Khadimu, bazi blizu Bengazija.

Ova baza već godinama služi kao rusko uporište za podršku generalu Kalifi Haftaru, ključnom igraču u istočnoj Libiji.

Prema Jalelu Harchaouiju, saradniku londonskog think tanka Royal United Services Institute (RUSI), u posljednjim sedmicama došlo je do "značajnog porasta broja ruskih aviona koji slijeću u Libiju iz Sirije, Rusije i Bjelorusije."

"Povećanjem prisutnosti u Libiji, Moskva bi mogla zadržati dovoljno resursa za nastavak svojih širih ambicija u Africi, iako će to neminovno donijeti nove troškove nakon pada Assadovog režima", rekao je Harchaoui.

Rusija je već počela povlačiti svoju vojnu opremu i trupe iz Sirije, uključujući napredne PVO sisteme, što bi moglo značiti da ih namjerava iskoristiti za jačanje prisutnosti u Libiji.

Letovi iz al-Khadima prema Maliju, gdje Rusija sve više zamjenjuje francuski uticaj, također ukazuju na novu fazu ruskih vojnih operacija u Africi. Istraživačka organizacija All Eyes on Wagner izvijestila je ranije ove godine da je u blizini al-Khadima izgrađen kompleks za rusko osoblje u tranzitu prema drugim afričkim destinacijama.

Geopolitički analitičari naglašavaju kako bi Rusija mogla razmotriti korištenje luka pod Haftarovom kontrolom, poput Tobruka, kao zamjenu za sirijski Tartus. Ovo već izaziva zabrinutost među članicama NATO-a.

Italijanski ministar odbrane Gvido Kroseto upozorio je da "ruski brodovi i podmornice u Sredozemlju uvijek predstavljaju zabrinutost, tim više što su sve bliže našim granicama."

Iako Moskva produbljuje odnose s Haftarom, stručnjaci upozoravaju na rizike oslanjanja na nestabilnog saveznika u politički podijeljenoj Libiji.

Ulf Lesing iz Konrad Adenauer Foundation naglašava da Haftar (ima 81 godinu) nije dugoročno pouzdan saveznik te bi mogao odlučiti odbaciti Rusiju ako procijeni da je to u njegovom interesu.

Libija također predstavlja logističke izazove. Ruski transportni avioni mogu doći do Libije samo uz prelet preko Turske, čime predsjednik Recep Tayyip Erdoğan dobija važan pregovarački adut protiv Moskve.

Pad Assadovog režima ozbiljan je udarac ruskim ambicijama u Africi, upozoravaju analitičari. Afričke vlade koje su se oslanjale na rusku vojnu podršku mogle bi preispitati pouzdanost Moskve.

"U Maliju i Nigeru primijećeno je da Rusija nije podržala Asada, što će oslabiti sposobnost sklapanja novih ugovora za plaćenike iz Afričkog korpusa, koji su zamijenili Vagnerove snage u Africi", zaključuje Lesing.

Iako još nije jasno hoće li novo sirijsko vođstvo protjerati Ruse iz Hmeimima i Tartusa, Moskva očito želi osigurati alternativne opcije za svoje vojne ambicije u regiji koja postaje sve strateški značajnija.

(Vijesti.ba)