Treba li Borcu ovakva titula?

Svakom prvaku se uvijek tražila mana, to je tako. Ali, Borac je ove sezone do pehara došao uz zaista previše kontroverzi. Neke od njih su bile toliko očigledne, iritantne i bezobrazne da je za mnoge neprihvatljivo i nemoguće da im pruže ruku i čestitaju.

Da odmah budemo načisto, Borac je za bh. standarde jako kvalitetna ekipa i to je fakt. Borac ima dobre pojedince, možda ne bolje od nekih drugih klubova iz vrha, ali vidi se da na terenu djeluju kompaktno i da znaju igrati. To dokazuje i podatak da Borac nema klasičnog lidera koji statistički dominira, već svi igrači daju svoj doprinos na terenu. Ne treba zanemariti ni efekat Vinka Marinovića, iskusnog stručnjaka koji je u ovu ekipu usadio karakter, ozbiljnost, ali i potrebni mir.

Ima, dakle, Borac mnoge kvalitete i nepravedno bi bilo ignorisati ih, ali se postavlja pitanje da li bi mu to bilo dovoljno da bude najbolji u BiH da su okolnosti bile drugačije?

Teško.

Svi su klubovi u ovoj ligi tokom sezone ponekad bili i 'pogurani' i 'zakinuti'. Neko više, neko manje, neko često, neko rjeđe. Samo je Borac bio privilegovan od početka do kraja.

Iako su se sportski radnici, protivnici, analitičari i sudijski eksperti u svojim javnim nastupima dugo ujedali za jezik, s vremenom su postajali sve glasniji i konkretniji. Tako u posljednjih nekoliko mjeseci gotovo da nema protivničkog trenera koji, nakon što bi završio utakmicu sa Borcem, nije bio ili nervozan, ili sarkastičan. Stiče se dojam da tužnih više nema, jer su se valjda navikli i unaprijed psihički pripremili za sve. Oni koji baš nisu imali snage da govore, nisu se ni pojavljivali na press konferencijama, a time su zapravo najviše kazali, iako nije po bontonu.

Bilo bi teško nabrojati sve sporno što se ove sezone desilo u korist Borca, ali neke se stvari ipak pamte. Već od starta, Borac je zamijenio domaćinstva sa Slogom i Zvijezdom 09, pa je od prvih pet utakmica četiri puta bio domaćin i sve četiri je pobijedio. Tu prvu u gostima je izgubio. Banjalučani su se odmah pozicionirali visoko, uzeli dobru startnu poziciju i tako odmorni i puni samopouzdanja, a uz to i mjesec dana bez putovanja, konačno sjeli u klupski autobus i krenuli dalje u nove pobjede.

Zanimljivo je da su u prva četiri kola sezone fudbaleri Borca dobili jedan žuti karton. Usporedbe radi, Željezničar ih je za to vrijeme dobio 25. Nije zanemarivo ni što je Borac u ukupno šest duela sa već spomenutom Slogom i Zvijezdom 09 osvojio maksimalnih 18 bodova, uglavnom igrajući protiv kombinovanih sastava tih klubova. Budu to utakmice u kojim se probavaju neke nove varijante, daju šanse mlađim igračima, najbolji fudbaleri pod virozom ostaju na klupi ili presele na tribine. A onda, kada se oporave, izađu na teren i uzmu pokoji bod Zrinjskom, Sarajevu, Veležu...

Utakmica protiv Posušja na samom startu sezone, u kojoj je Borac slavio sa 1:0 autogolom u 87. minuti, pokrenula je prve kritike o tendencioznom suđenju. Tada na scenu stupa Milan Tegeltija, tadašnji predsjednik Borca, koji će u narednih nekoliko mjeseci odigrati važnu ulogu u ovoj priči, ali i reći nešto jako bitno.

"Tri boda i presmiješno siktanje i pljuckanje otrova SA sportskih portala nad svakom pobjedom Borca, popravilo mi je raspoloženje. Džaba vam siktanje, najbolji pobjeđuju i kad igraju loše", napisao je Tegeltija na Twitteru, a onda uoči jedne od sljedećih utakmica protiv u to vrijeme lidera Širokog Brijega poručio:

"U srijedu se penjemo na prvo mjesto i tu ostajemo do kraja".

Ili je Tegeltija znao nešto više od ostalih, ili je samo dobar prognozer. Uglavnom, bio je u pravu. Borac je te srijede savladao Široki sa 2:0, zasjeo na prvo mjesto s kojeg se do kraja sezone zaista više nije pomjerio.

Borac je nizao pobjede. Bilo je tu i nekih jako dobrih partija Borca, pa i vrlo dopadljivog fudbala. Ipak, nova velika prašina se podiže nakon duela sa Veležom u 9. kolu. Tada je sudac Aleksandar Njegomirović iz Prijedora sudio tendenciozno u korist domaćina, poput dodjeljivanja nepostojećih kornera, sitnih prekršaja, kartoniranja... Njegomirović je od starta "navlačio" Borcu, da bi u posljednjim sekundama utakmice njegov pomoćnik Radislav Kačavenda priznao neregularan gol Vranješa iz ofsajda. Taj gol u suštini nije ništa promijenio jer bi Borac svejedno slavio, samo je poslužio da malo iznervira ostale.

