Vođa organizacije Hajat Tahrir al-Šam (HTS), bivšeg ogranka Al-Qaide u Siriji, postavio si je za cilj rušenje s vlasti predsjednika Asada, koji je Sirijom vladao od 2000. Pobunjenici su u nedjelju ušli u Damask i proglasili ga slobodnim gradom.
Visok, stasit, crne brade i živa pogleda, Džolani je postupno zamijenio džihadistički turban, koji je nosio na početku rata 2011., vojnom odorom i ponekad civilnim odijelom.
Od raskida s Al-Qaidom 2016. nastoji izgladiti svoj imidž i ostaviti umjereniji dojam, no analitičari mu ne vjeruju previše, kao ni zapadne prijestolnice koje HTS smatraju terorističkom organizacijom.
"On je pragmatični radikal", rekao je za AFP Thomas Pierret, stručnjak za islamizam u Siriji.
"Godine 2014. bio je na vrhuncu svoje radikalnosti kako bi se nametnuo radikalnoj pobunjeničkoj frakciji i džihadističkoj Islamskoj državi, da bi zatim usvojio umjereniji rječnik", objasnio je taj naučnik CNRS-a.
Rođen 1982. u Rijadu, u Saudijskoj Arabiji, kao Ahmed Husein al-Šara, odrastao je u Mazeu, bogatoj četvrti Damaska, u imućnoj porodici. Počeo je studirati medicinu.
Nakon što je 27. novembra počela pobunjenička ofenziva u Siriji, Džolani se počeo potpisivati svojim pravim imenom.
Godine 2021., kako je objasnio u intervjuu za američku javnu televizijsku postaju PBS, njegovo ratno ime Abu Muhamed al-Džolani bilo je referenca na njegove porodične korijene na Golanskoj visoravni. Kako je rekao, njegov djed morao je napustiti Golansku visoravan 1967., nakon što ju je velikim dijelom zauzeo Izrael.
Po portalu Middle East Eye, nakon terorističkih napada na SAD 11.septembra "počeli su se pojavljivati prvi znakovi džihadizma u Džolanijevu životu i on je počeo učestvovati u tajnim propovijedima i okruglim stolovima u marginaliziranim predgrađima Damaska".
Nakon američke invazije na Irak 2003. otišao je boriti se u tu zemlju, gdje se pridružio Al-Qaidi u Iraku, grupi koju je vodio Abu Musab al-Zarkavi. Tu su ga uhapsile američke snage i više od pet godina proveo je u zatvoru.
Nakon početka pobune protiv Asada 2011. vratio se u domovinu i osnovao Frontu al-Nusru (Džabat al-Nusra il-Al al-Šam, Fronta obrane naroda Levanta), koja je postala HTS (Organizacija za oslobođenje Levanta).
Godine 2013. odbio je postati čovjek Abua Bakra al-Bagdadija, budućeg vođe Islamske države, i umjesto toga je izabrao komandanta Al-Qaide Ajmana al-Zavahirija.
Realist po svojim pristašama, oportunist za protivnike, Džolani je 2015. rekao da ne namjerava napadati Zapad, za razliku od Islamske države.
Kada je raskinuo s Al-Qaidom, rekao je da je to učinio kako bi "međunarodnoj zajednici izbio iz ruku izgovore" za napade na njegovu organizaciju.
Od tada slijedi "put državnika u nastajanju", rekao je Pierret.
Godine 2017. radikalnim pobunjenicima na sjeveru Sirije nametnuo je spajanje u sklopu HTS-a. Uspostavio je civilnu administraciju i učinio niz gesti prema kršćanima u Idlibu, pokrajini koju njegova grupa kontrolira dvije godine.
Tamošnji stanovnici, rodbina zarobljenika i aktivisti za ljudska prava su HTS optuživali za nasilje koje po UN-u odgovara ratnim zločinima, zbog čega su prije nekoliko mjeseci izbili protesti.
Nakon ofenzive Džolani je nastojao uvjeriti stanovnike Alepa, sirijskog grada koji ima veliku kršćansku zajednicu, da će biti sigurni. Svoje borce pozvao je da čuvaju "sigurnost oslobođenih regija".
"Mislim da je to prije svega pitanje dobre politike. Što se manje Sirijci i međunarodna zajednica budu bojali, to će Džolani više izgledati kao odgovoran akter, a ne kao toksičan džihadistički ekstremist, i to će mu zadaća biti lakša", rekao je švedski stručnjak za Bliski istok Aron Lund.
"Je li to posve iskreno? Sigurno nije. Taj tip dolazi iz jako tvrde fundamentalističke religijske tradicije. Ali ono što govori i radi u ovom je trenutku pametno", zaključio je Lund.
(Vijesti.ba)