Svaka generacija žena ima svoje borbe, izboriti se za neko pravo nije garancija ostvarenja tog prava

Na primjer, pravo na obrazovanje je bilo jedan od prvih feminističkih zahtjeva, i ono je u većem dijelu svijeta ostvareno.

Profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (UNSA) doktorica socioloških nauka Amila Ždralović ističe, kako međutim, i dalje pričamo o horizontalnoj i vertikalnoj segregaciji u oblasti obrazovanja, mogućnostima uklanjanja predrasuda i stereotipa iz udžbenika i nastavne prakse.

- Ostvareno je pravo glasa – jedan od prvih zahtjeva feminističkog pokreta, ali i dalje razgovaramo o političkim pravima žena. I sada možemo razgovarati i o drugim pravima, i uočit ćemo da postoji jedan kontinuitet. Odnosno, kontinuitet borbe je evidentatan, jednako kao što je na drugoj strani, evidentan i kontinuitet patrijarhata i mizoginije koji samo danas postaje perfidniji, ali je i dalje tu - kazala je profesorica Ždralović u razgovoru za Fenu povodom 8.marta - Međunarodnog dana žena.

Ona ističe da je Dan žena prilika da se razgovara prije svega o socio-ekonomskom položaju žena, posebno višestruko marginaliziranih skupina žena.

- A onda se različita pitanja i različiti zahtjevi mogu artikulisati povodom obilježavanja ovog globalnog Dana. Naravno, nije nužno čekati 8. mart kao povod jedanput godišnje, ali svakako povod može učiniti zahtjeve medijski vidljivijim. Ovo može biti i prilika da se, na primjer, u različitim radnim kolektivima, razgovara u specifičnim problemima sa kojima se susreću žene - navela je Ždralović.

Komentarišući pitanje femicida Ždralović je naglasila problem nepostojanja sistematičnog prikupljanja podataka, istaknuvši da se oni dobivaju iz medijskih izvještaja.

Također ističe da mediji sigurno danas drugačije izvještavaju o slučajevima femicida nego prije 10 ili više godina.

Po njenima riječima nužno je raditi na prevenciji bilo kojeg nasilja jer principi jednakopravnosti i principi zabrane diskriminacije naprosto podrazumijevaju nultu toleranciju na bilo kakvo nasilje.

- Nažalost radi situacija u kojima su ovi principi dovedeni u pitanje, potrebni su nam neki korektivi. Zato su nam bile potrebne, potrebne nam i dalje, ali nažalost ne i dovoljne i Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Deklaracija o uklanjanju svih oblika nasilja nad ženama, Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici itd - kazala je.

Ždralović smatra da je u kontekstu međunarodnih standarda nužno uvesti femicid u zakonodavstvo, neovisno o tome da li će se doslovno koristiti taj termin.

Ističe da ženska udruženja insistiraju na reformama krivičnog zakonodavstva buduči da se u posljednjem Izvještaju organizacija civilnog društva o provedbi Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena u Bosni i Hercegovini 2019–2023) navodi da krivični zakoni ne prepoznaju pojam „žrtve“, već samo „oštećene“ izvršenjem krivičnog djela, te ne definišu rodno zasnovana ubistva žena - femicid.

Kao ni i u drugim izvještajima, također ne postoji sistemsko prikupljanje i razvrstavanja uporedivih zvaničnih podataka o svim oblicima rodno zasnovanog nasilja, uključujući i nasilje u porodici i rodno zasnovana ubistva - femicid, koje bi uključivalo i druge parametre koje preporučuje CEDAW komitet (dob, etnička pripadnost, invalidnost, vrsta nasilja i odnos počinioca/teljke i žrtve).

- Ali s obzirom da nam je prethodno prevencija zakazala ili uopšte na njoj nismo dovoljno radili, nažalost, sada se moramo baviti prepoznavanjem femicida kao zasebnog krivičnog djela. Pitanje prevencije nije pitanje jednog čina – sada ćemo uraditi to i to, i djelovat ćemo preventivno. Ali jeste čitav niz aktivnosti koje možemo provoditi - dodaje profesorica Ždralović.

