Smatra ga se predstavnikom Zagrebačke škole šansone. Hrvatskoj je javnosti poznat kao utemeljitelj vokalnog kvarteta 4M koji je osnovao zajedno sa školskim prijateljima 1957. godine.
4M je uskoro postao najpopularnijim hrvatskim sastavom, koji se proslavio u svijetu, a 1995. je godine dobio Porina za životno djelo (“izuzetni doprinos razvoju televizijske zabave”). Godine 1969. pjevao je na Eurosongu, predstavljajući Jugoslaviju pjesmom “Pozdrav svijetu”.
Pjesme su mu sudjelovale na uglednim hrvatskim festivalima kao što su Melodije hrvatskog Jadrana u Splitu (“Nima Splita do Splita”, “Nono, moj dobri nono”, “Sviraj mi, sviraj”), Melodije Istre i Kvarnera, Zagrebački festival, Opatijski festival (pobjednik 1963. s pjesmom “Oprosti, volim te”) i drugi.
Bio je članom stručnog ocjenjivačkog suda Hrvatskog festivala zabavne muzike Melodije Mostara 2001. godine te umjetničkim direktorom istog festivala nekoliko godina. Ljubitelji kajkavske popevke ga pamte po legendarnoj “Mi smo dečki kaj pijemo stoječki” s krapinskog festivala. Prepjevao je pjesmu Jacquesa Brela na hrvatski “Ne me quitte pas” (izveo ju je Ibrica Jusić) (1970.). Sarađivao je s brojnim poznatim hrvatskim izvođačima.
Nakon prvog desetljeća estradne karijere okrenuo se pozorištu. Diplomirao je muziku na Pedagoškoj akademiji te potom pozorišnu režiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti u klasi prof. Koste Spaića, s kojim je poslije dugo godina sarađivao.
Kao operni reditelj u Operi zagrebačkog HNK zaposlio se 1983. godine. Režirao je mnoštvo predstava poznatih svjetskih opernih i dramskih autora. Hrvatska ga javnost pamti kao libretista prve hrvatske rock-opere ‘Gubec-beg‘ (zajedno s Karlom Metikošem) i mjuzikla ‘Crna kraljica‘.
Pisao je scenarije za film i televiziju. Sarađivao je s HRT-om.
Bio je član Hrvatskog društva kompozitora, Hrvatskog društva dramskih umjetnika te Zajednice hrvatskih umjetnika, s visokim statusom priznatog umjetnika.
(Vijesti.ba)