Koncept odanosti o kojem ljudi govore razlikuje se od onoga što psi osjećaju prema svojim vlasnicima. Zapravo, iako je pseći um predmet brojnih istraživanja već dugi niz godina, mi zapravo ne razumijemo njihove emocije dovoljno dobro da bismo mogli tvrditi što im predstavlja odanost, kaže Irith Bloom, profesionalna trenerica pasa za Daily Paws.
Pitanje koje je pametnije postaviti jest: koja sve ponašanja primjećujemo kod pasa te ih percipiramo kao znakove odanosti ljudima?
Vjeruje se da su ljudi i psi razvili bliske veze još prije 23.000 godina. Neke studije upućuju na to da su divlji psi smatrali ljudska ognjišta i društvo mirnim mjestima koja pružaju sigurnost, a ljudi su u psima vidjeli odlične suputnike s izvrsnim lovačkim vještinama.
Bloom kaže da se ponašanje pasa najlakše objašnjava time da su skloni ponavljanju ponašanja koja rezultiraju nagradama, a izbjegavaju ponašanja koja će izazvati negativne posljedice. Odano ponašanje pasa vjerojatno nije motivisano istim stvarima kao ono kod čovjeka, ali zapravo još uvijek nije provedeno dovoljno istraživanja da bi se to moglo negirati s potpunom sigurnošću.
Ponašanja koja ljudi često povezuju s odanošću psa obično su sljedeća: preferiranje jedne osobe u porodici, odgovaranje na zapovijedi i lajanje na stranu osobu ili psa koji im prilazi. Postoji mogućnost da je ovakvo ponašanje motivisano ljubavlju i željom da se vlasnik zaštiti, no ne može se govoriti o tome da pas želi biti odan.
Prirodno je da će se pas s vremenom naviknuti na osobu s kojom provodi puno vremena, a omiljen će mu svakako biti onaj koji se s njim najviše igra i nagrađuje ga poslasticama. Psi, kako je spomenuto, odgovaraju na pozitivne i negativne posljedice pa će svoje ponašanje korigovati ne bi li bili nagrađeni i izbjegli kažnjavanje.
Zaključak je zapravo takav da sve zavisi od toga kako vidite odanost svog psa. Istina je da vam pas može biti naklonjen, željet će vas zaštititi i biti uz vas, ali odanost je nešto što on percipira na potpuno drugačiji način.
(Vijesti.ba)