Stoltenberg: Šta NATO znači za svijet!

Podsjetimo, Jensa Stoltenberga se nakon deset godina povlači sa funkciji prvog čovjeka saveza. Njega će naslijediti bivši holandski premijer Marko Rutte, koji će 1. oktobra preuzeti dužnost generalnog sekretara.

Stoltenberg je u članku za Foreign Affairs (američki časopis za međunarodne odnose i vanjsku politiku) ukazao na važnost predstojećeg NATO samita u Washingtonu, D.C.

"Sljedeće sedmice, lideri 32 NATO zemlje će se sastati u Washingtonu, D.C., na samitu povodom 75. godišnjice saveza. Oni će proslaviti 75 godina jedinstva između Evrope i Sjeverne Amerike—jedinstva koje je zaštitilo transatlantski mir, demokratiju i prosperitet. No, samit će biti više od same proslave, biće to prilika za donošenje odluka koje su važne za budućnost milijardu ljudi širom Evrope i Sjeverne Amerike.

Danas je njihova sigurnost na kocki. Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin poslao tenkove u Ukrajinu u februaru 2022., započeo je najkrvaviji sukob u Evropi od Drugog svjetskog rata, razbivši mir na kontinentu i izazvavši nemir na globalnoj sceni. Dan za danom, on dalje eskalira ovaj rat. Ne samo da ruski projektili kontinuirano gađaju ukrajinske građane, gradove i ključnu infrastrukturu, već Kremlj također provodi koordiniranu kampanju neprijateljskih akcija protiv NATO zemalja—uključujući sabotaže, cyber napade i dezinformacije. Sve vrijeme, Moskva i dalje zveckaju nuklearnim oružjem.

How do Allies work together and make decisions?

Watch the full video to learn more about NATO ↓

— NATO (@NATO) July 4, 2024

Putin ne pokazuje nikakvu namjeru da uskoro okonča ovaj rat, i sve više se povezuje s drugim autoritarnim silama, uključujući Kinu, koje žele vidjeti neuspjeh Sjedinjenih Američkih Država, raspad Evrope i slom NATO-a. Ovo pokazuje da u današnjem svijetu, sigurnost nije regionalna stvar, već globalna. Sigurnost Evrope utiče na Aziju, a sigurnost Azije utiče na Evropu.

Ovo su veliki izazovi koji zahtijevaju hrabre odluke, a to će biti ono čime će se lideri saveza baviti na NATO summitu. Počevši kod kuće, ojačavamo vlastitu odbranu kako bismo održali sigurnost naših ljudi. Također ćemo pojačati našu podršku Ukrajini i raditi ruku pod ruku s našim partnerima u Indo-Pacifiku na našim zajedničkim sigurnosnim problemima. Rezultat će biti još jači NATO—spreman da odgovori na izazove danas i dugoročno.

NATO-ov glavni cilj nije ratovanje, već sprečavanje rata. To je ono što je savez uspješno radio tri četvrtine stoljeća, čak i tokom nekih od najopasnijih perioda Hladnog rata, kada su stotine hiljada sovjetskih vojnika bili spremni za borbu na granicama NATO-a. Iskustvo nas je naučilo da je najbolji način da se spriječi bilo kakav napad osiguranje da naša odvraćanja ostanu vjerodostojna i da je naša odbrana jaka. Drugim riječima, najbolji način za održavanje mira je biti spreman na rat.

Kraj Hladnog rata smanjio je tenzije u Evropi, ali 2014. godina je bila prekretnica za transatlantsku sigurnost. Nakon ruske ilegalne aneksije Krima i destabilizacije istočne Ukrajine, NATO je obnovio fokus na svoj osnovni zadatak odvraćanja i odbrane. Savez je započeo najznačajniju transformaciju svoje kolektivne odbrane u jednoj generaciji. Odmaknuo se od velikih operacija izvan svojih granica i ponovo se fokusirao na jaču odbranu kod kuće—s više snaga u višem stanju pripravnosti, u svim domenama. NATO se također bolje pripremio za trajnu konkurenciju s Kinom, uključujući smanjenje štetnih ovisnosti i povećanje zaštite svoje kritične infrastrukture, strateških materijala i lanaca snabdijevanja.

