Balijagiću granica šuplja kao sir

Teren je takav da može nekoliko puta dnevno prelaziti iz Crne Gore u Srbiju ili obratno, kaže izvor “Vijesti.me" iz vrha bezbjednosnog sektora.

Ni crnogorska ni srpska policija od 8. novembra ne mogu garantovati da je Alija Balijagić (65) na njihovoj teritoriji, ali ni da nije.

To je kazao sagovornik “Vijesti” iz vrha bezbjednosnog sektora, naglasivši da osumnjičeni za dvostruko ubistvo od 28. oktobra do 8. novembra nije bio na teritoriji Crne Gore.

“To možemo sa sigurnošću da kažemo, ali ne i gdje se nalazi nakon tog datuma. Teren je takav da može nekoliko puta dnevno prelaziti iz Crne Gore u Srbiju ili obratno, i niko ne može garantovati da, recimo, nije na teritoriji Crne Gore, ali ni da jeste. S obzirom na niske temperature, ukoliko nema neko skrovište, niko ne može garantovati ni da je živ”, kazao je isti sagovornik.

Niko, međutim, ne može garantovati ni da Balijagić nema skrovište u pograničnim selima sa Srbijom – sa jedne ili druge strane granice.

Za Balijagićem crnogorska policija traga od 25. oktobra uveče zbog sumnje da je u selu Sokolac, u njihovom domu, ubio brata i sestru Jovana (60) i Milenku Madžgalj (69).

Dan kasnije, u potrazi im se pridružila vojska, a pomoć je stigla i od hrvatske policije koja je u Crnu Goru poslala policajce sa dva specijalno obučena psa tragača.

Prema saznanjima “Vijesti”, psi su pratili Balijagićev trag sve do jednog potoka u Vraneškoj dolini. Tu mu se, međutim, izgubio trag. Nadležni vjeruju da je višestruko osuđivani razbojnik jednim dijelom bježao kroz potok.

Sedam dana nakon zločina u Vraneškoj dolini, u potragu za Balijagićem uključila se srpska policija i to nakon što je osumnjičeni navodno primijećen u okolini Prijepolja.

Ipak, naoružani Balijagić, čije su više decenija prirodno stanište šuma i zatvor, ni nakon više od tri sedmice od dvostrukog ubistva nije pronađen, i pored svih napora crnogorske, srpske i hrvatske policije i vojske.

Šezdesetpetogodišnji Bjelopoljac u avgustu je izašao iz zatvora, u kome je boravio od 27. novembra 2015. godine zbog silovanja sedamdesetšestogodišnje starice i krađe.

Krajem septembra je, kako se sumnja, u bjelopoljskom selu Lješnica, obio kuću V. B. i ukrao dvije puške i municiju.

Petnaestak dana prije dvostrukog ubistva nedužnih ljudi bježao je policiji, koja je tragala za njim zbog te krađe, obilazeći uglavnom staračka domaćinstva u udaljenim selima iznad Bijelog Polja i Mojkovca.

U petak 25. oktobra došao je u Sokolac, u kuću Madžgalja, a prethodno, svraćao je i do seoske osnovne škole, gdje mu je portir dao čašu vode.

Nakon što je policijska patrola obišla to selo i zaseok Zaboj u kom je kuća Madžgalja, Balijagić se navodno vratio kod njih i oboje ih ubio. Te noći je, kako se sumnja, iz lovačke puške, najvjerovatnije petometke, pucao u ljude koji su ga nekoliko sati prije toga nahranili i počastili rakijom.

Nakon što je, kako se sumnja, pucao u leđa Jovanu Madžgalju, njegova sestra uspjela je da pozove policiju i prijavi zločin.

“Tada se veza prekinula. Ubio je i nju”, rekao je ranije “Vijestima” brat ubijenih, Velibor Madžgalj.

U noći između 25. i 26. oktobra, na petnaestak metara udaljenosti od kuće u kojoj su ubijeni Madžgalji, pronađena su dva patrona od lovačke puške, a psi tragači ukazali su na pravac kojim je ubica pobjegao sa mjesta zločina.

Porodica stradalih Madžgalja ogorčena je na odluku policije da tog dana ne ostanu u Sokocu nakon što im je prijavljeno da naoružani čovjek obilazi mještane.

