Tri atentata na Mehmeda Spahu, ko ga je sve pokušao ubiti

Dr. Spaho je umro u hotelu „Srpski kralj“ u Beogradu, okružen svojim saradnicima. Prema zvaničnoj verziji, Spaho je umro u sobi i zatečen je na krevetu gdje je pao na putu prema kupatilu, a prema verziji koju je kasnije ispričao Sakib Đulabić, Spaho je umro u kupatilu.

Političke okolnosti u trenutku smrti, tadašnjeg državnog ministra saobraćaja dr. Spahe, daju dodatnu težinu u pogledu uzroka smrti. Vremenom se proširila teorija da je glavni naručitelj bio knez Pavle, koji je smatrao da je Spaho prepreka za sporazum Cvetković-Maček.

Međutim ono što je zanimljivo jeste da je Spaho preživio do svoje smrti najmanje tri direktna pokušaja atentata, kako to navodi prf. dr. Husnija Kamberović u svojoj knjizi “Mehmed Spaho-Politička biografija”.

Ova tri pokušaja atentat nisu dolazila samo od jedne grupacije neprijatelja, nego i od “srpskih fašista”, prosrpske muslimanke omladine do komunista itd. Očigledno da je dr. Spaho bio visprena ličnost, koje su se politički protivnici bojali i bili primorani da se s njim obračunaju na najbrutalniji način.

Prvi pokušaj

Kako Kamberović piše "Prvi pokušaj atentata na Mehmeda Spahu desio se 1. septembra 1922. godine u Višegradu. Naime, toga je dana Spaho došao u Višegrad držati skup JMO. Spahu je u Višegradu dočekalo oko 1500 pristaša, svi su mu klicali, a poslije džuma namaza on je namjeravao držati skupštinu ‘ali ju vlast nije dozvolila, jer navodno nije na vrijeme najavljena’. Zbog toga je Spaho skup držao u hotelu Višegrad.

“Kad je dr. Spaho počeo govoriti, kroz prozor u krajnju malu sobu ušuljalo se 12 srpsko-pravoslavnih fašista i počelo pucati iz revolvera. Jedno je tane preletjelo dr. Spahi pokraj uha. Svijet iznenađen, odmah se je snašao i navalio za fašistima, ali neki su od njih uspjeli pobjeći kroz stražnja vrata. Na stotine naših nahrlilo je za njima, pograbivši kolce, ali molbama nagovorom dr. Spahe, H. Hasanovića i drugih uglednih pristaša jedva se je uplivisalo da ne dođe do pogroma fašista, od kojih su neki pobjegli na tavan hotela.

Ranjenih ima oko deset, trojica teže. Zna se pod sigurno da su pucali srpski fašisti Vuko Medenica, Todor Milovanović, Ilija Kožo i Milivoje Božić.Vlast je pri svemu bila posve pasivna. Žandari koji su kod hotela stajali nijesu se htjeli ni maknuti iako im je javljeno gdje su se napadači sakrili.Tek kada su naši htjeli da se sami obračunaju sa srpskim fašistima, sakupili su se i počeli naše razgoniti sa uperenim bajonetima i ne brinući se za fašiste na tavanu.”- kako je u septembra 1922 pisao list Pravda.

Drugi pokušaj

Drugi pokušaj atentata na Spahu desio se 23. avgusta 1923. godine, i to u prostorijama muslimanskog društva „El-Kamer“, na Bembaši br. 4 u Sarajevu. Na tom mjestu je toga dana u 21:45 bačena bomba, za koju se odmah tvrdilo da je bila namijenjena Mehmedu Spahi.

A kako se navodi u izvještaju Policijske direkcije za Bosnu i Hercegovinu od 24. avgusta, “petnaest minuta prije bacanja bombe u bašču El Kamera došao je Mehmed Spaho u društvu s dr. Mahmudom Behmenom. Njih dvojica su prije toga večerali u restoranu Pivare, i krenuli prema El Kameru i čim su sjeli za sto bačena je bomba sa ceste u ćoše društvene zgrade, koja nije bila osvetljena, a niti je koga unutar bilo’. Posljedica ove eksplozije bili su samo oštećeni prozori, bez ikakve druge štete ili povrijeđenih ljudi. Prema policijskoj istrazi, bomba je bačena sa ceste preko zida El Kamerove bašče u dio zgrade gdje nije bilo gostiju, iz čega je policija zaključila kako se radilo o pokušaju zastrašivanja, a ne ubistva nekoga od gostiju.”

