6°C
Mostar 10°C
Tuzla 4°C
Banja Luka 4°C
Bihać 2°C
Powered by Dark Sky

24.09.2022 / 08:59 BiH - Adnan Kapo za Vijesti.ba

Snovi o velikoj Rusiji i velikoj Srbiji nikad nisu prestali, ruski i srpski svet su samo novi nazivi

Snovi o velikoj Rusiji i velikoj Srbiji nikad nisu prestali, ruski i srpski svet su samo novi nazivi
Foto: Vijesti.ba

Nakon 1992. niko ne smije biti naivan po pitanju trajne politike širenja Srbije, Vučić je oživio politiku Miloševića...

- Rat u Ukrajini je poprimio novu dinamiku nakon što je Rusija bila prinuđena na povlačenje pod pritiskom ukrajinske ofanzive na istoku Ukrajine.

Takav razvoj događaja je ulio samopouzdanje kod političkog i vojnog vrha Ukrajine, kao i vojske na terenu, dok je u isto vrijeme nanio težak poraz ruskoj vojsci koja vrijedi za jednu od vodećih vojnih sila u svijetu.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin proglasio je djelimičnu mobilizaciju kojom se planira mobilisati 300.000 vojnika. Putin je čak zaprijetio i upotrebom nuklearnog oružja ako bude potrebno.

O mogućem razvoju događaja i refleksijama na Balkan razgovarali smo sa Adnanom Kapom, direktorom Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost (IGES).

Kako tumačite najnovije poteze Moskve i da li svijet ulazi u sukobe širih razmjera?

Kapo: Postoje razni pravci kako se može razvijati novonastala situacija tako da je nezahvalno davati precizna predviđanja. Istorija pokazuje da su se mnogi ratovi pokrenuli sa jednom vizijom da bi završili potpuno suprotno i katastrofalno za one koji ih počnu. Ipak možemo govoriti o određenim generalnim pretpostavkama na osnovu onoga što znamo iz dosadašnjeg rata u Ukrajini.

Sedam dana nakon početka invazije na Ukrajinu bilo je očigledno da prvi korak planirane specijalne operacije, kako je Moskva nazvala invaziju na Ukrajinu, ne ide po planu. Prema informacijama koje su došle do javnosti, očekivan je brzi pad Kijeva i kapitulacija Ukrajine, međutim to se nije desilo. Počele su borbe oko Kijeva koje su ubrzo pokazale da se prijestolnica Ukrajine neće zauzeti tako lahko. Ruska vojska se povukla na istok što je bio prvi znak slabosti ruske armije, a povlačenje je opisano kao taktički potez. Posljednji poraz na istoku Ukrajine se nije mogao objasniti ni opravdati, jer se očigledno radi o vojnom porazu Rusije. Trenutna mobilizacija je znak da Moskvi ne ide po planu. Mislim da je nerealno govoriti o svjetskom sukobu jer Rusija nema konvencionalne vojne kapacitete niti industrijsku bazu koja bi mogla podržati takav razvoj događaja.

Postoji li po vama opasnost od nuklearnog rata jer Putin prijeti i nuklearnim oružjem?

Kapo: U tom slučaju ništa više ne bi bilo važno i padaju sve strategije i analize u vodu. Strah od posljedica eventualnog nuklearnog sukoba, ustvari čuva svijet od te katastrofe. Ta bitka je besmislena, jer nema pobjednika. Sumnjam da je neko smije pokrenuti.

Šta su po vama pravi uzroci ovakvog ponašanja Rusije i zašto je još 2014. godine napala Ukrajinu i aneksirala Krim?

