75 godina Ženevskih konvencija: Zajedničko naslijeđe čovječanstva

Autori (pišu):

Daniel Hunn, ambasador Švicarske u Bosni i Hercegovini, i Dr. Elmir Camić, šef Delegacije Međunarodnog komiteta Crvenog krsta/križa (MKCK) u Bosni i Hercegovini

Čak i ratovi imaju granice. One su definisane međunarodnim humanitarnim pravom i proizlaze iz Ženevskih konvencija. Univerzalno ratificirane, ove konvencije simboliziraju globalni konsenzus da čak i usred brutalnosti rata moraju postojati pravila koja ograničavaju njegovo razorno dejstvo na ljude. Kada se poštuju, ta pravila spašavaju živote i čuvaju ljudsko dostojanstvo. Ove godine obilježava se 75. godišnjica četiri Ženevske konvencije iz 1949. godine i 160. godišnjica prve Ženevske konvencije iz 1864. godine. Danas je poštivanje ovih konvencija i međunarodnog humanitarnog prava potrebnije više nego ikada.

Porijeklo Ženevskih konvencija: Humanitarni odgovor na izazove oružanih sukoba

Priroda rata je fundamentalno destruktivna. Ratovi uništavaju živote i uvijek donose neizrecive patnje i razaranja. Ženevske konvencije nastale su iz potrebe ublažavanja takvih posljedica. Nakon što je svjedočio ljudskoj katastrofi koja je uslijedila nakon bitke kod Solferina (1859. godine), Henry Dunant, švicarski humanitarac, postavio temelje za osnivanje Međunarodnog komiteta Crvenog krsta/križa (MKCK) i usvajanje prve Ženevske konvencije. Od tada se MKCK smatra njihovim zaštitnikom, koji blisko sarađuje s državama, a posebno sa Švicarskom, u razvoju, jačanju i promovisanju međunarodnog humanitarnog prava širom svijeta.

Ukorijenjeno u humanitarnim načelima duboko ugrađenim u mnoge svjetske kulture i vjerske tradicije, međunarodno humanitarno pravo nadopunjuje i jača te pravne tradicije, civilizacije i kulture, čineći ga zajedničkim naslijeđem cijelog čovječanstva. Fokusirajući se na zaštitu ljudi kroz pravila koja su utemeljena na osnovnim ljudskim vrijednostima, međunarodno humanitarno pravo je izdržalo test vremena. Iako se prilagođavalo i nastavlja se prilagođavati novim sredstvima i metodama ratovanja, kao što je kibernetičko ratovanje ili autonomno oružje, njegova osnovna načela ostaju ista, naglašavajući ravnotežu između vojne nužnosti i humanosti.

Vitalna uloga Ženevskih konvencija

Danas, u oko 120 oružanih sukoba koji se trenutno dešavaju širom svijeta, a u koje je uključeno preko 60 država i oko 120 nevladinih oružanih grupa, pravila ratovanja su relevantnija više nego ikad. Važno je zaštititi sve osobe pogođene oružanim sukobima i osigurati da se svi, pa i neprijatelji, doživljavaju i vide kao ljudska bića. Ovo uključuje zaštitu osoba koje ne učestvuju ili više ne učestvuju u neprijateljstvima, kao što su, civili, ranjenici, bolesnici, ratni zarobljenici, sanitetsko i vjersko osoblje.

Važno je upamtiti da se svaka država na svijetu slobodno i dobrovoljno obvezala da će poštovati Ženevske konvencije. Ovo je jedinstveni skup pravila oko kojih se svi slažemo. Ipak, iako su konvencije univerzalno ratificirane, one se nažalost ne primjenjuju univerzalno. Države i strane u sukobima, treba da prednjače svojim primjerom.

Mirno rješavanje sukoba uvijek mora biti prioritet. Kao potpisnice ovih konvencija, države su u obavezi prvenstveno tražiti mirna rješenja i, ukoliko do sukoba dođe, ublažiti patnju civila. Mir je oduvijek bio primarni cilj stvaranja međunarodnog humanitarnog prava, a vjerna primjena ovih pravila ključna su za jačanje napora za okončanje oružanih sukoba.

Nažalost, još uvijek se sjećamo razornih učinaka i patnje stanovništva uzrokovanih nepoštivanjem međunarodnog humanitarnog prava tokom rata u Bosni i Hercegovini. Gotovo 30 godina nakon završetka rata, zemlja se i dalje suočava s njegovim posljedicama. Više od 7.600 ljudi još uvijek se vodi kao nestalo, a za 838 km2 teritorije BiH se i dalje sumnja da je zagađeno minama. Konstantne prijetnje sigurnosti civilnog stanovništa i prepreke napretku društva naglašavaju tragično nasljeđe rata.

Međunarodni dogovor o pravilima koja ograničavaju ljudske žrtve u ratovima ne treba podcjenjivati, a 75. godišnjica Ženevskih konvencija služi kao podsjetnik da, bez obzira na okolnosti, poštivanje ljudskog dostojanstva, suosjećanje i empatija trebaju voditi naše postupke.

U polariziranom svijetu u kojem danas živimo, od temeljne je važnosti da države ponovno potvrde zajedničku predanost humanosti i da poštivanje međunarodnog humanitarnog prava kao i humanitarnih vrijednosti koje ga podupiru, postanu njihov politički prioritet. Neuspjeh u tome, uzimajući u obzir razorne posljedice oružanih sukoba širom svijeta, bio bi moralni neuspjeh.

(Vijesti.ba)