Đahid Muratbegović: Fabrika Igman hrani Konjic

Svjestan koliko je važna otvorenost i transparentnost u radu, odličan je sugovornik koji ne izbjegava pitanja, što je možda osobina koju bi svaki menadžer trebao imati.

Za Poslovne novine dao je odgovore na mnoga pitanja – od važnosti učestvovanja Fabrike municije „Igman“ na velikim svjetskim sajmovima, važnosti NATO kodifikacije, društvenoj odgovornosti, poslovanju, sve do doprinosa kojeg fabrici daje sedam stotina uposlenih žena.

Zdravlje uposlenika ispred profita

Početkom godine u Abu Dhabiju ste učestvovali na sajmu namjenske industrije. Koliko su generalno takvi sajmovi korisni? Jeste li dogovorili neke nove poslove, otvorili nova tržišta?

Sajam u Abu Dhabiju je, prema svim parametrima, jedan od najvećih i najvažnijih sajmova vojne industrije u svijetu i “Igmanu”, kao kompaniji orijentisanoj na strana tržišta, od strateškog je interesa pojaviti se na takvom prestižnom događaju. To je prilika za susret s našim partnerima, ali i za uspostavljanje novih veza s ciljem ugovaranja novih poslova. Generalno, osnovna uloga sajmova, ne samo u namjenskoj industriji, jeste da se na jednom mjestu upozna što više potencijalnih kupaca i da se sklopi što veći broj poslova.



Godišnjim planovima poslovanja predviđamo sredstva za međunarodni marketing, kategoriju u koju ubrajamo i sajmove, koje ne posmatramo kao trošak, već kao investiciju u promotive aktivnosti fabrike i sklapanje poslova u inostranstvu.

Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je prije nekoliko mjeseci kraj pandemije Covid-19 i ukidanje svih ograničenja, prije svega u kretanju ljudi, roba i usluga. Kada se osvrnete na pandemijsko vrijeme, sa kojim se restrikcijama kompanija najteže nosila?

Na svu sreću, danas o pandemiji COVID-19 govorimo u prošlom vremenu. Krajem maja zvanično je i naše Ministarstvo zdravstva proglasilo prestanak epidemije i kada se pogleda unazad, jasno je da smo na svim poljima, i privatnim i poslovnim, imali tri teške godine.

Pojava koronavirusa dovela je do velikih turbulencija na svjetskim tržištima, pa je i sektor vojne industrije osjetio posljedice. Imali smo nesreću da je naš kolektiv među prvima u BiH bio pogođen koronavirusom, tako da smo praktično cijelo vrijeme pandemije poslovali u specifičnim uslovima. Mnogo je toga o poslovanju u pandemiji COVID-19 već kazano i napisano. Bilo je puno izazova. Ono što iz današnje perspektive želimo istaknuti kao važnu činjenicu je da „Igman“ u pandemiji nije otpuštao radnike i da smo se u organizaciji posla vodili time da je zdravlje ljudi važnije od broja proizvedenih komada! Teško je davati procjene u kojoj mjeri je izmijenjeno tržište vojne industrije, ali u određenim segmentima sigurno jeste. Naša obaveza, kao menadžmenta, je da pratimo trendove i prilagođavamo se okolnostima tržišta.

Kako u praksi, na dnevnoj osnovi, izgleda upravljanje jednim tako složenim sistemom kakav je fabrika oružja i/li municije?

Misija menadžmenta i svih uposlenika “Igmana” je proizvodnja i distribucija proizvoda namjenske industrije po definisanim standardima kvaliteta, koji će u potpunosti zadovoljiti zahtjeve kupaca te razvoj snažnijeg brenda i imidža koji će omogućiti veće povjerenje kupaca na svjetskom tržištu. Na dnevnoj osnovi smo usmjereni ka postizanju zacrtanih ciljeva! Planom poslovanja koji se krajem godine kreira i usvaja za narednu godinu definisani su strateški ciljevi poslovanja i planira se poslovni proces u skladu sa zahtjevima tržišta. Ciljevi godišnjih planova poslovanja primarno se odnose na ostvarenje veće prodaje i proizvodnje u odnosu na prethodnu godinu, uz zadati kvalitet proizvoda, a realizacija se prati i revidira na mjesečnom nivou. U najkraćem, sistem funkcioniše prema utvrđenoj politici poslovanja i pravilima. Važno je biti posvećen poslu i davati svoj maksimum svakodnevno.

