Vijesti u Domu za majke Srebrenice: Optimizam unatoč tragedijama

Dom je namijenjen za smještaj i brigu o starijim osobama, posebno majkama Srebrenice i Podrinja, koje su preživjele genocid.

Prepoznatljivo lice nas je dočekalo na ulazu u Dom, lice Šuhre Malić, žena sa fotografije koja je obišla svijet.

Ona je jedna od srebreničkih Majki koja je izgubila dva sina i više od 20 članova uže porodice u ratu. Šuhra je danas skupa sa svojom jetrvom Aišom korisnica Doma za starija lica “Hatidža Mehmedović od njegovog otvaranja.

„Ja sam više nego zadovoljna sa uslugom ovdje, doktorica je fina i ove cure koje ovdje rade su odlične. Lijepo nam je i čisto, siti smo ovdje jer je hrana odlična. Ne smijem ni reći koliko mi je hrane u frižideru propalo što mi ljudi donesu, jer je naša hrana odlična“, priča nam Šuhra.

Smješten u neposrednoj blizini Memorijalnog centra u Potočarima, dom raspolaže sa 118 kreveta raspoređenih u 8 bungalova sa po 2 apartmana i jednim velikim objektom od 36 apartmana te poseban objekat gerijatrije sa 14 kreveta.

Izgradnja Doma počela je 10. jula 2019. godine, postavljanjem kamena temeljca na placu površine šest dunuma, gdje je prethodno izgrađena moderno opremljena ambulanta ZU “EMMAUS” koja se nalazi u sklopu samog Doma a služi za potrebe korisnika i stanovništva Srebrenice i okolnih mjesta.

Sejdović Nezir iz sela Liješće kod Skelana, vratio se iz Holandije 2012. godine u Srebrenicu, u domu se nalazi već sedam mjeseci.

Nezir je u genocidu u Srebrenici izgubio trojicu sinova i veliki broj rođaka, prijatelja i komšija. Njegovi sinovi su ukopani u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, ukopao je kompletne posmrtne ostatke jednog sina, dok su druga dvojica sahranjeni bez kompletnih posmrtnih ostataka.

„Ovdje mi je lijepo, ne može biti ljepše. Svi koji rade sa nama su odlični, usluga je više od desetke. Djevojke koje ovdje rade su uz nas i dan i noć. Njihov kolektiv je ovdje sa nama kao jedna duša“, rekao je Nezir za Vijesti.

Sejdović ističe da nema nigdje bolje nego u domu.

„Doktorica je uvijek tu za nas, kada god je pozovemo pa bilo to i u pola noći. Sestrice se, ne umiju ni naljutiti na nas“, dodao je on.

Također u sklopu Doma za starija lica “Hatidža Mehmedović” se nalazi ambulanta ljekara opće prakse koji stalno ordinira.

U sklopu ambulante se nalazi nekoliko opremljenih ordinacija kao što su: intervencije, stomatološka i ginekološka, koje rade na inicijativu ljekara iz Tuzle, Sarajeva, Gračanice i drugih gradova, koji volonterski obavljaju specijalističke preglede za sve ljude iz Podrinja.

Aiša Malić iz Potočarske Rijeke je u domu od njegovog osnivanja, već dvije godine skupa sa svojom jetrvom Šuhrom.

„Ne može nam bolje biti. Sina sam izgubila u ratu, muž je umro ubrzo za njim, kćeri sam poudala. I došlo sam ovdje, gdje sam prezadovoljna. Ove cure koje ovdje rade su meni kao djeca, kao što su moje unuke, ja njih volim“, rekla je Aiša Malić za Vijesti.ba.

Velić Zejna je u domu od 17. januara ove godine.

„Prema nama su ovdje svi dobri, čisto nam je i uredno. Volim sve ove što ovdje rade, imamo i lijepo društvo nas koji živimo ovdje, međusobno se družimo“, rekla je ona.

Ono što iz Uprave doma naglašavaju, jeste da su prvi uposlenici Dom za starija lica ”Hatidža Mehmedović“ upravo djeca iz Srebrenice.

Oni su završili srednju medicinsku školu u Srebrenici te su svoje praktično znanje upotpunili radom u Domu.

Jedna od uposlenica doma je i mlada Srebreničanka Erna Avdić. Njeni roditelji su se među prvim vratili u Potočare, gdje je Erna rođena.

Osnovnu školu je završila upravo u Potočarima a u Srebrenici je završila srednju medicinsku, nakon čega se odmah zaposlila u domu.

Ona nam je pojasnila kako funkcioniše život u domu, čime sve korisnici raspolažu i u kakvim uslovima borave.

“Pored nas medicinskih radnika, imamo i dvije uposlenice koje se bave spremanjem hrane za naše korisnike. Oni imaju tri obroka dnevno doručak, ručak i večeru. Također imamo i gerijatriju za smještaj korisnika kojima je otežano kretanje. Svi korisnici imaju 24/7 medicinsku zaštitu.

Trenutno je u domu smješteno petnaest korisnika, naš cilj prema kojem težimo jeste da se popuni naš kapacitet.. A mi pored svega toga nastojimo da njima upotpunimo vrijeme provedeno ovdje kroz razne radionice kreativne, kulinarske I neke druge radne okupacione terapije,” ispričala je Erna.

Ona je na kraju naglasila da je zabrinjavajuće mali broj mladih u Srebrenici.

“Slabo omladine ima, svi idu u Njemačku ili negdje dalje da rade. Niko ne želi da ostane u Srebrenici da radi, a može se raditi ko hoće”, poručila je ona za Vijesti.ba.

(Vijesti.ba)