Čudo bosanskog otpora: Godišnjica slavne bitke za brdo Žuč

Od prvog dana opsade Sarajeva, koja je započela u aprilu 1992. godine, jedna od lokacija sa koje je grad najžešće teroriziran od strane Vojske Republike Srpske bilo je brdo Žuč koje je većini Sarajlija bilo nepoznato do početka opsade grada.

Neprijatelj je sa visine od preko 800 metara imao grad kao na dlanu, posebno njegov novi dio. Artiljerijskom vatrom i snajperskim hicima svakodnevno su gađani civili i civilni objekti, a postojala je i ozbiljna prijetnja da grad bude podijeljen na dva dijela. Stoga je oslobađanje ove strateške tačke bilo ključno za odbranu grada.

Cilj operacije bio je proboj iz okruženja i spajanje sa snagama ARBiH s druge strane gradskog obruča. Plan za izvođenje operacije donio je načelnik Štaba Vrhovne komande ARBiH Sefer Halilović, a jedinicama je komandovao Mustafa Hajrulahović-Talijan.

Odlučujuća bitka vođena je 8. juna 1992. godine kada su u zoru jedinice Armije Republike Bosne i Hercegovine otpočele sinhronizovani napad iz pravca Novog Grada, Novog Sarajeva i Vogošće. Nakon višesatnih borbi, oslobođen je najviši vrh Orlić, čime su stvoreni preduvjeti za dalje napredovanje ka zauzimanju šireg reona Žuči. Tog je dana poginulo blizu 200 boraca. Među njima je bio i Vinko Šamarlić, koji je vodio specijalce u bici za Hrasno Brdo. Početkom agresije na RBiH imao je ispunjenu olimpijsku normu. Vojne vlasti su mu odobrile da se umjesto borbi na prvim linijama obrane Sarajeva može posvetiti pripremama za olimpijske igre koje su se te godine održale u Barceloni. Međutim, on je odabrao da brani grad i državu. Šamarlić je poginuo 8. juna 1992. samo dan prije odlaska ekipe na Olimpijske igre.

Do kraja godine, hrabri i neustrašivi borci Armije Republike Bosne i Hercegovine, oslobađaju Kotu 850, Vis, te Golo brdo. Bio je to nevjerovatan podvig branilaca Armije Republike Bosne i Hercegovine na samom početku agresije protiv mnogo naoružanijeg i organizovanijeg neprijatelja.

Branioci Sarajeva su 8. juna 1992. godine u žestokom okršaju na brdu Žuč, zaplijenili značajne količine naoružanja i municije, te druge vojne opreme. Pobjedom na Žuči potvrđeni su rezultati „Pofalićke bitke”, te osigurana i učvršćena komunikacija sa jedinicama iz Vogošće.

Bitka na Žuči bila je jedna od ključnih za odbranu Sarajeva, ne samo zato što je neprijatelj udaljen sa strateških pozicija oko grada, već i što je pokazala agresoru da se tek formirana Armija Republike Bosne i Hercegovine neće samo braniti, nego će i smjelo oslobađati okupiranu zemlju. 

Ova pobjeda poslala je poruku saborcima, ali i neprijatelju, da je borac Armije Republike Bosne i Hercegovine nadljudski hrabar i izdržljiv. Da nije Žuč osvojena, da nije odbranjena, ne bi bilo odbranjeno ni Sarajevo, da nije odbranjeno Sarajevo ne bi bila odbranjena ni Bosna i Hercegovina!

Fond Memorijala Kantona Sarajevo producirao je prošle godine video povodom godišnjice oslobađanja platoa brda Žuč...

(Vijesti.ba)