Kapo: Trenutna dešavanja je potrebno staviti u širi kontekst i tražiti uzroke u cijelom 20. vijeku koji je obilježen svjetskim i regionalnim ratovima. To je velika i duga geopolitička šahovska igra koja traje bez prestanka i gdje se konstantno pomjeraju figure sa obje strane. Rusija je tokom 20. stoljeća izgubila dva “carstva”. Prvo 1917. godine kada je svrgnut car Rusije u Oktobarskoj revoluciji, a drugo “carstvo”, tj. Sovjetski savez, propalo je 1991. godine. Oba puta Rusija nije osvojena s vana, nego su se promjene režima dešavale u njenim glavnim gradovima. Oktobarska revolucija na ulicama Saint Petersburga, a pad komunizma na ulicama Moskve. Mislim da je to najveća opasnost koje se trenutni režim plaši. O povratku stare imperijalne slave Putin i javno govori tako da je ideologija koja stoji iza ovog rata vrlo jasna i transparentna. Dakle jedan od uzroka rata je želja za stvaranjem velike Rusije pod novim brendom nazvanim “Ruski svijet”. Drugi razlog pokretanja invazije na Ukrajinu je također javno poznat, a to je nemogućnost Moskve da zaustavi širenje liberalizma i demokratije u blizini ruskih granica.

Možete li dalje pojasniti tu geopolitičku igru?

Kapo: Drugi svjetski rat je završen tako što su dvije ideologije Liberalizam i Komunizam porazile treću ideologiju, Fašizam. Sjedinjene Američke Države su bile tada i ostale do danas lider zapadnog ili liberalnog poretka, Hitlerova Njemačka koja je poražena u Drugom svjetskom ratu bila je predvodnik fašizma, dok je Rusija bila centar komunističke ideologije. Nakon Drugog svjetskog rata komunizam i liberalizam, kao strane pobjednice, nastavile su sukob kroz Hladni rat koji je trajao do 1989. godine i pada Berlinskog zida kao simbola dodirivanja ili razdvajanja ta dva svijeta. Komunizam se urušio 1991. godine raspadom Sovjetskog saveza (SSSR) a većina zemalja Istočne Evrope koje su bile dio SSSR-a tražile su članatvo u NATO-u i Evropskoj uniji. Tako je Rusija na svojim granicama dobila euroatlanski svijet. Prije pada komunizma s tim svijetom je graničila u Berlinu, bukvalno razdvojena zidom i daleko od vlastitih granica, da bi danas liberalni svijet stigao na njene granice jer su tako željele zemlje oslobođene od SSSR-a.

Kako se desilo da je taj proces prošao mirno u Istočnoj Evropi a na prostoru bivše Jugoslavije došlo je do katastrofalnog rata?

Kapo: Zato što Srbija sa svojim velikodržavnim ambicijama, kao tradicionalni saveznik Rusije, nije stanovala u Istočnoj Evropi, nego u bivšoj Jugoslaviji. To bi bio najdirektniji odgovor, jer zajednički sadržilac svih jugoslovenskih ratova je upravo Srbija.

Ono na šta Bosna i Hercegovina upozorava već 30 godina, sada Srbija otvoreno proklamuje. Srbija nije htjela prihvatiti pravo drugih država (jugoslovenskih republika) da se priključe liberalnom i demokratskom svijetu. Ona to ni danas ne prihvata i otvoreno je protiv NATO-a, ne poštuje granice susjednih zemalja, promoviše tzv. srpski svet što je novi naziv za “Veliku Srbiju” itd…

Očigledno je i danas mješanje Beograda u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova. Da li Srbija može ponovo pokrenuti sukob na Balkanu?

Kapo: Nakon 1992. godine niko ne smije biti naivan kada je u pitanju trajna politika širenja Srbije. Sljedbenici beogradskog režima u Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu i Bosni i Hercegovini otvoreno zagovaraju tzv. srpski svet. Vučić i Dodik ističu da ne postoji granica na Drini između BiH i Srbije dok bh. entitet RS nazivaju državom. Dodik vrijeđa vjernike drugih religija a prije svega muslimane i Jevreje, otvoreno zastupajući stavove da Evropa mora biti zasnovana isključivo na kršćanskim vrijednostima. To u prevodu znači da nekršćanima nije mjesto u Evropi. Članice NATO-a i zemlje Evropske unije moraju biti svjesne da će Srbija uvijek biti antizapadno orjentisana dok ne prođe kroz katarzu. Naivni su svi oni koji misle da će razvoj ekonomije riješiti stvari i dovesti Srbiju na talase demokratije i euroatlanskih integracija. Naprotiv, dok se ne promjeni način razmišljanja, to će biti nemoguće. Neki na zapadu Aleksandra Vučića smatraju reformatorom, što je potpuno pogrešno. On je oživio i ojačao politiku Slobodana Miloševića i vidljivo je da Srbija nikad nije bila radikalnija u posljednjih 20 godina. Na Balkanu nije poražen fašizam i dok se ta ideologija ne porazi, ne postoji novac koji će to riješiti. Mi nismo bili siromašni ni 1992. godine pa je pokrenuta neviđena agresija na civile u Bosni i Hercegovini.

