Masivni napad na Izrael od strane militanata koje podržava Iran jeste veliki neuspjeh u obavještajnom smislu za zemlju, baš kao što je bio Jom Kipurski rat 1973. godine, kada su Egipat i Sirija iznenadili Izrael svojim zajedničkim napadom, što nisu predvidjele Izraelove hvaljene obavještajne službe.
Nema sumnje da su komandanti Hamasa odabrali da izvedu svoj zadivljujući izlaz iz Gaze, uskog obalnog područja koje Izrael pažljivo nadzire kroz brojne slojeve nadzora, na 50. godišnjicu rata radi spektakularnog efekta.
Međutim, uprkos takvom intenzivnom digitalnom i satelitskom praćenju, kao i upotrebi tehnologija za predviđanje i prepoznavanje lica, Hamas je iznenadio izraelske sigurnosne službe jednako kao što su to učinili Egipat i Sirija prije pola stoljeća.
Tadašnje zapadne obavještajne službe čini se da su bile nespremne, baš kao što su to sada — možda zato što su preokupirane Ukrajinom i Rusijom.
Međutim, Jom Kipurski rat ostavio je za sobom naslijeđe optuživanja koje je obavijalo izraelske obavještajne službe, s vojnim snagama i vladom zemlje, svi su bili spremni prebacivati odgovornost. Izraelsko vodstvo je ignorisalo jasne znakove nadolazećeg napada, pogrešno vjerujući da tadašnji egipatski lider Muhammad Anwar el-Sadat neće odlučiti udariti jer nije imao kontrolu nad nebom.
Na predvečer napada, šef Izraelske vojne obavještajne direkcije Eli Zeira čak je napisao memo tadašnjoj premijerki Goldi Meir, izjavljujući: "Mislim da oni neće napasti; nemamo dokaza. Tehnički, oni su sposobni djelovati. Pretpostavljam da ćemo dobiti bolje indikacije ako su spremni napasti."
U narednim godinama, bez sumnje ćemo bolje razumjeti što je pošlo po zlu ovog vikenda, kada su militanti Hamasa probili granicu koja označava Gazu i južni Izrael, omogućavajući militanima koji su povezani s Iranom da preplave izraelske vojne položaje, otimajući i ubijajući civile dok su napredovali.
Slike odbrane Izraela putem Iron Dome protivraketnog sistema, dok su ga hiljade raketa ispaljenih od strane Hamasa nadjačale, kao i scene napadačkih timova Hamasa koji su preplavili kibutze i pucali na prolazeće automobile, ostavit će traumatično nasljeđe koje će vjerojatno oblikovati izraelsku politiku u desetljećima koji dolaze.
"Ovo će potresti Izrael do srži", rekao je autor Jonathan Schanzer. "Većina obrane na koju se Izrael oslanjao posljednjih 20 godina čini se da je probijena. Dakle, ovo očigledno postavlja značajna pitanja o izraelskoj vojnoj obavještajnoj službi i Mossadu", rekao je za POLITICO.
Za sada su opozicione stranke sve na istoj strani i pozivaju na jedinstvo pred napadom. "U danima poput ovih, nema opozicije i nema koalicije u Izraelu", izjavili su njihovi lideri u zajedničkom saopćenju. "Jedinstveni smo pred terorizmom" i potreba za "jakim i odlučnim odgovorom", dodali su, tražeći osvetu.
"Država Izraela se nalazi u teškom trenutku. Želim mnogo snage Izraelskim obrambenim snagama, njihovim zapovjednicima i borcima, te cijelim sigurnosnim i spasilačkim snagama", napisao je predsjednik Isaac Herzog na društvenim medijima, referirajući se na Izraelske obrambene snage. "Zajedno ćemo pobijediti one koji nam žele nauditi."
No, dok se Izrael brani, već se postavljaju pitanja koja se rapidno povećavaju.
Glasnogovornik IDF-a, Daniel Hagari, je novinarima rekao da je preko 2.200 raketa ispaljeno na Izrael tokom prvih nekoliko sati napada. Hamas je infiltirao iz zemlje, mora i zraka, s sukobima između militantne grupe i izraelskih vojnika na više od pola desetine područja.
