Događaji koji su obilježili svijet u 2023. godini

RAT IZRAELA I HAMASA

Peti rat Izraela i Hamasa izbio je 7. oktobra iznenadnim napadom palestinskih ekstremista iz Pojasa Gaze na izraelsko tlo. U napadima je poginulo više od 1.200 ljudi i 240 je uzeto za taoce.

Vlasti Izraela su se tada zarekle da će uništiti Hamas, vladajući u Pojasu Gaze, i započele neprekidno bombardovanje. Izrael je krajem oktobra pokrenuo i kopnenu ofanzivu, najprije na sjeveru te male, gusto naseljene enklave.

Od početka rata je poginulo više od 20.000 Palestinaca i 1,9 miliona je raseljeno, a sjeverni dio Gaze je gotovo u potpunosti razoren. Poginule su hiljade djece.

U Gazi više od pola miliona ljudi gladuje, jer nedovoljno hrane ulazi na tu teritoriju. Tokom jednonedjeljnog primirja krajem novembra, Hamas je oslobodio 105 talaca, dok je Izrael pustio iz zatvora 240 palestinskih žena i maloljetnika.

Kopnena ofanziva Izraela proširena je na jug i bombardovanje je nastavljeno nesmanjenom žestinom, ali ne prestaju ni raketni napadi Hamasa iz Pojasa Gaze, zbog čega prijeti opasnost od širenja rata u regionu.

Rat je doveo do povećanja nasilja i na drugoj palestinskoj teritoriji, Zapadnoj obali, a gotovo svakodnevni su i sukobi izraelskih snaga sa proiranskim Hezbolahom, na granici Izraela i Libana.

Pokušaji da se uspostavi novo primirje još nisu urodili plodom, a strahovanja od širenja sukoba rastu i zbog napada jemenskih pobunjenika, podržanih od Irana, na brodove u Crvenom moru.

RAZORNI ZEMLJOTRES U TURSKOJ I SIRIJI

Gotovo 60.000 ljudi poginulo je u jednom od najsmrtonosnijih zemljotresa u poslednjih 100 godina, koji je razorio dijelove Turske i Sirije 6. februara rano ujutru. Zemljotres jačine 7,8 stepeni Rihterove skale i naknadni potresi pogodili su oko 15,7 miliona ljudi na jugoistoku Turske i sjeverozapadu Sirije.

Iako je epicentar zemljotresa bio 90 kilometara od obale, u Sredozemnom moru je zabilježen cunami, prvi u regionu istočnog Mediterana od zemljotresa na Kipru 1953. godine. Spasilačke operacije, u kojima je učestvovalo oko 100.000 ljudi iz više od 20 zemalja, komplikovali su oštećeni putevi, zimske oluje i prekidi u telekomunikacijama.

Stanovnici teško pogođene provincije Hataj, gdje su uništena čitava naselja, kritikovali su reakciju države, navodeći da je spasiocima trebalo predugo da stignu. U zemljotresu je srušeno ili teško oštećeno oko 160.000 zgrada, mahom u Turskoj, a ispostavilo se da je tome doprinijeo i ljudski faktor. Turska opozicija je optužila vlasti da nisu poštovale stroge propise kada su odobravale izgradnju, ni u trusnim područjima. Vlast je negirala krivicu, ali je priznala da je bilo propusta i uhapsila 184 osobe.

Tvrdnje o raširenoj korupciji i spornim odlukama vlasti, koje su omogućile gradnju nebezbjednih zgrada u Turskoj, ipak nisu značajnije uticale na ishod predsjedničkih izbora u maju, na kojima je pobjedio dugogodišnji turski lider Redžep Tajip Erdoan.

DRUGA GODINA RUSKOG RATA PROTIV UKRAJINE

Drugu godinu ruskog rata protiv Ukrajine obilježili su neuspješna kontraofanziva ukrajinskih snaga i povlačenje Rusije iz sporazuma kojim je bio omogućen izvoz ukrajinskih žitarica, ali i odluka o otvaranju pristupnih pregovora EU i Kijeva i ulazak Finske u NATO.

Poslije 22 mjeseca rata, Rusija kontroliše petinu ukrajinske teritorije. Ukrajinska kontraofanziva, pokrenuta početkom juna, nije donijela očekivane rezultate jer gotovo da nije pomjerila liniju fronta. U drugoj godini rata srušena je i brana Kahovka na rijeci Dnjepar, što je izazvalo humanitarnu i ekološku katastrofu.

