Krug 99: Sigurnosni izazovi i mogući odgovori vlasti BiH

"Sigurnosni izazovi i mogući odgovori vlasti BiH" tema je današnje sesije, na kojoj je uvodničar bio Hamza Višća, vojno-politički analitičar.

U Sigurnosnoj politici iz 2006.godine Bosna i Hercegovina nezavisnost, suverenitet i teritorijalnu cjelovitost smatra svojim glavnim vrijednostima, te njihovu zaštitu definiše kao svoj prioritetni interes. Priključenje Evropskoj uniji i NATO savezu ostaje osnovni prioritet aktivnosti na svim nivoima.

U tom smislu se Predsjedništvo BiH potrudilo da sagleda globalne, regionalne i unutrašnje sigurnosne izazove, i u skladu sa tim definidefinisalo odgovarajuće politike.

Uz napomenu da smo te godine bili na dobrom putu tranzicije bosansko-hercegovačkog društva i države BiH iz Dejtonske faze očuvanja mira, u Briselsku fazu sigurnog i prosperitetnog društva, ja odustajem od analize ovog dokumenta, opredijeljen da kažem nekoliko rečenica o trenutnim globalnim, regionalnim i unutrašnjim sigurnosnim izazovima naše zemlje i mogućim odgovorima na iste.

Globalni

Na listi globalnih sigurnosnih izazova su regionalni ratovi, migracije, klimatske promjene, elementarne nepogode i požari, terorizam, kibernetički napadi. Svaki od nabrojanih može u manjoj ili većoj mjeri očešati i našu zemlju. Na migracijskoj smo ruti Jug-Sjever, Sjeverozapad, elementarne nepogode i klimatske promjene nas ne mimoilaze, teroristički akti su jednako mogući kao i u drugim zemljama svijeta. Hakerski napadi nam se dešavaju, istina u manjem obimu, a Rusija je prisutna, na ovaj ili onaj način.

Svijet je dobrano ušao u pomalo nasilnu fazu prekompozicije svjetskog poretka. Agresija Rusije na Ukrajinu, eskalacija rata Izrael – Palestina na Bliskom istoku, stalne tenzije u azijsko-pacifičkom regionu, te dešavanja u Africi i Južnoj Americi, samo su neki od pokazatelja sučeljavanja pretendenata na vodeću ili vodeće uloge u svijetu.

Još uvijek nema bukvalnog kinetičkog klinča SAD, Kine ili Rusije, što je po meni rezultat činjenice da nijedna od ovih zemalja nije spremna za rat.

Kada govorim o regionalnim izazovima, moram početi od agresije Rusije na Ukrajinu. Rat u Ukrajini je na prekretnici. Rusija je u ozbiljnoj ofanzivi, a Ukrajina je, zajedno sa Zapadom, pred izborom - postići mir na štetu Ukrajine ili nastaviti rat do potpunog oslobođenja vlastite teritorije. Ni za jedno ni za drugo ne postoji opšta saglasnost. Zapad nije našao formulu – kako da Ukrajina pobijedi, a Rusija ne izgubi. Ali su zato Finska i Švedska, našle formulu veće sigurnosti, priključile su se Sjevernoatlanskom savezu.

I bez veće eskalacije odnosa Rusija – Zapad, povodom ruske agresije na Ukrajinu, sigurnosna slika zapadnog Balkana je rovita, ali se može držati pod kontrolom. Doduše , ne na način kako se to do sada činilo – forsiranjem stabilokratije, bez ozbiljnijeg i učinkovitijeg upliva EU, NATO i SAD.

Inače, region zapadni Balkan je listom opredijeljen za evropske, a većinom i za euro-atlantske integracije.

Srbija promoviše politiku «srpskog sveta», a u fokusu BiH entitet RS, Crna Gora i Kosovo, ne zanemarujući Hrvatsku i Sjevernu Makedoniju.

U regionu, pa i unutar Bosne i Hercegovine se promovišu politike i interesi koji kidišu na suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine i njenu perspektivu građanske liberalne demokratije.

Kad se sve ovo sabere, dođemo do aktuelnog trenutka - uticaj Rusije na zapadnom Balkanu je vrlo intenzivan i fokusiran na onesposobljavanje ovdašnjih zemalja za europske i euroatlantske integracije.

