Potresne priče iz sela u Maroku: Dozivali su svoju djecu...

Cigle i kamenje njihovih tradicionalnih kuća nisu bili dorasli snazi ovog potresa. Devedeset od 200 stanovnika ovog sela je pronađeno mrtvo, a mnogi se još vode kao nestali.

-Nisu imali šansu da pobjegnu. Nisu imali vremena da se spase, kaže Hasan.

Hasan kaže da je njegov stric još uvijek zakopan pod ruševinama. Nema nade da će biti izvučen. Niko ovdje nema potrebnu mehanizaciju za to, a stručnjaci nisu stigli.

-Allah je ovo donio i mi zahvaljujemo Allahu za sve. Ali sada nam je potrebna pomoć naše vlade. Kasne, jako kasne u pružanju pomoći ljudima, izjavio je Hasan za BBC.

Hassan dodaje da marokanske vlasti trebaju prihvatiti sve ponude međunarodne pomoći, ali strahuje da bi marokanski ponos mogao spriječiti da se to dogodi.

Abdu Rahman je u potresu izgubio svoju ženu i trojicu dječaka.

-Naša kuća bila je tamo gore, govori pokazujući prema području gdje je nekad stajala, gdje su sada samo ruševine.

-Vidite bijele deke i namještaj također. Sve ostalo je nestalo, sa suzama u očima govori on.

Abdu Rahman sa nećakom

Abdu Rahman kaže da je trčao 3 kilometra kući s benzinske stanice gdje je radio nakon što je potres pogodio. Kaže da je instinktivno počeo dozivati svoju djecu, njegovi krici pridružili su se buci drugih koji su činili isto. Nije bilo odgovora za njega.

-Kad smo ih pronašli, svi su se skupili zajedno. Troje dječaka su spavala. Otišli su s potresom. Sahranili smo ih jučer, kaže Abdu Rahman.

Još jedan od tragedija Maroka je ta što se ova scena odvija u nizu sela duž planini Atlas.

Tradicionalne zajednice možda su bile zadovoljne što su se izdvajale od nekih pritisaka modernog svijeta, ali sada, više nego ikada, trebaju pomoć. Očajnički je potrebna - i to što je prije moguće.



Žena koja je izgubila svoju 10-godišnju kćer u potresu

(Vijesti.ba)