Donaldu Trumpu odluka da sankcionira ubistvo elitnog iranskog komandanta pokrenula je lanac događaja koji je otkrio Iran kao "papirnog tigra" i doveo do svrgavanja Bashara al-Assada, rekao je bivši britanski ministar sigurnosti.
Tom Tugendhat, koji je sada na pozicijama unutar britanske konzervativne stranke i planira se fokusirati na vanjsku politiku, također je predvidio da će iranski režim propasti za nekoliko godina. Također je izjavio da, ako se pravilno upravlja, Sirija bi mogla postati ekonomska sila Bliskog istoka za deset godina.
Neobično je da bivši britanski ministar vlade hvali ono što mnogi smatraju kontroverznim činom koji graniči s izvansudskom likvidacijom.
Njegove izjave izrečene su neposredno prije petogodišnjice ubistva Qassema Suleimanija u Bagdadu, povodom koje je iranski vrhovni lider, ajatolah Ali Khamenei, ponovo izjavio u govoru u Teheranu da će vlasti u Siriji biti prisiljene povući se jer će “mladi ustati” i poraziti novoinstalirani sunitski režim.
Suleimani je bio ključna figura koja je koristila Siriju i Irak kao baze za potiskivanje sunitske islamističke grupe Islamske države (IS) i jačanje iranskih interesa u obje zemlje.
Tugendhat je na podcastu "Conflicted" rekao da je Suleimanijeva smrt u napadu bespilotnom letjelicom bila prekretnica.
“I uvijek sam impresioniran kako neki ljudi mogu biti mnogo važniji, ključniji i središnji za organizaciju nego što to shvatite u trenutku. Realnost je da kada je Qassem Suleimani ubijen u januaru 2020. godine, on je nosio u svojoj glavi sve odnose, sve dogovore za sve oko regije.
"Bio je zamijenjen, ali nije stvarno, jer niko nije mogao zamijeniti osobne odnose koje je imao tokom 20 godina. To je stvar koja je zapravo počela razgradnju. Moram reći, znam da nije popularno, ali predsjednik Trump je zapravo bio okidač koji je započeo pad Assadovog režima."
Tugendhat, bivši predsjednik odbora za vanjske poslove, također je primijetio krizu unutar iranske Revolucionarne garde (IRGC) zbog gubitka Sirije. Rekao je: "Mladi članovi IRGC-a govore dvije stvari. Prvo, stari čelnici su korumpirani i nesposobni. Zato je Hezbollah ostavljen da se osuši i poražen. Zato su stari saveznici poput Assada pali. To je jedno što govore."
“Druga stvar koju govore je da čuju glasine, ne znam koliko su tačne, ali čuju glasine da ajatolah i vlasti u Teheranu žele razgovarati s Amerikancima da pokušaju pronaći izlaz i možda se zadrže. A oni govore da apsolutno nema šanse da bilo ko razgovara s ubicama Qassema Suleimanija."
Tugendhat je razmišljao o rastućem konsenzusu unutar reformističke vlade u Teheranu da treba tražiti direktne razgovore s Donaldom Trumpom o novom nuklearnom sporazumu, što nailazi na otpor tvrdolinijaša.
Tugendhat, protivnik početnog nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, a kao ministar sigurnosti zagovarao je označavanje IRGC-a, smatra revoluciju u Siriji širim prekretnim trenutkom.
Rekao je: “Iskreno, ako Siriju pravilno postavimo za deset godina, Sirija bi mogla biti apsolutno ne samo stub stabilnosti, već fantastična ekonomska sila u regiji, izvozeći stabilnost i civilizaciju, kao što je to radila za doslovno desetke hiljada godina, ostatku svijeta ponovo."
“Postoje trenuci poput ovog kada je stari period mrtav, stara zabluda mrtva, i razni faktori je ubijaju. I mislim da će režim u Teheranu nestati u sljedećih nekoliko godina. Dakle, mislim da postoji stvarna prilika za širenje slobode i širenje prilika.”
Istovremeno je rekao da postoje značajni opasnosti u Siriji, jer je zemlja podijeljena, a kurdske grupe i radikalna sunitska islamistička grupa Hayat al-Tahrir al-Sham (HTS) bore se za utjecaj.
Tugendhat je optužio Zapad da nema dugoročnu strategiju na Bliskom istoku, tvrdeći da je povlačenje iz Afganistana i nepostupanje Baracka Obame prema svojim crvenim linijama kada je Assad koristio hemijsko oružje 2013. godine pružilo priliku Vladimiru Putinu da se predstavi kao pouzdani čelnik.
Tugendhat je rekao: “Na raznim raskršćima, Zapad je pokazao slabost, oglašavao promjenjivost.”
Rekao je: “Putin nije stalniji od nas, ali ima iluziju toga. I ovo je potpuna lažna teorija o snažnim liderima. To je potpuna glupost, naravno, ali iluzija toga izgleda stvarno, i to je dovoljno da donese određene odluke koje su dovele do masovnih patnji.”
(Vijesti.ba)