Prethodno je Međunarodni krivični sud u Hagu, koji nema nadležnost u Rusiji, izdao nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina, po optužbi za ratne zločine. SAD i druge zapadne zemlje nastavile su da pružaju vojnu i finansijsku podršku Kijevu, uključujući dostavljanje kasetnih bombi, što je naišlo na osudu.

Na talasu straha od širenja rata, Finska je postala 31. članica NATO-a, čime je kopnena granica Alijanse i Rusije više nego udvostručena, dok ulazak Švedske i dalje blokiraju Turska i Mađarska.

PROEVROPSKI ZAOKRET U POLJSKOJ

Poslije osam godina predanog rada lidera vladajućih konzervativaca Jaroslava Kačinjskog na ostvarivanju sna da Poljsku pretvori u Mađarsku po modelu Viktora Orbana, Poljaci su izašli na oktobarske izbore u većem broju nego kada su obarali komuniste 1989. i u oba doma parlamenta dali komotnu većinu proevropskoj, demokratskoj opoziciji. Nova vlada predvođena liberalom Donaldom Tuskom, premijerom od 2007. do 2014. godine, izabrana je 13. decembra.

Na pobjedu opozicije presudno je uticao upravo povratak u Poljsku harizmatičnog Tuska, zaslužnog za ujedinjenje rascjepkane opozicije u tri široke koalicije. U Evropi su se mnogi ponadali da su poljski izbori signal zaustavljanja pohoda desnih populista kontinentom i dokaz da autoritarna vlast može da bude poražena i na nefer izborima, uprkos zarobljenim institucijama i u okolnostima kada javni mediji vode prljavu kampanju u korist vlasti koja širi govor mržnje prema protivnicima. Zdržaniji analitičari smiruju euforiju i upozoravaju da poljski primjer neće biti lako ponoviti u drugim zemljama.

I januarski predsjednički izbori u Češkoj, na kojima je umjereni Petr Pavel pobijedio populistu Andreja Babiša, donijeli su nadu da je u Višegradskoj četvorci pronađen "protivotrov" za populizam i nacionalizam. Međutim, septembarski izbori u Slovačkoj, na kojima se na vlast vratio lijevi populista Robert Fico, otvorili su pitanje da li su izbori u Poljskoj i Češkoj možda samo izuzetak koji potvrđuje pravilo.

UKRAJINA, MOLDAVIJA i GRUZIJA KORAK BLIŽE EVROPSKOJ UNIJI

Evropski savjet je 14. decembra odlučio da otvori pretpristupne pregovore Evropske unije sa Ukrajinom i Moldavijom i da Gruziji dodijeli status kandidata za članstvo. Ta odluka je direktna posljedica ruskog rata protiv Ukrajine, koji je povećao značaj proširenja EU, jednog od geopolitičkih oruđa kojima Unija raspolaže.

Početku pregovora sa Ukrajinom do posljednjeg trenutka se protivila Mađarska, ali je premijer Viktor Orban, na nagovor njemačkog kancelara Olafa Šolca, nakratko izašao iz sale za sastanke poslije nekoliko sati neplodnih pregovora. Time je omogućio da preostalih 26 lidera EU, u skladu sa temeljnim ugovorima Unije, usvoje odluku konsenzusom. Orban je ipak stavio veto na paket pomoći Ukrajini od oko 50 milijardi evra iz budžeta EU, u naredne četiri godine.

Iako su Ukrajina, Moldavija i Gruzija korak bliže Uniji, Evropska komisija od tih zemalja očekuje da ispune niz uslova, koji se prije svega tiču jačanja vladavine prava i borbe protiv korupcije. Odluka Evropskog savjeta pozdravljena je u Kijevu i Kišinjevu kao snažan signal podrške regionu i pobjeda za cijelu Evropu, iako će do članstva Ukrajine, Moldavije i Gruzije u EU svakako proći dosta vremena.

POBUNA GRUPE VAGNER U RUSIJI I SMRT PRIGOŽINA

Kratkotrajna junska pobuna plaćeničke paravojne grupe Vagner predstavlja do sada najteži udarac na autoritet i imidž ruskog lidera Vladimira Putina, iako nije značajnije uticala na njegovu popularnost u zemlji. Pobuna Vagner grupe Jevgenija Prigožina započeta je 23. juna uveče poslije njegovih oštrih kritika na račun vojnog vrha Rusije.