U kontekstu preventivnog djelovanja, ističe, značajnu ulogu mogu imati obrazovne institucije i mediji iako konkretne aktivnosti - tekst u medijima ili nastavna jedinica u toku obrazovanja, jesu značajne, mnogo je značajnije pitanje kako u redovne sadržaje inkorporirati preventivno djelovanje.

- Redovni sadržaji su u pravilu takvi da promiču kulturu nasilja, normaliziraju nasilje i onda mi očekujemo revolucionarnu promjenu s jednom, dvije, tri... konkretne aktivnosti. I već kod pet ili ne znam koje aktivnosti dobijemo komentare zašto se opet bavimo problemima nasilja nad ženama ili problemima rodno zasnovanog nasilja - istakla je Ždralović.

Govoreći o problematici rodno osjetljivog jezika kao uporišnoj tački patrijarhata te zašto se toliko sporova vodi baš oko tog pitanja Ždralović navodi da je nužno napomenuti da Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine navodi da “diskriminacija u jeziku postoji kada se koristi isključivo jedan gramatički rod kao generički pojam”.

Dodaje da s toga pristupi u kojima se naprosto koristi muški rod ili se stavlja ograda da se pojmovi u muškom rodu odnose jednako i na ženski rod, u osnovi predstavljaju vidljivu i direktnu diskriminaciju te da je posebno uvredljiva formulacija da izrazi upotrijebljeni u nekom tekstu, obično zakonu, za označavanje muškog i ženskog roda podrazumijevaju oba roda.

- Ovakva i slične formulacije ne eliminiraju već potvrđuju i naglašavaju diskriminaciju. Korištenje rodno odgovornog jezika je naprosto formalno-pravna obaveza. Ako hipotetički pretpostavimo da korištenje isključivo muškog roda nije diskriminatorna praksa, možemo li onda koristiti isključivo ženski rod, pa neka se muški rod podrazumijeva. Ovakva praksa bi vrlo vjerovatno bila percipirana kao uvredljiva, što i jeste, kao što je i praksa korištenja isključivo muškog roda - zaključuje profesorica Ždralović.

Ždralović je navela i da postoje stavovi da pitanje rodno odgovornog/osjetljivog jezika nije važno, zapitavši se ako nije važno, čemu onda toliki otpori.

Ona smatra da se u diskusiji o rodnom jeziku "vrtimo oko binarne matrice 'muško-žensko' ignorišući pluralitet naših identiteta, te da se zanemaruje da je jezik slika naše stvarnosti, ali je istovremeno djelovanje koje ima svoju ulogu u reprodukciji društvenog života i održavanja statusa quo".

- Na primjer, prvo je postalo uobičajeno učiteljice da zovemo učiteljicama, ali kako ste išli prema srednjim školama i fakultetima, tako je opadala učestalost korištenja rodno osjetljivog jezika. Veći broj žena u nastavnim i saradničkim zvanjima odrazio se na frekventniju upotrebu termina u ženskom rodu - kazala je Ždralović.

S druge strane, navela je, učestalost korištenja jezika u odnosu na zanimanja zavisi i od količine moći koja se veže za profesiju ili se neka zanimanja naprosto smatraju tipično muškim ili tipično ženskim.

- Na primjer, čistačica, vaspitačica ili medicinska sestra. S druge strane, kod termina kao što su sudija, šef ili direktor, frekventnost upotrebe ženskog roda opada. Naravno, kako se povećava broj žena u određenim profesijama i na određenim pozicijama, tako se učestaliji počinje koristiti ženski rod. Ali nikada ne sa lakoćom i bez otpora, za razliku od situacija kada muškarci počinju da se bave nekim zanimanjem - kazala je u razgovoru za Fenu profesorica Ždralović.

(Vijesti.ba / FENA)