Priča trenera HNL-a: U Sarajevu sam živio kao u logoru

Ne čudi me što je postigao takve vrhunske rezultate s Hrvatskom, ispričao je jednom prilikom Mario Kovačević

Prvi put je na klupu Varaždina zasjeo 2017. godine, ali nije uspio domoći se Prve HNL pa je otišao. Drugi mandat započeo je kada je klub bio u teškoj situaciji. Bio je to septembra 2021. godine, nekoliko mjeseci nakon što je Varaždin ispao iz prve lige. Vrlo brzo je implementirao svoj atraktivni stil igre koji privlači gledaoce na stadion pa potom u istoj sezoni se s ekipom vratio u HNL-a. Danas je najdugovječniji trener elitnog ranga hrvatskog fudbala uz Silvija Čabraju iz Lokomotive.

Mario Kovačević veliko je osvježenje u hrvatskom fudbalskom svijetu. Čovjek koji radi sjajan posao na klupi Varaždina, a sada je pred njim najteža utakmica u karijeri. Dijagnosticirali su mu karcinom na plućnom krilu.

Kovačević je rođen u Jablanici prije 48 godina, a fudbal je započeo igrati u lokalnom klubu Turbina. Na prvi trening išao je s Hasanom Salihamidžićem (45), koji je ostvario blistavu karijeru, igrao je u Bayernu, a bio je i sportski direktor.

- Hasanov otac nam je bio prvi trener. Zajedno smo išli na prvi trening i nije bilo tako malih kopački pa smo išli u tenisicama. Moram priznati da u to vrijeme smo nas dvojica iskakali. Poslije su nam je putevi razišli. On je otišao u Velež, a ja sam se 1986. godine preselio u Sarajevo i igrao sam za FK Sarajevo. Vidjeli smo se na utakmicama naših klubova, no kasnije se nismo čuli niti vidjeli - prisjetio se Kovačević, koji je u Sarajevu svlačionicu dijelio s bivšim kapetanom "vatrenih" Borisom Živkovićem.

- On je stigao iz Živinica kad smo bili kadeti. Od nas u Sarajevu on je napravio najbolju karijeru. Bio je hrvatski reprezentativac, igrao je finale Lige prvaka. S njim se čujem danas i u stalnom smo kontaktu - ističe Kovačević.

Nažalost, fudbal u BiH prekinula su ratna zbivanja. Kovačević je tri godine u Sarajevu s porodicom živio pod opsadom.

- Na to se ne želim vraćati jer mi je poginulo mnogo prijatelja. Tri godine živjeli smo kao u logoru, bez struje, vode i grijanja. Sa svojim prijateljem sam iskopao bunar za svoj kvart, da bismo imali pitke vode. Uza sve to držali smo se i, što je najzanimljivije, svaki dan smo igrali fudbal.

Po dvoranama smo trenirali mali fudbal - ističe sjetno Kovačević, koji je iz Sarajeva 1994. godine otišao u Zagreb, a zatim u Varaždin.

U grad baroka došao je s jednom torbom i pitao smije li se priključiti ekipi. S obzirom da je stigao već pred kraj ljetnih priprema, ekipa se formirala i poslali su ga na posudbu u ludbrešku Podravinu, koja je tada igrala u 2. HNL. Već na zimu vratio se u Varteks, kad je trener bio Branko Ivanković. Iduće sezone, 1995./96., kad se Varteks s Dinamom borio za titulu, bio je na posudbi u Belišću, da bi se sezonu kasnije vratio u Varteks. Potom su ga poslali na posudbu u redove drugoligaša Hodošana, a potom se skrasio u Koprivnici, odnosno Slaven Belupu.

- U Belupu sam proveo najbolje igračke godine. Ostvarivali smo odlične rezultate, igrali Intertoto kup. Imali smo sjajnu ekipu predvođenu Jurčecom, Crncem, Dodikom, Ferenčinom i Mužekom. Kad sam stigao, trener je bio Luka Bonačić. Potom nas je vodio pokojni Mladen Frančić, a naposljetku je trener bio Dražen Besek - istaknuo je Kovačević.

Potom je otišao u redove drugoligaša Međimurja, s kojim je izborio 1. HNL te je dvije i pol sezone proveo s Međimurcima u prvoj ligi. Karijeru je završio u Nafti iz Lendave, koja je tada bila slovenski prvoligaš.