Sarađujete li sa drugim fabrikama oružja, opreme ili municije u našoj zemlji, sa ciljem povećanja ponude i konkurentnosti na trećim tržištima? Ukoliko da, sa kim imate najplodonosniju saradnju?



Saradnja u okviru grupacije namjenske industrije Bosne i Hercegovine postoji. Najčešće na međunarodnim sajmovima vojne industrije nastupamo zajedno pod sloganom “Bosnia and Herzegovina Defence Industry”. Na spomenutom sajmu u Abu Dhabiju “Igman” je izlagao zajedno s “Pretisom” i “Ginexom”. U toku su završne pripreme za sajam koji će se održati krajem jula u Turskoj, a na kojem će u organizaciji Vanjskotrgovinske komore BiH zajedno izlagati “Igman”, “Binas”, “Pretis”, “AC Unity”, “Ginex” i “TRB Bratunac”. Kada je riječ o samom procesu proizvodnje, izdvajamo da je “Ginex” naš dobavljač kapisli. Također, saradnja u tom segmentu postoji i sa drugim kompanijama, u zavisnosti od samih potreba proizvodnje ili poslovanja.

Regionalna saradnja kao neminovnost

Kakva je saradnja, i u čemu se ogleda, sa tvornicama naoružanja i vojne opreme iz regiona? Nastupate li zajednički na nekim tržištima i da li takva opcija postoji, odnosno da li je praksa?

Kada govorite o regionalnoj saradnji, potrebno je posmatrati širi kontekst, u smislu da je namjenska industrija u bivšoj Jugoslaviji bila organizirana na način da je proizvodnja bila raspoređena po republikama. Jedan dio se pravio u Hrvatskoj, drugi u Bosni i Hercegovini, materijali kupovani u Srbiji, Sloveniji. U jednom drugačijem obliku i danas funkcioniše odvojena, zasebna proizvodnja. U Bosni i Hercegovini se pravi kvalitetna municija, kvalitetan bakar, barut kupuje u Srbiji. Regionalna saradnja u ekonomskom smislu je neminovnost. O trgovinskoj razmjeni postoje precizni podaci nadležnih ministarstava i agencija. U konkretnom slučaju, zajednički nastup na tržištu vojne industrije ne postoji.

U kojoj je fazi NATO kodifikacija i da li bi Vam, prije završetka, upravo saradnja sa susjednom Hrvatskom, odnosno njenim fabrikama naoružanja, donijela određene benefite?

Nažalost, nismo još u mogućnosti da koristimo benefite koje bi nam omogućilo kvalifikovanje za NATO nabavke. U procesu smo NATO kodifikacije koji će, nadamo se, biti uspješno okončan. NATO kodifikacija direktno je vezana za jačanje brenda, ne samo kompanije, nego i same države. Nažalost, pitanja vezana za NATO se u Bosni i Hercegovini najčešće posmatraju kao politička, a malo ili skoro nikako se ne dovode u kontekst potencijalnih ekonomskih efekata. Kada spominjete susjednu Hrvatsku, koja je članica NATO-a i kojoj je osiguran pristup direktnim ulaganjima u vojnu, ali i civilnu infrastrukturu kroz NATO fondove, vojnu industriju, pa do mogućnosti učešća kompanija na NATO javnim pozivima, tenderima te čitavog spektra novih poslovnih mogućnosti, onda je jasno zašto Hrvatska koja ima manje kapacitete od bosanskohercegovačke namjenske industrije u isto vrijeme ima mnogo veći izvoz. Jasno je da članstvo u NATO-u, NATO certfikacija donosi određene benefite i taj put i iskustva Hrvatske mogu biti od pomoći nama koji smo u procesu.