Danas je NATO mnogo jači. Vojske saveza su bolje obučene i bolje opremljene. Postoji pola miliona vojnika u visokom stanju pripravnosti u svim domenama—kopno, more, zrak, svemir i cyber prostor—spremni da brane svakog NATO saveznika u bilo koje vrijeme. Oni se obučavaju da rade besprijekorno zajedno kroz velike i zahtjevne vježbe, kao što je ovogodišnja vježba Steadfast Defender, koja je vidjela kako sjevernoameričke trupe prelaze Atlantik, kreću se širom Evrope i vježbaju s evropskim snagama—uključujući oko 90.000 vojnika u ukupnom broju.

NATO zemlje također više ulažu u svoju sigurnost. Od 2014. godine, budžeti za odbranu svih članica su porasli. Samo ove godine, evropski saveznici i Kanada su povećali potrošnju na odbranu za 18 posto—najveće povećanje od kraja Hladnog rata. Kada sam postao NATO generalni sekretar, 2014. godine, samo tri saveznika su trošila dva posto BDP-a na odbranu: Grčka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države. Kada je Putin pokrenuo svoju punu invaziju na Ukrajinu u februaru 2022., još uvijek je bilo manje od deset zemalja koje su dostigle tu cifru. Ove godine, 23 saveznika su na ili iznad dva posto. Evropa i Kanada su zaista pojačale napore. Sjedinjene Američke Države ne nose same teret savezničke sigurnosti.

Da budemo jasni, NATO ne jača svoju odbranu da izazove rat. To čini kako bi zaštitio mir. Ne vidim nikakav neposredan rizik od vojnog napada na NATO zemlju, jer savezovo odvraćanje funkcioniše. Svi su vidjeli šta savez rizikuje ako spusti gard. Biti jači znači biti sigurniji.

Today I visited #Germany & flew with @Team_Luftwaffe in a #eurofighter jet, witnessing firsthand how the German air force helps to protect #NATO airspace, incl. over the Baltic Sea. We also met the Swedish #jasgripen for air-to-air refuelling. #WeAreNATO pic.twitter.com/6hq1wHuRzK

— Jens Stoltenberg (@jensstoltenberg) April 26, 2024

Od punog opsega ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022., NATO države su poslale značajnu vojnu pomoć kako bi pomogle Ukrajini da se odbrani od ruske agresije. Ova podrška je napravila veliku razliku na bojnom polju. U početku, mnogi su očekivali da će rat biti kratak, s Kijevom koji pada pod Rusiju u roku od nekoliko dana, a Ukrajinom za nekoliko sedmica. Umjesto toga, Ukrajinci su ostali jaki. Uz podršku NATO-a, hrabro su se borili za svoju zemlju i svoju slobodu—povratili su više od polovine teritorije koju su Rusi zauzeli i potisnuli rusku flotu u Crnom moru. Taj uspjeh im je omogućio da ponovo pokrenu izvoz ukrajinskog žita na svjetska tržišta.

Bilo je značajnih kašnjenja u pružanju pomoći koja su imala ozbiljne posljedice na bojnom polju. Mjesecima, Sjedinjene Američke Države nisu mogle odobriti novi paket pomoći, a Evropljani nisu mogli isporučiti municiju u obimu koji su obećali. Svjedočio sam tome kada sam bio u Kijevu u aprilu, gdje mi je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski objasnio kako je Ukrajina bila nadjačana i nije mogla oboriti ruske projektile i dronove. Od tada su se stvari promijenile. NATO saveznici s obje strane Atlantika donijeli su značajne nove najave, uključujući paket od 60 milijardi dolara iz Sjedinjenih Država, kako bi pružili municiju i zračne odbrane koje Ukrajina hitno treba.

