Opet baraž, je li vrijeme za razbijanje prokletstva?

U dosadašnja četiri pokušaja, svaki put je slavio protivnik.

Sve je počelo 2009. godine, kada je naša selekcija pod vodstvom legendarnog Miroslava Ćire Blaževića igrala protiv Portugala. Bio je to pokušaj da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici, ali nedostajalo je sreće.

U prvom meču u Lisabonu izgubili smo 1:0, ali je prosto nevjerovatno kako, jer su naši fudbaleri tri puta pogađali okvir gola - od toga dva puta u jednoj akciji pred kraj meča. U revanšu u Zenici, Portugal je ponovo slavio sa 1:0 i otišao na Mundijal.

Samo dvije godine kasnije, opet baraž i opet Portugal. Ovoga puta za Evropsko prvenstvo 2012. godine.

U drugom pokušaju nismo bili tako blizu, iako smo u prvom meču u Zenici odigrali 0:0. U revanšu je bilo čak 6:2 za Portugal, koji je tako ponovo razočarao bh. navijače, igrače i tadašnjeg selektora Safeta Sušića.

Treći put smo u baražu završili 2015. godine i to pod vodstvom Mehmeda Baždarevića. Za protivnika smo dobili Republiku Irsku, selekciju protiv koje smo tada trebali biti (izraziti) favorit.

Tog 13. novembra 2015. godine u Zenici, u prvoj utakmici baraža smo odigrali 1:1, da bi u revanšu izgubili sa sigurnih 2:0 i to je novo veliko razočarenje.

Možda i najbolja šansa za plasman na Evropsko prvenstvo ukazala se 2020. godine, ali se prokletstvo baraža ni tada nije prekinulo. U jeku korone, naša selekcija je na Grbavici ugostila Sjevernu Irsku i ispala na penale.

Nakon 1:1 poslije 90, pa i 120 minuta - naš tim je u raspucavanju izgubio sa 4:3, pa se Sjeverna Irska plasirala u finale baraža. Tada se baraž igrao po sistemu po kojem se igra i danas (jedna utakmica polufinala i finala), umjesto starog (dvomeč sa istim protivnikom), tako da možemo konstatovati da je naša reprezentacija osjetila čari ispadanja u baražu na sve načine.

Nakon jednog neuspjelog baraža za Svjetsko i tri za Evropsko prvenstvo, možda je došlo vrijeme za petu sreću?

Ovaj put je protivnik težak - Ukrajina. Dobro je i olakšavajuće to što se utakmica igra u Zenici i što nema revanša, pa bi u slučaju večerašnje pobjede za pet dana igrali finale baraža protiv Izraela ili Islanda na Grbavici.

Neka je večeras sretno našim fudbalerima i selektoru Savi Miloševiću!

(Vijesti.ba)