Sedam stotina žena

Tržište rada muku muči sa kvalificiranim radnicima. Vi upošljavate, u ovom trenutku, preko 1.300 ljudi. Zanimljivo je, i to malo ljudi zna, da u Igmanu radi jako veliki broj žena. Kako je do toga došlo?

“Igman” ima svoju mikro i makro shemu sistematizovanih radnih mjesta. Prema ISO standardima, imamo uspostavljene uslove rada i mjere zaštite na radu. Oko 700 radnica je u kompaniji koje rade na manje teškim poslovima, odnosno poslovima koji zahtijevaju preciznost i za koje nije potreban fizički napor – očna kontrola, pakovanje i slično. Mladi su budućnost fabrike i ističemo to stalno. Imaju priliku učiti od starijih kolega, bilo da rade na jednostavnijim poslovima ili su to inžinjeri sa tek stečenim diplomama.



Nažalost, svjedoci smo da sve veći broj mladih, obrazovanih osoba odlazi iz zemlje i redovno čitamo članke o nedostatku kvalifikovanog kadra. Mladi nemaju vremena čekati i njihovo nestrpljenje je u potpunosti opravdano. Odlaze u potrazi za boljim uvjetima života, boljim školovanjem, boljom zdravstvenom zaštitom. Na sreću će biti ako u skorijoj budućnosti u Bosni i Hercegovini bude kreiran ambijent da se ti mladi ljudi sa stečenim znanjima i iskustvima vrate kao investitori, pokretači pozitivnih promjena, da ovdje grade kuće, podižu porodice… Čarobni štapić ne postoji, ali duboko vjerujemo da će se trend odlaska mladih zaustaviti vrlo brzo i da će nove, mlade generacije početi preuzimati odgovornost za upravljanje društvenim resursima i kapitalom te na taj način kreirati bolji društveni ambijent.

Igman je kompanija koja brine o zaštiti životne sredine, ali je i društveno odgovorna. U čemu se to najviše ogleda? Fudbalski klub Igman je sportsko društvo u koje ulažete?!

Smatramo važnim istaknuti da je „Igman“ d.d. Konjic, praktično od svog osnivanja 1950. godine, okosnica razvoja lokalne zajednice, a njegov značaj i uloga u razvoju grada Konjica može se sagledati samo ako Konjic zamislimo bez naselja Kolonija, Trešanica, Varda, Orašje, Centar, Stanica, Pleha, bez Doma kulture, Stadiona, Hotela i bungalova na Boračkom jezeru, Vodovoda, Mašinskog školskog centra … I u savremenim uslovima poslovanja “Igman” se prepoznaje kao kompanija koja ima značajnu ulogu u privrednom razvoju zemlje i koja značajna sredstva izdvaja u humanitarne svrhe i sponzorstva u kulturi i sportu, pomaže određene projekte nevladinih organizacija, a to se primarno odnosi na lokalnu zajednicu. Neizostavno, tu je i segment vezan za zaštitu životne sredine. Na godišnjem nivou izrađujemo i usvajamo „Eko kalendar“, dokument prema kojem obilježavamo značajne datume vezane za životnu sredinu te podržavamo projekte nevladinih organizacija koji se odnose na zaštitu prirode.

U kontekstu Vašeg pitanja, sa FK „Igman“ imamo sponzorski ugovor kojim su regulisana sva prava i obaveze. Naglašavamo da pored lokalne zajednice, sportskih i kulturnih kolektiva u Konjicu, finansijski pomažemo i kolektive koji su reprezenti države – Košarkaški savez Bosne i Hercegovine, FK Velež, FK Željezničar, Festival glumca BiH, Festival srednjoškolskog dramskog stvaralaštva BiH…


(Vijesti.ba / Poslovne novine)