Prigožin, biznismen koji je profitirao od toga što je imao Putina za pokrovitelja, optužio je vojno rukovodstvo za loše vođenje rata protiv Ukrajine, u kojem je Vagner grupa bila važan faktor. Pobunjenici se nisu suočili sa ozbiljnijim otporom, oborili su najmanje šest vojnih helikoptera i avion i stigli na oko 200 kilometara od Moskve.

Pobuna je okončana dan kasnije, uz posredovanje bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, dogovorom da se Prigožinovi borci premjeste u Bjelorusiju i da neće biti krivično gonjeni. Tačno dva mjeseca poslije pobune, 23. avgusta, Prigožin, za koga nije bilo poznato gdje se u međuvremenu nalazio, poginuo je u padu privatnog aviona na letu od Moskve do Sankt Peterburga, sa dvojicom najbližih saradnika.

Smrt Prigožina je podstakla spekulacije da je riječ o odmazdi Kremlja zbog pobune, dok Putin tvrdi da se radi o nesreći izazvanoj detonacijom ručnih bombi u avionu. Vagner grupom, poznatom po vojnim aktivnostima u Ukrajini, Siriji i nekoliko afričkih zemalja, od oktobra upravlja sin njenog osnivača Pavel Prigožin.

AZERBEJDŽAN ZA 24 SATA POVRATIO NAGORNO - KARABAH

Više od 100.000 etničkih Jermena napustilo je u septembru Nagorno-Karabah, poslije munjevite ofanzive snaga Azerbejdžana u toj planinskoj enklavi oko koje se Jerevan i Baku spore duže od tri decenije.

Do 19. septembra, kada je Azerbejdžan započeo ofanzivu u kojoj je poginulo oko 600 ljudi, enklava Nagorno-Karabah bila je pod kontrolom jermenskih separatista. Azerbejdžanska pobjeda, ostvarena za 24 sata, imala je za rezultat samoraspuštanje svih jermenskih institucija u Nagorno-Karabahu, odlazak gotovo cjelokupnog stanovništva te enklave u Jermeniju (100.000 od 120.000) i ulazak snaga Azerbejdžana u Stepanakert, glavni grad doskorašnje samoproglašene republike.

Međunarodni sud pravde, kojem se Jerevan obratio, naredio je sredinom novembra Bakuu da omogući bezbjedan povratak stanovnika u Nagorno-Karabah. Mirovni pregovori Jermenije i Azerbejdžana nisu napredovali do početka decembra, kada su se strane obavezale na preduzimanje konkretnih mjera za normalizaciju odnosa, a potom i razmijenile zatvorenike, čime su podstakle nade da je trajni mirovni sporazum moguć.

Korijeni sukoba sežu do 1923. godine kada su sovjetske komunističke vlasti priključile oblast Nagorno-Karabah Azerbejdžanu. Azerbejdžan i Jermeninija su ratovali od 1988. do 1994. i u jesen 2020. godine, a u središtu oba sukoba bila je enklava Nagorno-Karabah.

OPTUŽNICE PROTIV TRAMPA

Američke vlasti su u 2023. godini podigle četiri optužnice protiv bivšeg šefa države, republikanca Donalda Trampa, u jeku njegove kampanje za povratak u Bijelu kuću. Američki Ustav i zakoni ne pružaju jasne odgovore na sva pitanja koja je podizanje optužnica otvorilo u vezi sa mogućim novim mandatom Trampa. Dvije optužnice se odnose na Trampov pokušaj da poništi rezultate predsjedničkih izbora 2020. godine, na kojima je izgubio od demokrate Džozefa Bajdena.

U trećem procesu Tramp je optužen za prikrivanje isplate novca porno zvijezdi Stormi Denijels, u zamjenu za njeno ćutanje o njihovom odnosu, a u četvrtom da je po isteku predsjedničkog mandata nezakonito držao poverljiva dokumenta na svom imanju. Prvo suđenje Trampu, koji negira krivicu u svim slučajevima, trebalo bi da počne u martu 2024. godine.

Trampa optužnice ne sprječavaju da bude kandidat na izborima u novembru 2024. ni da stupi na dužnost predsjednika. Ako bude osuđen u dva procesa koji se vode na nivou saveznih država, moći će da se vrati u Bijelu kuću. U druga dva procesa, na federalnom nivou, Tramp može da pokuša da pomiluje sebe u slučaju da postane predsjednik, ali bi o tome najverovatnije odlučivao Vrhovni sud SAD. Tramp, favorit za predsjedničku nominaciju Republikanske stranke, do sada je imao koristi od optužnica, budući da bilježi rast donacija otkako su one podignute, dok mu podrška ne opada.

(Vijesti.ba/BETA)