“Preko dana im je prijavljeno da šeta selima, nosi pušku i redenik. Došli su kod mojih brata i sestre, pokazali im fotografju Alije Balijagića i pitali je li to on, zadržali su se desetak minuta kod naše kuće i pošli. Da su ostali u selu ne bi se to desilo. Morali su ostati tu veče da ovdje dežuraju sve, jer oni su tačno pustili da ih on pobije. On je pušten da ih pobije”, kazao je Velibor Madžgalj.

Zločin u zaseoku Zaboj otvorio je brojna pitanja zbog kojih mještani Vraneške doline traže odgovornost čelnih ljudi bezbjednosnog sektora.

Oni su najavili da će se danas u podne okupiti u mjestu Slijepač most, gdje će blokirati magistralni put i tražiti ostavke u vrhu policije i odgovore na pitanja koja su postavili tri dana nakon zločina.

Tog dana oni su tražili kolektivnu odgovornost i hitnu smjenu direktora Uprave policije Zorana Brđanina, direktora direktorata i načelnika regionalnog Centra sjever Harisa Đurđevića, sa svim njihovim pomoćnicima, zbog propusta u radu koji su, kako tvrde, uzrokovali dvostruko ubistvo.

U obraćanju državnim zvaničnicima 28. oktobra su napisali da su u Sokocu svirepo ubijeni nedužni građani i da neće dozvoliti da se propusti koji su doveli do stradanja njihovih sugrađana zataškaju i odgovornost prenese na neposrednog počinioca tog zločina.

“Članom 28 Ustava Crne Gore naša država se obavezala da jamči dostojanstvo i sugurnost čovjeka, kao i nepovredivost njegovog fizičkog i psihičkog integriteta. Državu predstavljaju državni organi u kojima su radni odnos zasnovali lica za vršenje poslova kojim se ostvaruje Ustavom, zakonom i drugim propisima utvrđena nadležnost tog organa”, poručili su tada u pismu.

Stanovnici Vraneške doline istakli su i da su sigurni “da je do tragedije isključivo došlo zbog neznanja službenika Uprave policije, koji nijesu sposobni da rade posao koji im je dat u nadležnost, a koje neznanje je uzrokovalo njihovu nesposobnost za blagovremeno reagovanje i sprečavanje ubistava…”

Balijagić je sklon vršenju krivičnih djela i ne može se prilagoditi normalnim i zakonitim tokovima, piše u presudi kojom mu je izrečeno sedam godina zatvora zbog silovanja sedamdesetšestogodišnje starice 30. oktobra 2015. godine.

“U radnjama optuženog sadržana su sva obilježja krivičnog djela stavljenog mu na teret, zbog čega je kriv i krivično-pravno odgovaran. Optuženi je djelo počinio sa direktnim umišljajem, bio je svjestan da radnjama koje preduzima čini krivično djelo i htio je njegovo izvršenje. Optuženi je bio svjestan i u pogledu životne dobi oštećene, da se radi o staroj osobi, ali je bez obzira na to istu prinudio na obljubu koju je izvršio tri puta protiv njene volje i time pokazao izuzetnu drskost i upornost za vršenje djela”, napisao je 13. maja 2016. godine sudija Višeg suda u Bijelom Polju.

Obrazložio je i da je, odlučujući o vrsti i visini kazne optuženom, sud cijenio sve okolnosti, ali da na strani optuženog nije našao nijednu olakšavajuću.

“A kao otežavajuće cijenio je njegovu raniju višestruku osuđivanost za raznovrsna i za najteža krivična djela, a što ukazuje na njegovu sklonost ka vršenju krivičnih djela i ličnost koja se ne može prilagoditi normalnim i zakonitim tokovima, te da je izvršio djelo prema osobi staroj 76 godina, a što ukazuje na njegovu osionost, upornost i drskost, i na osobu društveno opasnu i teško popravljivu. Ovo s obzirom na dužinu izdržanih kazni i odsustvo očekivanog vaspitnog djelovanja na optuženog, jer je i dalje nastavio sa vršenjem krivičnih djela, pa mu je cijeneći sve te okolnosti izrekao kaznu zatvora u trajanju od 7 godina, cijeneći da je ista srazmjerna težini izvršenog krivičnog djela i društvenoj opasnosti učinioca, te će se sa istom postići svrha kažnjavanja u okviru opšte svrhe izricanja krivičnih sankcija”.

Balijagić je više od tri decenije proveo iza rešetaka, a “Vijesti” su nedavno objavile da je uspio i da pobjegne iz spuškog zatvora…

 
(Vijesti.ba)