Prije 29 godina počeli pregovori u Dejtonu: 20 dramatičnih dana

Pregovori su bili mukotrpni, iscrpljujući, često na ivici da propadnu. Pritom, mnogi visoki zvaničnici urgirali su tvrdeći da je ovo posljednja prilika za postizanje sporazuma, a američke i britanske diplomate su vršile dodatni pritisak insistirajući da će, u slučaju nepostizanja dogovora, dići ruke i povući međunarodne trupe, te će Bosna i Hercegovina ostati prepuštena sama sebi.

Pregovore je vodio savjetnik američkog sekretara i dugogodišnji diplomata Richard Holbrooke, a kao model je uzeo sporazum u Camp Davidu koji je okončao Arapsko-izraelski rat. Kao i u Camp Davidu sudionicima pregovora je bilo zabranjeno da se obraćaju medijima, a tadašnji američki državni sekretar Warren Christopher obavijestio je predsjednika Billa Clintona da će nakon otvaranja pregovora "radio biti ugašen".

Cilj je bio izbjeći proglašavanje "pobjeda" ali i pritiska koji bi uslijedio nakon "curenja" informacija. Sami pregovori su držani u tajnosti i od samog vrha u Washingtonu a samo tri člana tima; general Wesley Clark, Don Kerrick i Jim Pardew su slali izvještaje koje je prethodno odobravao Holbrooke. Prilikom otvaranja pregovora predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović je pokazivao nezadovoljstvo jer je do razgovora došlo u trenutku kada je Armija BiH počela da niže velike uspjehe.

Negdje oko 15. novembra stvari ne idu naprijed, a pritisci dolaze sa svih strana, zovu Chirac, Major, Demirel – svi govore da je ovo posljednji „voz za mir“.

Razgovori o prijedlogu oslobađanja svih zarobljenih civila na osnovu rezolucije Vijeća sigurnosti 1019. Srbi i Hrvati traže da izbjeglice i raseljena lica glasaju u mjestima u kojima se zateknu, što bosanska strana energično odbija jer se tako želi učvrstiti demografska slika BiH nastala ratom.

“Posljednji dan pregovora. Čitav dan smjenjuju se sastanci, apeli, pozivi, pritisci, obećanja…Pred kraj dana ostalo je neriješeno Brčko i 1,5 % teritorije koju bi, prema mapama i odnosima trebalo vratiti Srbima. Christopher kasno navečer posjećuje Izetbegovića sa pitanjem da li je bosanska delegacija spremna popustiti u ove dvije stavke. Nakon konsultacija, Izetbegović ga obavještava da su spremni vratiti 1 % teritorije, ali da Brčko ne daju. Dolazi John Kornblum sa pismom u kojem stoji da pored svih napora, pregovori o miru nisu uspjeli. Bosanska delegacija sprema se za povratak u BiH. U noći se dešava obrt – Milošević prihvata arbitražu za Brčko”, navodi se na stranici Fondacije Alija Izetbegović.

Nakon što je i Izetbegović potvrdio da i on prihvata arbitražu za Brčko, predsjednik Clinton u 11 sati u 40 minuta, u dvorištu Bijele kuće, pred mnogobrojnim novinarima, objavljuje da je Sporazum o miru postignut.

"Nakon gotovo četiri godine i 250.000 ubijenih, dva miliona izbjeglica i zlodjela koja su zapanjivala ljude širom svijeta, narod Bosne konačno ima priliku da se od užasa rata okrene obećanju mira".

Istog dana zakazana je ceremonija parafiranja Sporazuma i tom prilikom Alija Izetbegović je, između ostalog, rekao: „Mojem narodu poručujem: Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jest, u svijetu kakav jest, bolji mir se nije mogao postići. Bog nam je svjedok da smo učinili sve što je bilo u našoj moći da nepravda za naš narod i našu zemlju bude manja.“

Sporazum je parafiran 21.11. u Dejtonu, a zvanično potpisan na ceremoniji u Parizu 14. decembra 1995. godine.


(Vijesti.ba)