The Economist: Ekonomski rast Rumunije, sve se promijenilo

U jednoj ulici u redu ispred centra za distribuciju pomoći stoje ukrajinske izbjeglice. U drugom redu Nepalci, državljani Bangladeša i drugi čekaju ispred imigracijskog ureda da obnove radne i boravišne dozvole. Poput Italije 70-ih, Rumunjska je na korak od tranzicije iz zemlje emigranata u zemlju useljenika, piše u svojoj reportaži The Economist.

Rumunska privreda, kako se navodi, postojano raste već cijelo desetljeće, a prošle godine za 4,7 posto. U 2010. BDP po osobi, usklađen s cijenama, iznosio je 53 posto prosjeka Evropske unije, a do 2021. popeo se na 74 posto. U međuvremenu se broj stanovnika smanjio s 23,2 miliona, koliko ih je bilo 1990. godine, na 19 miliona, koliko ih zemlja ima danas. Natalitet je pao nakon revolucije 1989., a milioni građana su emigrirali. Zemlja se tako sada suočava s velikim nedostatkom radne snage, prenosi Jutarnji.

Poslijepodnevni red ispred imigracijskog ureda u Bukureštu je dug. Nikky, dadilja iz Nigerije, kaže da bi voljela raditi u Velikoj Britaniji, ali da bi radije živjela legalno u Rumuniji, nego ilegalno u Britaniji. Atharv, softverski inženjer iz Indije, i Nico, barmen iz Šri Lanke, ne govore rumunski, no to im dosad nije predstavljalo nikakvu prepreku. Toliko je teško doći na red za ulaz da je Nico prespavao na pločniku cijelu noć. Drugo dvoje su stigli u zoru.

Odlazak u ‘ilegalce‘ radi bolje plaće

Hoteli, barovi i restorani očajnički traže radnike, ali najveća nestašica radne snage je u građevinarstvu. Alexandru Baiculescu, zamjenik generalnog direktora građevinske firme Hidro Salt, ima 350 zaposlenih. Od njih 200 su stranci, uglavnom izn Šri Lanke i Vijetnama. Zapošljavaju ih preko agencija, no rumunska je birokracija toliko preopterećena golemom potražnjom da mnogi od pozvanih nikada ne stignu - završe u drugim zemljama, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, mjesecima prije nego što stignu njihove rumunske vize.

Baiculescu radnicima isplaćuje plaću od 1000 dolara mjesečno plus smještaj i hranu, ali do 40 posto novozaposlenih odlazi u roku od nekoliko mjeseci kako bi kao ilegalci okušali sreću u zemljama u kojima se bolje plaća.

"Ne mogu proširiti posao zbog ovih problema", kaže on.

Rumunska birokracija je, kako kaže Monica Roman, akademkinja koja proučava imigraciju, toliko komplicirana da mnoge kompanije jednostavno odustaju od uvoza novih radnika. Umjesto toga pokušavaju privući one koje su veće kompanije već uspjele dovesti. Mnogi radnici, koji dolaze bježeći od očajničke bijede, rado prihvaćaju bilo kakav posao u inozemstvu.

Adriana Iftime, glavna direktorica Saveza poslodavaca građevinskih kompanija, kaže da je sektoru potrebno najmanje 100.000 novih radnika do kraja 2024. godine.

Građevinci žele zadovoljiti potražnju za radom na infrastrukturi koju nakon pandemije potiče EU sredstvima iz fondova za obnovu. Rumunija će dobiti 27 milijardi eura, od čega će do 17 milijardi otići na izgradnju, navodi Iftime. Kada se pridodaju drugi izvori financiranja iz EU-a, Rumunjska bi mogla dobiti više od 80 milijardi eura do 2027. Strani su radnici, kaže ona, "rješenje kada nema drugog rješenja".

U 5 godina sa 3000 do 100.000 radnih dozvola

Godine 2017. Rumunija je imala kvotu od 3000 dozvola godišnje za radnike izvan EU-a. Ta brojka je skočila na 100.000 do prošle godine, ali mnogi su krenuli za stranim radnicima koji su već bili u zemlji. Oana Toiu, zastupnica iz parlamentarnog odbora za rad, kaže da dok Rumunija treba strane radnike kao "brzo rješenje" za problem nedostatka radne snage, mnogi od onih koji su potrebni zemlji već su tamo, njezini su građani.

No, problem je što si socijalnog osiguranja i kaznena porezna pravila mnogima od Rumunja rad na pola radnog vremena čine besmislenim, posebice majkama s malom djecom. "Postoji golem prostor za proaktivne mjere da Rumuni preuzmu te uloge".

Mnogi Rumuni još uvijek emigriraju negdje drugdje u potrazi za boljom plaćom, no neki drugi se vraćaju kući. U međuvremenu raste broj stanovnika Rumunije rođenih u inozemstvu. Do kraja 2022. u zemlji je bilo 113.520 državljana zemalja izvan EU-a, što je povećanje od 110 posto u pet godina. Bilo je tu i 54.765 državljana EU-a, 113.000 ukrajinskih izbjeglica i oko 200.000 imigranata iz susjedne Moldavije - iako većina njih ima rumunsko državljanstvo.

Mircea Mocanu, koji je na čelu UN-ovog ureda Međunarodne organizacije za migracije u Bukureštu, kaže da njegov tim računa da će, isključujući Moldavce, do kraja desetljeća u Rumuniji biti 600.000 stranaca, što je velika i vrlo brza promjena.

((Vijesti.ba)