- Mogao sam ostati još jednu sezonu, ali osjećao sam da to nije više to. Nisam mogao biti nepošten prema ljudima i treneru Milku Đurovskom - istaknuo Kovačević, koji nije do kraja zadovoljan svojom igračkom karijerom.

- Bio sam odgovoran, zahvalan vezni igrač. Vrlo dobar u fazi obrane, no prema naprijed sam imao dosta tipfelera. Imao sam slab šut i tako lošu završnicu. Nedostajale su mi tri ratne godine, kad sam se najviše trebao razvijati. Bilo mi je najviše žao što više nisam dao Varteksu jer kad sam došao u Varaždin, živio sam ispod tribina. No, konkurencija je tada bila zbilja paklena.

Još kad je bio igrač Međimurja u 1. HNL završio je B licenciju za trenera i vodio je mlađe uzraste u Međimurju. Kasnije je dobio priliku da bude pomoćnik Miljenku Dovečeru i Stjepanu Čordašu na klupi tadašnjeg drugoligaša Međimurja.

- Na kraju sam preuzeo Međimurje i ostavio ga na četvrtom mjestu, koje ga je vodilo u 1. HNL. Tukli smo Lokomotivu, Hrvatski dragovoljac i Istru 1961, a nekoliko kola prije kraja sam otišao jer nisam želio prljati ruke nekim zakulisnim igricama - naglasio je Kovačević.

Potom je bio pomoćnik Tomislavu Kocijanu u NK Varaždinu i Branku Janžeku kada je varaždinski prvoligaš pao u najniži rang hrvatskog nogometa. Ostao je voditi mlađe kategorije u klubu i bio je trener Strmca iz Bedenice, koji je uveo u 3. HNL. Kasnije je vodio Međimurje do tri prva i jednog drugog mjesta u 3. HNL. U sezoni 2017./2018. preuzeo je klupu NK Varaždina i klub s devetog odveo do drugog mjesta i kvalifikacija za 1. HNL protiv Istre 1961. Puljani su slavili s ukupnih 3-2 i ostali u ligi.

- Malo je nedostajalo jer smo od četiri poluvremena bili bolji u tri. Jedno loše poluvrijeme u Puli koštalo nas je plasmana u 1. HNL. No, napravili smo odlične temelje i već iduće sezone NK Varaždin je izborio 1. HNL - dodao je Kovačević.

U međuvremenu Kova je bio trener Poleta iz Sv. Martina na Muri, Podravine, Međimurja i Mladosti iz Ždralova, s kojima je igrao kvalifikacije za 2. HNL. Opet kvalifikacije nisu bile sretne za njega jer je bolji bio Jarun, koji je izborio 2. HNL. Prošle sezone vratio se opet u Varaždin kad je momčad bila 13. na ljestvici. Na kraju je s Varaždincima stigao do naslova i uspio izboriti 1. HNL. Je li 1. HNL za njega izazov?

- Ma naravno. Ponosan sam jer sam sve postigao svojim radom. Nikoga nikad nisam navlačio za rukav i uvijek sam sve radio pošteno. Kad čujem te priče 'mogu li ja voditi prvoligaša'..., naravno da mogu. Pa odakle su krenuli Zlatko Dalić, Samir Toplak i Dražen Besek?! Branko Ivanković je prvo bio trener Trnja iz Trnovca. Gdje sam ja mogao biti trener, pa naravno da nisam mogao biti trener Dinama - ističe Kovačević, koji vjeruje u svoju ekipu.

Ko je trenerski uzor Kovačeviću?

- Uf, nemam neke uzore, težim igri kakvu preferira Jürgen Klopp. Od nogometa radi spektakl, a to i nogomet, u korijenima i jest, zabava za gledaoce - rekao je Kovačević koji je 1994. godine stigao u Varaždin.

Svlačionicu je dijelio sa Zlatkom Dalićem, tada već iskusnim veznjakom Varteksa.

- On je tada bio već stariji igrač. Vidjelo se da je vođa. Uvijek je bio smiren i podrška nama mlađim igračima, ali i autoritet. Nije nam dva puta trebao ponavljati neke stvari. Već kao igrač imao je tu smirenost, što je kasnije prenio u trenerski posao. Ne čudi me što je postigao takve vrhunske rezultate s hrvatskom reprezentacijom. Ponosan sam i sretan zbog njega - zaključio je Kovačević.

(Vijesti.ba / 24sata.hr)