 

Početni uspjesi u projektima reforme odbrane, uspostave Granične policije BiH, kao i pomaci učinjeni u oblasti sudstva, su bili obećavajući i pokazali da se možemo dogovoriti u korist građana BiH. U međuvremenu, BiH je skliznula sa prvih stranica, spoljnopolitičke agende SAD i gotovo cijelog Zapada. Napravljen je prostor u koji su elegantno ušle Kina i Rusija.

Tranzicija bosansko-hercegovoačkog društva i države iz Dejtonske u Briselsku fazu je u ozbiljnom zastoju.

U hibridnom ratovanju agresor uvijek računa na lokalne, ne samo političke igrače, te na nestabilnu situaciju i odnose unutar targetirane zajednice. Politički i međuetnički odnosi u BiH su ne samo opterećeni konfliktnim i sigurnosnim problemima, nego su postali sigurnosni problem.

Partikularni interesi pojedinaca, porodice, grupe ili političke elite se definišu kao etno-nacionalni i na njima se insistira. Unutar BiH se donose zakoni, ili se insistira na njihovom donošenju, za koje se zna da je njihova primjena protiv-ustavna.

Naša politička scena je prepuna političara privrženih neodgovornom populističkom narativu i eskalaciji verbalnih sukoba do kritične tačke. Istini za volju, još nismo dostigli vrhunac pogubne eskalacije, ali ne možemo ni sa sigurnošću tvrditi da je sve još uvijek u sferi verbalnog.

Nivo straha od rata je veći od ozbiljnosti realnog stanja, i rezultat je psihološko propagandnih aktivnosti usmjerenih na onesposobljavanje naše zemlje za evropske i euro-atlanske integracije.

Sada se postavlja pitanje koliko smo spremni odgovoriti na prisutne sigurnosne izazove, prije svega institucionalno.

Jedna smo od rijetkih zemalja koje nemaju Savjet nacionalne/državne sigurnosti, a zahvaljujući dejtonskim rješenjima imamo vrlo razuđen sigurnosni sistem. Nisam siguran koliko to može nadomjestiti Ministarstvo sigurnosti BiH, imajući u vidu činjenicu da počesto državni zvaničnici, pa i oni entitetski barataju informacijama koje su vrlo oprečne i zbunjujuće.

Država BiH nema sistemski odgovor na hibridni rat, koji nije nimalo bezazlen, ni u fazama kad se ne upotrebljava oružje.

Potrebno je osposobiti postojeće ili uspostaviti nove državne kapacitete, koji elemente i metode hibridnog rata protiv BiH raskrinkavali. Razvijanje sposobnosti da se prepozna dezinformacija, ukazivanje na zloupotrebu društvenih mreža i jačanje sposobnosti kvalitetnog i odgovornog političkog djelovanja, trebalo bi staviti u fokus svih subjekata društva. I ne pomišljati na paralelne sisteme otpora i borbe, oni su u službi hibridnog rata protiv BiH.

Huškačka retorika separatista ne smije imati eho u našim odgovorima. Naši odgovori moraju biti sofisticiraniji. Političari moraju biti odgovorniji, institucije vlasti agilnije, a mediji obazriviji.

Pitanje evropskih i euro-atlantskih integracija treba staviti na pravo mjesto. Prvi korak učinila je međunarodna zajednica. U posljednjih godinu dana, SAD, EU i NATO učinili su više za opstanak BiH, nego u proteklih 10 godina. Prepoznali su poguban uticaj Rusije na zapadnom Balkanu i rekao bih, preduzeli korake iz njihove nadležnosti.

Amerikanac je maksuz došao i objasnio odredbe Sporazuma o miru u BiH, a nadležne institucije SAD su preduzeli neke druge mjere protiv onih koji ometaju implementaciju Dejtonskog sporazuma. Evropska unija je dala zeleno svjetlo za početak pregovora. NATO je odobrio paket pomoći odbrambenim i sigurnosnim strukturama BiH upravo za jačenje kapaciteta cyber sigurnosti i suprotstavljanje hibridnom ratu. I jedni i drugi i treći su poslali poruke Moskvi da ovaj region i ovu zemlju smatraju dijelom kolektivne sigurnosti Zapada.

Sad je red na nas.