Delić o verbalnom okršaju sa Zahiragićem: Jesam mu rekao 'marš', opet bih isto uzvratio

Paradoksi

Umotvorci, dežurni moralisti, samozvani intelektualci, dokoni pametnjakovići, stranačke uzdanice i perjanice izmišljenog i samo u njihovim glavama opstojnog patriotizma za svoju su životnu misiju izabrali unakaziti sve što iskače iz društvenih i moralnih uzusa koje su sami skrojili. Njihova borba za nas potlačene Bošnjake dala nam je tek toliko da svako malo čitamo i slušamo kako je svako drugi kriv za težak položaj Bošnjaka, a oni sami u tome nisu imali nikakvog učešća. Njihov intelektualni i opći doprinos društvu ogleda se u otrovnom kriticizmu, napadanju i vrijeđanju, zauzimanju radnih mjesta i direktorskih pozicija po principu “Stranka će mi to obezbijediti jer ja to zaslužujem”. Šta svi mi Bošnjaci i općenito narodi u Bosni i Hercegovini imamo od ovog ustajalog patriotizma? Šta nam je to donijela njihova briga i borba za nas? Zašto se to bore oni već tri decenije i više? Za čije dobro? Za čije interese? Nema kategorije u društvu da ne traži svoja prava. Da ne smatra da nije obespravljena i zakinuta za neko pravo. Nema je. Svi, pa i penzioneri traže veća primanja, veća prava, bolji kvalitet života. A dušebriznici izmjenu Zakona o PiO koja se mijenja u hitnom postupku, jer je riječ o izvršavanju presude Ustavnog suda, žele u izbornoj godini iskoristiti za skupljanje glasova. Skoro pola miliona penzionera nije mali kapital i treba ga ozbiljno iskoristiti za veliki povratak na političku scenu. Jer dragi penzioneri, mladi, zaposleni i nezaposleni, svi ste vi samo “mali glasački listići”. I to ste već čitavih tri decenije za lažne patriote i priključne političke satelite. Svi vi ste sada neophodni da se oni vrate u sedlo, da ponovo zauzmu pozicije vlasti i odlučuju u koju zemlju svijeta ćete vi ići zarađivati za život dok oni krčme tamo gdje smo ih prekinuli prije nešto više od godinu dana. Krojili su zakone koji su nam donijeli hiljade penzionera koji jedva preživljavaju, zaposlene koji od svoje plate ne mogu spojiti kraj s krajem, djecu koja završe fakultete i postaju statistika u službama za zapošljavanje. Sve su nam to u amanet i nasljeđe ostavili i sad pametuju sa tribina skupština i parlamenta, fb zidova i svojih režimskih medija. Na sreću, sve je manje onih koji vjeruju u maglovita obećanja i bajke perjanica koji samo bajke i znaju pričati. I to loše. Uglavnom. Ako su toliko dobro radili i svima nama blagostanje obezbijedili, zašto onda svi traže bolje uslove i žale se da su godinama zanemareni i od vlasti nasamareni? I penzioneri. I borci. I invalidi. I bolesni. I mladi. I zaposleni. I poduzetnici. Svima su zakoni skrojeni tako da ih guše i stežu. Jesmo li ih donosili mi ili oni, poznavatelji pravnog sistema Federacije. Jesam rekao Zahiragiću “Marš” i opet bih na isti način uzvratio na uvrede i maltretiranje. Jer on i njemu slični i ne razumiju drugi jezik. Argument je za njih nepoznata riječ u leksikonu kovanica koje sami smišljaju da sve nas u zamišljene torove smjeste. Jer to je njihov način rada. Oni drugačije ne znaju. Nije me stid mog života. Školovao sam se i uporedo radio. Ponosan sam na svoje radno iskustvo i staž jer sve sam postigao svojim radom i zalaganjem. Nisam se zapošljavao po principu stranačke pripadnosti, niti sam ikada uzeo išta što mi ne pripada. Izašao sam na izbore i povjerenjem građana krenuo graditi svoj put. I neću dopustiti da se iko, pa ni penzioneri, dok ja imam priliku da odlučujem, iskorištavaju u predizbornim igrankama. Nema amandamana na Zakon PiO u izbornoj godini i neće ih biti, i to je zaključak oko kojeg smo se složili svi; i Vlada i predstavnici penzionera, ma koliko se populisti trudili da ih bude jer ne gradi se sistem na kupovini socijalnog mira i izbornih pobjeda. Laži o 79,5 miliona ćemo posebno razjasniti. Ponovo! Da utvrde gradivo.

Posted by Adnan Delic on Thursday, June 13, 2024