Na porodičnom imanju je pokrenuo konjički klub i otvorio školu rekreativnog jahanja. Jedan je od najmlađih uzgajivača konja u BIH.
- Prvog konja sam kupio kada sam imao 13 godina. Poslije toga sam krenuo da se bavim ovim poslom sve ozbiljnije. Danas je ovaj ranč moj život. Nas mladih uzgajivača i ljubitelja konja u BIH ima nekoliko. Sve su to momci koji idu za nekim svojim ciljem, baš kao i ja što idem, priča nam Adij.
Jahanje je savladao sam, bez bilo čije pomoći. Trenutno je jedan od najboljih jahača u BiH.
- Ja sam samouk, jahanje sam savladao na konju Mangu, po kojem sam dao i naziv konjičkom klubu. To je konj koji je još ovdje na ergeli i kojeg ne jaše niko osim mene, priča ovaj mladić.
Danas na ergeli u Gornjoj Tuzli ima deset konja, što smatra optimalnim brojem za ono što njemu treba, a to je obučavanje djece i mladih da se bave rekreativnim jahanjem. Mnogo je zainteresovanih, priča nam Adij.
- Ima djece dosta, što je meni izuzetno drago. Roditelji dovode djecu da im pričam o konjima, da se druže sa životinjama. Ranč je zahvaljujući djeci pun pozitivne energije i smijeha, kaže Mujaković.
Da bi jedno dijete naučilo jahati potrebno je vrijeme. Iako imaju slobodu, početnici su pod budnim okom instruktora Adija.
- Kod mene djeca prvi dan imaju slobodu, sami jašu, ja sam tu kao pratnja. Nadzirem sve. Odmah se vidi ko ima dara za jahanje. Za oko tri mjeseca učenici jašu sami u galopu, dodaje Mujaković.
Osim konja, na ranču Mango ima i drugih životinja. Zečevi, magarci, ovce, koze čine ovaj ranč pravim seoskim domaćinstvom koje je puno života i gdje su svi posjetioci dobrodošli.
(Vijesti.ba)