Treći pokušaj

Dogodio se 1927. godine u vrijeme predizborne kampanje. Zbog tadašnjih političkih dešavanja u toku kampanje, postoji sumnja da je odluka o atentatu potekla od Radikalne stranke, a da su kao izvršioci odluke izabrani su muslimanski radikalski omladinci iz organizacije “Osman Đikić”.

Poznato je da su sekretar stranke Mahmut Alajbegović i Ahmed Kemura, činovnik Gradske štedionice Sarajevu izvršili pokušaj atentata prilikom Spahinog predizbornog govora na Vratniku. Alajbegović je kasnije, osuđen na simboličnih 6 mjeseci zatvora.

Jedan od izvora u vezi dešavanja oko tog atentata jeste i izvještaju policijskog agenta Bajre Avdića, kojeg je policijska direkcija imenovala s ciljem da sluša govore i o tome izvijesti policijsku direkciju.

Kako prof. Kamberović navodi, agent Avdić je u svom izvještaju 3. septambra 1927. zabilježio slijedeće: "U 20 sati otpočela je konferencija JMO u Hendinu mektebu. Govorio je dr. Spaho pred oko 300 prisutnih. Oko 21 sat došao je u salu Alajbegović udruštvu 7-8 drugova. Bilo je neko vrijeme mirno, ali kad je dr. Spaho spomenuo gradskog komesara, netko je uzviknuo 'Živio komesar'. Nekoji su opet počeli vikati 'dolje komesar' i pokazivali Alajbegovića, kao sekretara komesarova. Masa se je uzbunila i došlo je do gužve. Alajbegović je izvadio revolver i opalio jedan metak u plafon. Odmah iza toga izgubio se je u masi i na avliji ispaljen je jedan metak. Kasnije se je čulo još nekoliko hitaca. Ja sam se progurao kroz masu, te dostigao stražara Jakubovića i sa njim trčao za napadačima, koje je masa gonila. Alajbegovića sam pozvao 'u ime zakona' da stane, kad smo ga pristigli, a pri tome masu zaustavljao, obećavajući im, da će napadači biti uhapšeni. Oko 60 koraka bili smo u razmaku od Alajbegovića. On se je okrenuo i pucao na mene i stražara tri puta. Mi smo se uklonili i on se je u ulicama izgubio. Tada sam se sa stražom vratio od mase što smo mogli natrag. Ovaj cio događaj odigrao se je trenutačno, sve se je zbilo u par minuta. Sa Alajbegovićem sam vidio još dvojicu kako bježe, ali ne znam što je od njih bilo. Napominjem da je dr. Spaho upozorio Alajbegovića i drugove da se udalje, jer veli - da ovo nije zbor, već konferencija. Ne znam tačno ili je Alajbegović pucao iz revolvera ili iz floberta"

Kako se u navodi u proširenom izvještaju policijske direkcije ‘U gužvi je teško ozlijeđen revolverskim metkom u glavu Sulejman Biber, dok je Mustafa Džebo zadobio lakšu ozljedu na glavi.’

Također treba napomenuti da je bilo više napada na Spahu, koji se mogu okarakterizirati kao atentati.

List Pravda je zabilježio da je 3. septembra 1921. godine bio pripreman atentat na Spahu, kada je on boravio u Sloveniji. U broju od 10. Septembra u članak pod naslovom Atentat na ministra dr. Spahu piše: “Kraj ceste između Celja i Ljubljane, kuda je imao proći dr. Spaho s kraljevskim namjesnikom za Sloveniju dr Hribarem, bili su (...) komunisti stavili 14 kg.eksploziva sa paklenim strojem. To je otkrio jedan žandarmerijski narednik i tako spriječio ovaj atentat.”

A.Dedić

(Vijesti.ba)