Nedugo zatim je uslijedila možda i najkontroverznija situacija sezone. Sredina oktobra, u Banjoj Luci gostuje Sarajevo koje je u tom trenutku u samom vrhu i uz realne šanse da se bori za titulu. Bordo tim vodi sa 1:0, Borac uz nadljudski trud kako fudbalera, tako i još nekih ljudi pokušava izbjeći poraz i konačno dolazi do gola u četvrtoj minuti nadoknade. Gol je neregularan jer ga je Zoran Kvržić postigao iz ofsajda, a to su kasnije potvrdile i analize.

Snimak spornog gola za poravnanje (6:35) obilazio je Evropu, a šokirao je čak i medije u Srbiji.

Borac je nekoliko sedmica kasnije savladao Željezničar sa 3:2 golom također u četvrtoj minuti nadoknade. Mnogi smatraju da je golu prethodio faul nad golmanom Plavih, ali se sudac Njegomirović i njegovi pomoćnici nisu oglasili. Slobodna sudijska procjena, neko bi tu svirao prekršaj, neko ne bi, ali Njegomirović nije.

Na iduću veliku kontroverzu čekalo se do sredine marta, kada je u Kup utakmici na stadionu Asim Ferhatović Hase Borac slavio sa 2:1 u utakmici je kasnije registrovana službenim rezultatom 3:0 za Banjalučane. Razlog je dobro poznat - fudbaleri Sarajeva su se u finišu susreta povukli sa terena iz protesta prema sudiji Mateu Musi i njegovim pomagačima, koji su od početka utakmice imali neujednačen tretman. Golovi Borca su bili čisti kao suza, ali protivniku se dobrim dijelom utakmice nije dozvolilo da igra.

Borac je sve to vrijeme bio prvi sa solidnom bodovnom zalihom u odnosu na prve pratioce, prvenstveno Zrinjski. Kako je vrijeme odmicalo, Mostarci su podizali formu i postepeno smanjivali zaostatak. Borac nije gubio, ali je često remizirao dok je Zrinjski pobjeđivao sve redom i počelo se činiti kao da Borčeva titula više nije toliko sigurna.

Ponovo je Borac gostovao na Koševu, bilo je 1:1 ali je u tom susretu Mirza Kazlagić dosudio 33 prekršaja za Sarajevo, a 11 na Borac. Zatim, minimalna domaća pobjeda nad Posušjem 1:0 golom iz vrlo diskutabilne situacije... Pa duel sa GOŠK-om (3:1) koji u trećoj minuti utakmice ostaje sa igračem manje, pa još svašta nešto...

U 29. kolu, posljednja realna prilika da Borac kiksa i ostane bez titule - gostovanje ekipi Širokog Brijega. U Zrinjskom su polagali nade u Širokobriježane, ali su one pale u vodu već u prvoj minuti susreta jer je odmah dosuđen penal za Borac. Na kraju je bilo 2:1 za Borac, a u Širokom su nakon utakmice bili bijesni. U Zrinjskom također.

Šlag na tortu je utakmica pretposljednjeg kola protiv Igmana, u kojoj je Borac slavio sa 4:3. Borcu je dosuđen nepostojeći penal i priznat gol iz čistog ofsajda, a Igmanu je poništen jedan gol koji je trebao biti priznat. Sve je to potvrđeno detaljnim sudijskim analizama, ali one kod nas ne znače previše jer Komisija za suđenje nikoga ne kažnjava.

Tu je Borac i matematički osigurao naslov prvaka i proslavio ga uz svoje navijače. Ostatak lige i države je samo posmatrao scene sa Gradskog stadiona, ne uz zavist, nego uz nevjericu i onaj glupi osjećaj da si sve vrijeme pratio nešto što se možda znalo od one davne srijede?

Borac je imao +12, ali je postao šampion sa samo dva boda više od Zrinjskog - 78 naspram 76. Dakle, da su samo jedna ili dvije utakmice od svih ovih koje je Borac rješavao na čudne načine završila drugačije, ne bi bio šampion. Vrlo vjerovatno.

Kako god, kada se podvuče crta - Borac kao prvak ide u kvalifikacije za Ligu prvaka. Neće biti nosilac i to će biti malo teži zadatak. Trener Zrinjskog Željko Petrović poručio je svim bh. klubovima da se dobro pripreme za Evropu, jer se "tamo sudi malo drugačije".

Na kraju, pitamo se da li Borcu ovakve stvari trebaju? Treba li zaista fudbalerima Borca koji su, ponavljamo, uglavnom kvalitetni da im se ljudi smiju i osporavaju sve što urade na terenu? Čak i kada Borac pobijedi potpuno zasluženo, što se naravno dešava, to im se ne priznaje baš zbog imidža koji ih prati. A nije Borac ni neki mali klub, ni klub od jučer. Osvajao je on trofeje i u bivšoj Jugoslaviji. Ima i ime i rejting.

Ne možemo prihvatiti ni da istinski navijači Borca vole vidjeti neke situacije kojih su se nagledali ne samo ove, nego i ranijih sezona. Zapravo smo sigurni da ima priličan broj onih koji se, ako ništa potajno i onako za sebe, da se ne vidi i ne čuje, bar malo posrame. Banja Luka voli sport i prevelik je grad da šampionski Borac gleda tek oko tri hiljade ljudi u prosjeku. Pa valjda i te poluprazne tribine na slavljeničkoj utakmici nešto govore.

V. V.

(Vijesti.ba)