Pogledajte kako izgleda svakodnevica u najizolovanijim dijelovima Zemlje

Norveško otočje Svalbard, koje se nalazi otprilike na pola puta između sjeverne obale Norveške i Sjevernog pola, dom je najsjevernijih stalnih naselja na svijetu. Blomdahl, koja živi u najvećem gradu Svalbarda, Longyearbyenu, jedna je od oko 2.500 stanovnika u regiji. Ovdje šarene kolibe kontrastiraju s monumentalnim ledenim površinama, dok živopisni nebeski fenomeni osvjetljavaju nebo.

Blomdahl se preselila na Svalbard 2015. godine i dokumentuje svoj jedinstveni život milionima fasciniranih pratilaca na društvenim mrežama. Sada je uhvatila spokoj svog doma, koji blista u nijansama plave, u novoj knjizi fotografija pod nazivom Život na Svalbardu, piše CNN.

„Kad živite ovdje, zaista se uronite u to; tiha i mirna priroda,” rekla je Blomdahl, bivša radnica u ugostiteljstvu koja je postala kreatorka sadržaja, za CNN. „I svaki dan, biti toliko blizu prirode; to vas obuzme.”

Koliko god priroda na Svalbardu bila prelijepa, to mjesto je puno više od puke ljepote. Njegova bogata prirodna bogatstva, poput ribe, gasa i mineralnih naslaga, učinila su ga predmetom ekonomskih i diplomatskih sporova u prošlosti, a sada služi kao cvjetajući globalni centar za ekonomske aktivnosti i naučna istraživanja. Za one koji dolaze nakratko, to je destinacija sa liste želja.

Ali kako Blomdahl zna, život na Svalbardu nije jednostavan. Temperature često padaju ispod minus 30 stepeni (-34,4 Celzijusa), a polarni medvjedi i arktičke lisice povremeno lutaju ulicama, pa je potrebno biti jedinstvena osoba da bi se život na kopnu zamijenio za život u tako udaljenom i, ponekad, zastrašujućem mjestu.

Blomdahl i drugi stanovnici Svalbarda nose opremu za zaštitu od polarnih medvjeda. “Svaki dan je avantura. Može biti lud ili divlji ili samo običan dan,” rekla je Blomdahl. “Ali običan dan ovdje je toliko drugačiji; to je ispijanje kafe s aurorom borealis, ili pod ponoćnim suncem, ili u društvu irvasa.”

To su uobičajeni osjećaji među zajednicom Svalbarda — ekstremni uslovi, iako očaravajući, znače da ljudi ne ostaju u ovom području slučajno. Oko 50 različitih nacionalnosti živi ovdje, radeći u oblastima poput naučnih istraživanja i sezonskog turizma.

Šta tjera nekoga da traži dom u tako udaljenom kutku svijeta? Prema stručnjacima za bihevioralne nauke, mnogi ljudi koji traže ekstremne uslove mogu biti motivisani željom da testiraju granice svojih fizičkih i psiholoških sposobnosti, pobjegnu od ličnih problema ili svakodnevne monotonije, ili jednostavno zbog uzbuđenja.

Za Blomdahl, pogled na nenadmašnu scenografiju Svalbarda bio je sve što je trebalo da se odrekne svojih korporativnih ambicija u Engleskoj i Švedskoj i odluči živjeti, kako opisuje u svojoj knjizi, „život povezan s prirodom, obilježen sporijim tempom.”

„Sve ovdje je tako čisto i tako lijepo,” rekla je Blomdahl. “Pomislite da je to neka vrsta magije jer izgleda nestvarno.”

Na svojim kanalima na društvenim mrežama, Blomdahl pratiocima iz prve ruke pokazuje kako okolina Svalbarda oblikuje njen svakodnevni život. Na primjer, ne samo da je potrebno nositi opremu za zaštitu od polarnih medvjeda kada se putuje izvan određenih naselja, već je to i zakonska obaveza. Na jednoj upečatljivoj fotografiji u njenoj knjizi, prikazana je s vatrenim oružjem na leđima dok ona i njen pas stoje daleko od naselja. Blomdahl, koja je sve slike fotografisala sama, čak je uspjela snimiti polarnog medvjeda blizu svoje kuće — s primjetne udaljenosti, zbog sigurnosnih razloga.