Dakle, kako nijedna priprema za ovaj napad nije bila primijećena? Hamas bi koristio svoju veliku mrežu tunela koji povezuju enklavu s Egiptom, ali kako je uspio prokrijumčariti materijal potreban za tako veliki napad bez da Izrael primijeti taj promet? I kako je izraelska obavještajna služba propustila primijetiti da Hamas proizvodi i sastavlja hiljade domaćih raketa tipa Qassam?
"Posljednji put kada je Izrael bio tako iznenađen bilo je u ratu '73", primijetio je vojni analitičar Patrick Fox. "Obim ovog infiltracijskog napada ukazuje na ogroman nivo planiranja i priprema koji se protežu kroz mjesece ili godine", dodao je.
Na neki način, čini se da je Izrael gledao u pogrešnom smjeru. Prema Jacobu Dallalu, izraelskom rezervnom oficiru i bivšem glasnogovorniku IDF-a, ovakav napad se očekivao da će biti izveden s teritorije Libana od strane Hezbolaha, koji podržava Iran.
"Vojni scenarij je predviđao napad Hezbolaha s sjevera, a ne Hamasa iz Gaze. Niko nije mislio da Hamas ima takvu sposobnost, posebno uz obavještajnu pokrivenost Izraelove Šabaka i obavještajnih službi IDF-a", napisao je u novinama Times of Israel.
Međutim, sada neki strahuju da bi napad Hezbolaha još uvijek mogao doći i da bi Izrael mogao biti suočen s širom ratom.
Historijski gledano, većina ratova koje je Izrael morao voditi uključivala je borbe na nekoliko frontova istovremeno. Ali ako bi Hezbollah izveo prelaske granice iz južnog Libana dok Hamas pritisće iz Gaze, kako tvrdi Schanzer i drugi, to bi označilo mnogo ambiciozniji strateški poduhvat iranskih saveznika, vjerojatno koordiniran iz Teherana.
Ako bi se to dogodilo, "potencijalne smrti i razaranje mogli bi nadmašiti sve što smo vidjeli posljednjih desetljeća", upozorio je bivši američki nacionalni obavještajni zvaničnik Jonathan Panikoff, direktor Scowcroft Middle East Security Initiative pri Atlantic Council.
U tom kontekstu, Hamasov vojni komandant Mohammad Deif pozvao je "islamski otpor u Libanu, Iraku, Siriji" da koordiniraju i "krenu prema Palestini sada".
Do sada, Hezbollah nije poslušao ovaj poziv, a lideri grupe tvrde da prate situaciju. Međutim, u nedjelju je Hezbollah izveo napad koristeći artiljeriju i vođene rakete na izraelske položaje u spornoj oblasti duž granice s Golanskom visoravni u Siriji - i Izraelske vojne snage su odgovorile. Stariji zvaničnik Hezbollaha Hashem Safieddine, rođak generalnog sekretara Hezbollaha Hassana Nasrallaha, izjavio je da je artiljerijski napad upozorenje. "Mi kažemo Izraelcima i Sjedinjenim Američkim Državama da prestanu s ovom 'glupošću' ili će cijeli region biti uključen u rat", rekao je.
Međutim, dok se Izrael bori protiv Hamasa i pažljivo prati Hezbollah, pitanja o tome kako je došlo do ovoga i kako su izraelske obavještajne službe pogriješile nastavit će nagrizati. I kao što je bilo 1973. godine, nakon što oružje utihne, vjerojatno će doći do političke i obavještajne analize.
Jom Kipurski rat potresao je vjeru Izraelaca u njihove liderice, izazvavši protestni pokret koji je optuživao vladu Goldi Meir za loše upravljanje. To je na kraju dovelo do njenog povlačenja iz politike kada je njena koalicija izgubila mjesta i nije uspjela formirati većinu. Hoće li ista sudbina čekati i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua?
(Vijesti.ba)