Da se vratimo Rusiji i Ukrajini i Istočnoj Evropi uopšte. Hoćete li da kažete da bez obzira na rast standarda, ideologije ostaju žive i mogu pokrenuti ratove?

Kapo: Apsolutno. Evropska unija je najveći mirnodobski projekat 20. vijeka. Neki kažu i u istoriji. Iako je Mađarska od siromašne i komunističke zemlje konstantno ekonomski napredovala ulaskom u NATO i EU, danas se ponaša neevropski. Evropa ne bi uspjela da nije bazirana na sistemu jednakosti za svakog čovjeka, dok mađarski premijer izražava zabrinutost za 2 miliona muslimana iz Bosne i Hercegovine. Dobro bi bilo da zna da su ti muslimani autohtoni evropski narod koji živi na ovom prostoru od kada je prvi čovjek nastupio na Evropsko tlo. Mađari su posljednji narod koji je stigao u Evropu prije hiljadu godina i oni se ponose svojim porjeklom što je sasvim uredu, ali ne treba da drže lekciju evropskim starosjediocima, Bosancima, koji su tu desetinama hiljada godina.

Na drugoj strani ekonomsko jačanje Rusije nakon pada komunizma se desilo najviše zahvaljujući ekonomskoj razmjeni sa zapadom i rastom cijena energenata. Cijeli svijet je međuzavisan i trenutno ne postoji potpuno nezavisna država na svijetu. Ipak rast emonomskog standarda u Rusiji nije zaustavio snove o velikoj Rusiji, nego ih je oživio. Živimo u dobu nezavisnih i suverenih država kao glavnih i ravnopravnih učesnika na međunarodnoj sceni, stoga se postavlja pitanje odakle nekome pravo da se miješa u unutrašnje stvari druge države. Međutim na tlu Evrope Rusija se miješa u suverene odluke Ukrajine, dok se Srbija miješa u suverene odluke svojih susjeda. Ekonomija je jako važna, ali očigledno da nije rješenje.

Za kraj, hoće li Bosna i Hercegovina ući u NATO i Evropsku uniju i postati funkcionalna država?

Kapo: Ako ne uđe to bi bio poraz euroatlanskog svijeta, a ne Bosne i Hercegovine. Dvotrećinska većina građana BiH je i danas za ulazak u NATO i Evropsku uniju. Da imamo demokratski sistem Bosna i Hercegovina bi taj proces davno završila. Mi smo stekli nezavisnost kao potpuno demorkatska država sa jednakim pravom glasa svakog pojedinca. Taj demokratski sistem je razoren pod pritiskom vojne sile koja je nepozvana ušla u Bosnu i Hercegovinu. Nažalost rezultati te agresije na suverenu državu danas su ugrađeni u Ustav Bosne i Hercegovine koji sputava demokratiju. Dok god su u BiH moguće blokade demokratske volje građana, cijeli demokratski svijet je na gubitku. Bosna i Hercegovina je poput termometra koji precizno pokazuje odnos snaga demokratskog i retrogradnog autokratskog svijeta. Pobjedom demokratije u Bosni i Hercegovini zapad bi poslao snažnu poruku protivnicima. Nije teško zaključiti ko pobjeđuje dok je Bosna i Hercegovina van EU i NATO-a.


S.Ć

(Vijesti.ba)

Izdvajamo