AfD predlaže 'novu Evropsku zajednicu' bez eura i EU-a

Ta „zajednica“ bi bila nešto kao „Evropa raznih nacija“ koja bi imala tek zajedničko tržište i zastupala „zajedničke ekonomske i političke interese“. AfD ne želi zadržati ni zajedničku valutu euro, piše DW.

Međutim, centrlani zahtjev je da se građani Njemačke izjasne o članstvu u Evropskoj uniji. Zapravo, o tome se Nijemci nikad nisu imali prilike očitovati na referendumu. No to bi bilo pravno prilično upitno: i po Ustavu se Njemačka određuje kao članica EU-a, što znači da bi u slučaju napuštanja Unije trebalo mijenjati i temeljni dokument njemačke demokratije.

Negodovanje protiv zajedničke valute i Evropske unije je stara priča među pristašama AfD-a i pogotovo je bila glasna u doba dužničke krize Grčke i nekih drugih država s juga Evrope.

No i vodstvo AfD-a poznaje činjenicu da je članstvo u EU-u važno građanima Njemačke – u ispitivanju zaklade Konrad Adenauer 87% građana ove zemlje bi se i na referendumu izjasnilo za ostanak u Uniji.

Zapravo, uvjerljiva većina građana ove zemlje želi ostati u Evropskoj uniji.

Zato su i izjave vodstva AfD-a mnogo blaže kad je riječ o tzv. Dexitu. Tako je Tino Chrupalla u februaru izjavio kako je „prekasno“ da Njemačka napusti EU, a i kandidatkinja za kancelarku ove stranke Alice Weidel je za list Financial Times ove godine izjavila kako je to tek „plan B“ u njihovoj politici.

Međutim, i to je dovoljno za ekonomske stručnjake da opet podsjete kako bi napuštanje EU-a bilo „ekonomska misija kamikaze“, kako stoji u saopćenju Udruženja poduzeća srednje veličine (BVMW). Ekonomski institut (IW) iz Kölna je ovog maj predstavio izračun kako bi Njemačku napuštanje Ebropske unije koštalo 690 milijardi eura u slijedećih pet godina, uzrokovalo pad BDP-a za 5,6%, a dva i pol miliona zaposlenih bi izgubilo radno mjesto. Šteta bi se mogla „usporediti sa štetom od korone i energetskom krizom, uzeto zajedno“, piše u nalazu IW-a.

Roland Gläser, glasnogovornik stranke AfD u Berlinu, na sve to odgovara: „Da, Njemačka ima koristi od EU-a, ali vjerujemo kako bi imala prednosti i s drugim sporazumima. A kad ekonomisti govore kako bi to bila ekonomska katastrofa, ja jedino mogu pitati: jesu li to isti stručnjaci koji su tvrdili kako će Velika Britanija propasti ako napusti EU? Dobro se sjećam svih stravičnih scenarija o Brexitu, a sve je ipak prošlo manje ili više glatko.“

Brexit (ni)je isto što bi bio Dexit
Doista je upravo institut iz Kölna svojedobno sročio i procjenu o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije, a šef instituta i jedan od autora istraživanja Hubertus Bardt ukazuje na to da je Brexit bio predložak ovog novog istraživanja o tome kakve su bile posljedice područja u Velikoj Britaniji koja se mogu usporediti s Njemačkom. „Zapravo je naša procjena bila prilično suzdržana. Njemačka bi lako mogla biti mnogo teže pogođena jer smo mi mnogo tjesnije povezani s Unijom nego što su Britanci ikad bili. Konačno, mi imamo i euro, što bi značilo mnogo više komplikacija nego što su Britanci ikad imali.“

Po njemu, svi građani bi „bili siromašniji za najmanje 5,5% već za pet godina“ i odlazak Njemačke iz EU-a on može nazvati jedino „teškom ekonomskom krizom 'na koju je unaprijed upozoreno“. A i nekakva priča o drugačijoj „zajednici“ je za ovog ekonomskog stručnjaka tek „prodavanje magle“, odnosno nerealna i besmislena priča o nečemu što se nikad neće dogoditi.

Opet, za političara AfD-a Gläsera su sve to samo projekcije i izračuni: „Zašto bi kompanije i potrošači u Italiji, Francuskoj, Švedskoj ili bilo gdje prestali željeti njemačke proizvode samo zato jer nismo u EU-u? Ni Švicarska nije u EU-u pa ipak izvozi u sve te zemlje.“

Za Gläsera nisu argument ni ispitivanja koja govore da uvjerljiva većina građana Njemačke želi ostati u Uniji: „Mi ne vodimo politiku vođenu ispitivanjem javnog mnijenja. Mi želimo voditi politiku onoga što je neophodno i važno.“

Papir trpi sve
Politolog univerziteta u Kasselu Wolfgang Schroeder podsjeća kako je antievropsko raspoloženje još od samog početka značajka stranke AfD. Od onda je ona još više kliznula na političku desnicu i problem imigracije, ali i nepovjerenje prema Evropi su ostali. „

AfD je ponajprije nacionalistička stranka. Ona se protivi globalizaciji, što je uvijek vezano i s nepovjerenjem prema međunarodnim autoritetima. Za njih sve međunarodne organizacije, Evropska unija baš kao i Ujedinjeni narodi, slijede svoje vlastite ciljeve i promiču svoje vrijednosti pa su već tako opasnost za 'pravu volju' običnog naroda“, sažima profesor politologije.

No što je s idejom AfD-a o osnivanju nekakve druge „zajednice“? „Na to možemo odgovoriti na dva načina“, kaže profesor Schroeder: „S jedne strane, možemo reći da ionako ne misle ozbiljno jer znaju da zastupaju poziciju manjine. Tako sve to govore tek da bi prikazali sliku nekog drugačijeg svijeta. A njih ne košta ništa da sve to samo govore.“

S druge strane, Schroeder misli i da je to jeftina parola kojom računaju na neki drugi budući scenarij: „Uvjereni su kako će sve više članica razviti nepovjerljivost prema Uniji i kako će u budućnosti ionako nastati novi razvoj koji će voditi k Euroaziji, s drugačijim ekonomskim i političkim perspektivama.“

(Vijesti.ba)