Mesdžid Sultana Selima Javuza na Starom mostu i njegov legitimitet vakufskog vjerskog objekta

U zemljišnoknjižnom izvatku Općinskog suda u Mostaru, ovaj mesdžid je evidentiran kao “džamija sa gradilištem i dvorištem u Starom gradu”[1]. Interesantna je činjenica da ovaj mesdžid nikad nije bio predmet nacionalizacije niti je prelazio u državno vlasništvo po nekom drugom osnovu.

Kao i svi drugi mesdžidi, džamije i ostali vakufski objekti, ovaj mesdžid je vlasništvo Islamske Zajednice, odnosno njime kao titular upravlja Medžlis Islamske zajednice Mostar, s obzirom na nedvojbenu namjeru njegovog vakifa da služi vjernicima u svrhu obavljanja namaza. Mesdžid (ar. mjesto činjenja sedžde – džamija) je isključivo objekat vjerskog karaktera i kao takav bi trebao služiti svrsi za koju je sagrađen.

Vakuf je svako dobrovoljno zaviještanje imovine u svrhu općeg dobra odnosno trajna dodjela određene imovine u vjerske, društvene i dobrotvorne svrhe[2]. To je jedna od najstarijih institucija islamske civilizacije s obzirom da datira iz vremena poslanstva i ima jako značajnu ulogu u društvenom i kulturnom životu zemalja gdje žive muslimani. Vakuf kao šerijatsko – pravna institucija svoje uporište i legitimitet crpi iz etičkih smjernica Kur'ana, Poslanikova, s.a.v.s., sunneta, tradicije i konsenzusa prve generacije muslimana, a neopozivost i neotuđivost su njegova načela koja su sadržana u Poslanikovom, s.a.v.s., hadisu da se vakuf ne može prodati, pokloniti ni naslijediti.

Nastanak vakufa u Mostaru, kao i cijeloj Bosni i Hercegovini, usko je vezan sa uspostavljanjem sistema državne vlasti na temeljima Šerijata što povezujemo sa osmanskim osvajanjem ovih prostora. Ovaj grad je u to vrijeme imao preko 70 samostalnih vakufa.

Institucija vakufa je dala nemjerljiv doprinos u formiranju svih urbanih sredina, s obzirom da su se uloge države i vakufa u to vrijeme prožimale. Historijski gledano, vakufi prolaze kroz mnoge teškoće i izazove: Tokom historije ova institucija prolazi kroz teška iskušenja u vidu neprijateljskih operacija sa susjednih teritorija, požara i drugih elementarnih nepogoda, uzurpacije i agrarnih reformi, nacionalizacije vakufskih dobara i slabosti u organizaciji i upravljanju vakufskim dobrima.[3] Vakufi su uspjeli preživjeti sve ove nasrtaje, a danas se o njima stara Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: IZ u BiH) na osnovu normi i načela islama, odnosno njeni organi, shodno Ustavu IZ u BiH koji kaže u članu 28., 'imovinu Islamske zajednice čine vakufska dobra i druge stvari, prava i novčana sredstva.' Čl. 31. kaže da „svako fizičko i pravno lice može u duhu šerijatskih propisa osnovati vakuf“. Na osnovu ustavnih ovlaštenja, na zasjedanju održanom 22. maja 1999. godine, Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je donio Statut Vakufske direkcije po kome je potvrđeno da su organi koji sudjeluju u upravljanju vakufskom imovinom medžlis Islamske zajednice, posebni samostalni vakuf i mutevelije, piše: Kenan ef. Ovčina.

Više čitajte OVDJE.

(Vijesti.ba)