Realnost, međutim, je da za Ukrajinu da prevlada, NATO mora učiniti više—i to brže. U tom cilju, na summitu u Washingtonu, saveznici će se složiti da NATO preuzme vođenje koordinacije sigurnosne pomoći i obuke za Ukrajinu. Ovo će učiniti savezovu podršku zaista transatlantskom i smanjiti teret na Sjedinjene Države, koje trenutno vode. Ova promjena također ima smisla, s obzirom na to da 99 posto vojne podrške već dolazi od NATO članica, s otprilike polovine iz Sjedinjenih Država, a druge polovine iz Evrope i Kanade. Također očekujem da ćemo se složiti oko financijskog obećanja, kako bi Ukrajini dali predvidljivost koja im je potrebna. Želimo jasno staviti do znanja da smo u ovome na duge staze. Što je jača naša podrška Ukrajini, brže će Putin shvatiti da nas ne može iscrpiti, i brže će ovaj rat završiti.

Povećanje naše podrške ne čini NATO stranom u ovom sukobu. Savez ne traži sukob s Rusijom. Ali podržali smo i nastavićemo činiti sve što možemo da podržimo fundamentalno pravo Ukrajine na samoodbranu, kako je utvrđeno u Povelji UN-a.

Konačno, na summitu sljedeće sedmice, NATO će produbiti veze sa svojim globalnim partnerima—naročito u Indo-Pacifiku. Radujem se dočeku lidera Australije, Japana, Novog Zelanda i Južne Koreje u Washingtonu. Biće to treći put da te zemlje prisustvuju NATO summitu: svjedočanstvo o našim sve većim vezama i zajedničkim interesima. Zajedno, suprotstavićemo se autoritarizmu, podržati globalna pravila i zaštititi naše demokratske vrijednosti, sada i u budućnosti. Nadograditi ćemo praktičnu saradnju kroz vodeće projekte u Ukrajini, cyber prostoru, dezinformacijama, novim tehnologijama i proizvodnji odbrane.

NATO je savez Evrope i Sjeverne Amerike, i tako će ostati. Ali izazovi s kojima se suočavamo su međunarodni. Rat u Ukrajini jasno pokazuje tu činjenicu. Rusija ne bi bila sposobna održavati ovaj rat bez podrške svojih autoritarnih prijatelja u Aziji. Iran i Sjeverna Koreja, respektivno, daju Rusiji smrtonosne dronove i artiljerijske granate u zamjenu za rusku tehnologiju i vojne zalihe.

S druge strane, Peking pruža ključnu podršku Moskvi u ratnim naporima. Javno, kineski predsjednik Xi Jinping želi da svijet vjeruje da on zagovara mir. Privatno, međutim, on podstiče sukob šaljući Rusiji visoko-tehnološke proizvode kao što su poluprovodnici i mikroelektronika koje Moskva koristi za proizvodnju projektila, tenkova i aviona. U isto vrijeme, Xi želi održavati dobre odnose sa Zapadom kako bi izbjegao sankcije i održao trgovinu. Ali ne može imati obje strane. U nekom trenutku, kineska podrška za ruski ilegalni rat mora imati cijenu.

Summit u Washingtonu pruža NATO-u priliku da još jednom pokaže svoje jedinstvo i odlučnost. Izazovi s kojima se NATO suočava su preveliki za bilo koju zemlju da ih sama riješi—čak ni Sjedinjene Američke Države, najveća svjetska sila. Sjedinjene Države imaju četvrtinu svjetske ekonomije, ali kombinovano, NATO saveznici imaju polovinu svjetske ekonomije i polovinu svoje vojne moći. Zajedno, naše odvraćanje je vjerodostojnije, naša podrška Ukrajini je konstantnija, a naša saradnja sa vanjskim partnerima je učinkovitija. Putin i Xi su odlučno protiv NATO-a jer on predstavlja ono čega se najviše boje: slobodu da birate vlastitu sudbinu. Oni mrze savez jer ima ono što oni nemaju: veliku snagu u jedinstvu 32 savezničke zemlje. Kako lideri ovih zemalja kreću na summit u Washington sljedeće sedmice, moraju se pripremiti za sve opasniji svijet. Ne sami, već zajedno, u snažnom NATO-u," navodi Stoltenberg u svom autorskom tekstu

(Vijesti.ba)