Nova hrvatska vlada ne mijenja politiku prema BiH: Hoće li im pritisak SAD-a 'pomrsiti konce'?

Odnosi između Bosne i Hercegovine (BiH) i Hrvatske su često obilježeni različitim političkim i diplomatskim izazovima. Andrej Plenković, kao premijer Hrvatske, i Dragan Čović, kao lider Hrvata u BiH, igraju važne uloge u tim odnosima.

Hrvatski Sabor je konstituisan, novoj vladi Andreja Plenkovića izglasano je povjerenje, a vanjska politika u dijelu koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu ne bi se trebala mijenjati. Bar prema najavama zvaničnog Zagreba.

"Nastavićemo odličnu saradnju kao i do sada i davati podršku Bosni i Hercegovini na evropskom putu“, rekao je Plenković nakon izbora koji su održani sredinom aprila.

Zbog Hrvata u BiH hrvatska politika ima značajnu refleksiju na cijeli region, ali i na unutrašnja pitanja u zemlji. Politički analitičar iz Zagreba Davor Đenero, ne vjeruje da će biti neke značajnije promjene u odnosima prema BiH i Hrvatima kao jednom od konstitutivnih naroda.

„Veći uticaj na promjenu politika bi mogli imati predstojeći predsjednički izbori, nego promjena vlade, posebno ako se uzme u obzir da i spoljna politika ali njen planer Plenković, ostaju u istim rukama“, kaže Đenero, koji vjeruje da se njegov transfer u evropske institucije po svemu sudeći neće dogoditi u ovom mandatu, što bi sve trebalo zadržati na istim osnovama kao i do sada.

Pukotine u spoljnoj politici Hrvatske koje su u proteklom periodu bile vidljive u različitim politikama predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, ne bi dalje trebale izazivati veće probleme kada je riječ o odnosima Hrvatske i BiH, smatraju analitičari. Ipak, skretanje vlade u Zagrebu „u desno“ u odnosu na prethodnu, prvenstveno izbacivanjem SDSS-a Milorada Pupovca i koaliranje sa Domovinskim pokretom čiji je uslov bio vlada bez Srba, pokazuje da se ni Hrvatska nije uspjela oduprijeti globalnom trendu u Evropi, kroz porast desnog populizma, kaže politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić. Taj proces naglašava Topić, može uticati samo na unutrašnja pitanja Hrvatske.

„Mislim da je ovo skretanje prvenstveno udar na unutrašnju demokratizaciju i pluralizam društva. Ružna i antievropska poruka je što u njoj nije bilo mjesta za Srbe, zahvaljujući tom novom desnom krilu unutar nje. Međutim, ne očekujem neki zaokret bitno drugačiji u odnosu prema BiH“, ističe Topić, naglašavajući da će kurs i dalje biti okrenut prema Hrvatima u BiH i da će se Sarajevo zaobilaziti u širokom luku dok u Predsjedništvu BiH sjedi Željko Komšić.

Nesumnjivo je da će BiH imati podršku na putu ka EU ali i NATO integracijama, oko čega i dalje nema konsenzusa unutar BiH, s obzirom da srpska strana odbacuje bilo kakvu priču o priključenju Alijansi. Zbog toga će odnos prema BiH biti isti kao i u prethodna dva mandata, kaže dopisnik agencije HINA iz BiH Ranko Mavrak. Pomoć ka stabilizaciji BiH, napredak prema EU i NATO, te interesi i potrebe Hrvata u BiH, biće osnovni prioriteti.

Odnosi između BiH i Hrvatske su višeslojni i kompleksni, oblikovani historijskim naslijeđem i savremenim političkim i ekonomskim interesima.

Održavanje konstruktivnog dijaloga i saradnje ključno je za stabilnost i napredak obje zemlje te za dobrobit njihovih građana.Odnosi između BiH i Hrvatske su višeslojni i kompleksni, oblikovani historijskim naslijeđem i savremenim političkim i ekonomskim interesima. Održavanje konstruktivnog dijaloga i saradnje ključno je za stabilnost i napredak obje zemlje te za dobrobit njihovih građana.

Odnosi između BiH i Hrvatske su višeslojni i kompleksni, oblikovani historijskim naslijeđem i savremenim političkim i ekonomskim interesima. Održavanje konstruktivnog dijaloga i saradnje ključno je za stabilnost i napredak obje zemlje te za dobrobit njihovih građana.

„Bez obzira na to što je Domovinski pokret u izbornoj kampanji insistirao na tome da tadašnja hrvatska vlada ne vodi dovoljno računa o potrebama Hrvata u BiH, to je formula kojom se željelo privući što više biračkog tijela. A u stvarnosti Domovinski pokret nema nikakvu moć da promijeni spoljnopolitičke prioritete hrvatske vlade. Plenković će njome suvereno kormilariti i u predstojećem razdoblju sa kontinuitetom dosadašnje politike", kaže Mavrak.

Osovina Dodik- Čović neće imati značajniju ulogu na politiku zvaničnog Zagreba, smatra Mavrak, s obzirom da se protiv Dodika vodi sudski proces, a da je aktuelni predsjednik Zoran Milanović jedini javno iskazivao razumijevanje za ono što radi Dodik, za razliku od Plenkovića.

Upravo politike Čovića i Dodika i njihovi interesi, mogli bi da promijene kurs Hrvatske prema BiH, smatra Đenero. Tačnije u dijelu koji se odnosi na energetski sektor i uspostavljanje južne gasne interkonekcije, koju Čović već mjesecima želi da stavi pod „hrvatsku kontrolu“.

Odnose bi zbog toga mogli narušiti američki pritisci, odakle je u nekoliko navrata stiglo upozorenje da se zaustavi uslovljavanje hrvatske strane i da se deblokira proces početka realizacije projekta južna interkonekcija. Time bi se osigurao dotok gasa i preko terminala u Hrvatskoj i uzeo monopol ruskom gasu koji u BiH dolazi preko Srbije.

Sve više se u diplomatskim krugovima u BiH spominju sankcije Čoviću, kao odgovor na blokadu ovog procesa i namjere da Hrvati „drže ventil u rukama“. Đenero kaže da Hrvatska i dalje podržava Čovića u njenom nastojanju da južnu interkonekciju gradi firma koju bi osnovali kantoni sa hrvatskom većinom u BiH. Ali je pitanje do kada će to trajati.

„Za sada nema naznaka da bi Hrvatska otkazala podršku Čoviću, ali ako se taj pritisak SAD-a nastavi, moguće je da se sadašnje stanje promjeni. U Hrvatskoj su se pojavila mišljenja da bi Čović morao napraviti korak unazad dok je vrijeme, jer su geopolitički interesi povezivanja evroatlantskog prostora institucionalno daleko važniji od nekog profita na osnovu držanja ključa energetske situacije“, kaže Đenero, navodeći da je činjenica da se Čović ovog puta zaigrao.

„Čović je sada jako na rubu. Može se desiti da padne preko tog ruba i u tom slučaju neće imati pomoć iz Zagreba. A time i politika prema BiH neće biti ista. Odnosi sa Čovićem jeste važan ali nije važniji od evropskog statusa političke većine“, zaključuje Đenero.

(Vijesti.ba)