Godina na Svalbardu obilježena je s dva neobična perioda svjetlosti: polarnom noći i ponoćnim suncem. Polarna noć traje od sredine novembra do kraja januara, kada sunce ne izlazi iznad horizonta. Ponoćno sunce, koje traje oko 18 sedmica između aprila i avgusta, je period kada sunce ne zalazi ispod horizonta. Ovi periodi stalne svjetlosti i cjelodnevne tame mogu utjecati na tijelo i um. Blomdahl se prisjetila kako su se prijatelji, dezorijentisani polarnom noći, znali zaputiti na posao usred noći, misleći da je dan.

Takvi neobični uslovi života mogu imati veliki utjecaj na zdravlje ljudi. Iako stanovnici Svalbarda u cjelini imaju pozitivan stav prema zdravlju i kvaliteti života, polarna noć i ponoćno sunce mogu poremetiti ciklus spavanja i budnosti, nivoe krvnih proteina i povećati rizike od hroničnih bolesti. I pored toga što uzima dodatke ishrani, Blomdahl kaže da je primijetila pad nivoa vitamina D, koji podržava zdravlje imunološkog sistema i moždanih stanica.

Ipak, Blomdahl kaže da je polarna noć „jedno od najboljih razdoblja godine,” kada može „postati jedno s tamom.” Uživa u miru tokom tog perioda, ali naglašava važnost održavanja pozitivnog stava i ostajanja aktivnim tokom onoga što bi inače moglo biti sezona letargije.

„Vaš način razmišljanja je toliko moćan. Ove tamne dane vidim kao nešto ugodno,” rekla je Blomdahl. „Mislim da je na svakome da pokuša stvoriti tu rutinu i taj način razmišljanja.”

Njene slike također govore o sve većim prijetnjama klimatskih promjena s kojima se suočava njen dom. Blomdahl je prvobitno planirala ostati na Svalbardu samo tri mjeseca. Blomdahl je prvobitno planirala ostati na Svalbardu samo tri mjeseca.

Održavanje prilagodljivog načina razmišljanja također je važan način na koji stanovnici Svalbarda procesuiraju jedinstvene prijetnje klimatskih promjena u regiji. Studije sugeriraju da se Longyearbyen zagrijava šest puta brže od globalnog prosjeka, a otapanje permafrosta i porast nivoa mora prijete lokalnoj ekonomiji i infrastrukturi. Studije u drugim arktičkim zajednicama pokazuju korelaciju između klimatskih promjena i viših nivoa mentalnog stresa. Na Svalbardu ljudi prijavljuju visok nivo zadovoljstva životom uprkos ekološkim izazovima, ali komplikacije klimatskih problema poput otapanja permafrosta kod nekih izazivaju osjećaj nemoći. Blomdahl primjećuje da se na Svalbardu provodi godišnje ekološko istraživanje kako bi se upravljalo rizicima.

„Želim nastaviti pokazivati ljepotu Arktika. Samo želim prikazati Svalbard onakvim kakav jeste.”

Što se tiče svakodnevnog života, Svalbard je dovoljno opremljen sredstvima za održavanje svojih stanovnika. Longyearbyen ima većinu onoga što nude gradovi na kopnu, uključujući aerodrom, bolnicu, obrazovne ustanove i druge sadržaje — svi oni su najsjeverniji na svijetu. Međutim, s obzirom na radni karakter mnogih poslova i surovu okolinu, prosječan boravak na Svalbardu traje samo sedam godina, prema podacima Statistike Norveške.

Ipak, ovo se zgodno poklapa s željom da se život na Svalbardu ne širi previše, prema Blomdahl. Lokalni zvaničnici su usmjerili dostupne resurse primarno na održavanje života na Svalbardu kakav jeste, s obzirom na ekološka i razvojna ograničenja.

Što se tiče Blomdahl, njen pozitivan način razmišljanja i ljubav prema Svalbardu odvraćaju je od prevelikog razmišljanja o nesigurnosti ili zabrinutosti. Kaže da je fokusirana samo na kreiranje edukativnog i mirnog sadržaja o svom jedinstvenom životu na jedinstvenom mjestu.

„To je upravo ono što želim raditi,” rekla je Blomdahl, „želim nastaviti pokazivati ljepotu Arktika. Samo želim prikazati Svalbard onakvim kakav jeste.”

(Vijesti.ba)