Walker: Zbog Putinove Rusije više nije sigurno biti neutralan

Također je rekao da se nada da će Srbija iz invazije na Ukrajinu izvući zaključak da je Rusija veoma opasan prijatelj.

Glas Amerike: Američki predsjednik Joe Biden je tokom razgovora s finskim predsjednikom i švedskom premijerkom u Washingtonu snažno podržao članstvo dvije zemlje u NATO-u i ocijenio da je riječ o izuzetno značajnom trenutku. Koliko je odluka Švedske i Finske da postanu članice Alijanse značajna za NATO i evropsku sigurnost?

Walker: ​ To je veoma značajno iz više razloga. Prvo, to je očigledno reakcija na rusku brutalnu invaziju na Ukrajinu. Švedska je više od 200 godina bila neutralna, Finska od Drugog svjetskog rata. I obje zemlje su zaključile da sa Putinovom Rusijom, koja je spremna da napadne svoje susjede i počini neopisiva zvjerstva, više nije sigurno biti neutralna zemlja.

Morate biti dio većeg saveza. To je veoma značajno. Drugo, pojašnjava da u Evropi, ako Finska i Švedska - koje su demokratije, članice Evropske unije, sa snažnim vojskama - ako one ne misle da je sigurno biti van NATO-a, onda je jasno da zemlje koje su do sada bile izostavljene, one u sivoj zoni - ako možemo tako da ih nazovemo - Ukrajina, Gruzija i Moldavija, neke na Balkanu, ni one sebe ne mogu smatrati sigurnim bez NATO-a. Tako da će to da poveća zahtjeve.

Kada je riječ o samom NATO-u, zbog ruske agresije također postoji spoznaja da je potrebna jasna posvećenost sigurnosti za sve. Niko ne bi trebalo da bude izostavljen. I konačno, iz treće i vojne perspektive, cijela sjeverna Evropa, baltičke države, Finska, Švedska, Norveška, Danska, Baltičko i Arktičko more, teritorijalno sjeverno od Norveške i Finske, sve je to sada NATO teritorija i vode. To omogućava veću povezanost kada je riječ o prisustvu i aktivnostima NATO-a u tom regionu, što će povećati i sigurnost svih država.

Glas Amerike: Kako će članstvo Švedske i Finske oblikovati evropsku sigurnost?

Walker: ​Time se poništava model postojanja nesvrstanog ili neutralnog statusa u okviru kojeg možete da budete sigurni. Proteklih nekoliko dana smo vidjeli kako švicarski i austrijski parlament pokreću izradu studija o tome šta za njih znači biti neutralna zemlja, sada kada će Švedska i Finska ući u NATO?

Oni su naravno u drugačijoj situaciji. To su zemlje koje nemaju izlaz na more, okružene NATO-om. Mnogo je teže doći do njih. Pa čak i one sada razmatraju koji su to modeli sigurnosti. Kada je više zemalja dio istog saveza, to dramatično povećava evropsku sigurnost.

Glas Amerike: Da li onda mislite da je neutralnost u Evropi stvar prošlosti poslije ruske invazije na Ukrajinu?

Walker: Da, u smislu da s Finskom i Švedskom - zemljama koje su blizu Rusije sa izloženim teritorijama, vazdušnim prostorom, vodama - sa nestankom njihove duge tradicije neutralnosti, u Evropi zaista više nema ničeg sličnog. Švicarska i Austrija su različite. Irska je drugačija i drugačija geografska lokacija. Tako da mislim da stari model, koji smo imali tokom cijelog Hladnog rata i mnogo prije toga u slučaju Švedske, zaista nestaje nakon njihovog članstva u NATO.

Glas Amerike:​ Sjedinjene Države i većina NATO saveznika žele da Finska i Švedska što prije postanu članice NATO-a. Turska se, međutim, za sada protivi članstvu te dvije zemlje. Da li se može prevazići tursko protivljenje?

Walker:​ Da, mislim da može. Turska iznosi neke ozbiljne argumente. Kaže da Kurdistanska radnička partija može da ima kancelarije u Švedskoj, i čak da emituje odatle. Također kaže da nije fer da Finska i Švedska imaju embargo na isporuke oružja Turskoj.

Riječ je o fer argumentima. Šveđani i Finci su saglasni oko principa, to nisu zemlje koje brane ili podržavaju terorizam. Tako da se zaista svodi na detalje. Šta rade, a šta ne? Koji su principi u pitanju? Vjerujem da šalju delegaciju u Ankaru i mislim da će se upustiti u neke detaljne razgovore. Vjerujem da se ovo može prevazići. Mislim da ovo neće biti konačna blokada.

Glas Amerike: Da li predviđate bilo kakve probleme u ratifikaciji protokola o članstvu dvije zemlje u Sjedinjenim Državama?

Walker: Nikakve. Nekoliko članova Senata se već izjasnilo "za". Lider republikanske manjine Mitch McConnell nedavno je bio u Finskoj i Švedskoj i podržavao je njihovo članstvo. Očigledno je da će administracija to podržati. Mislim da će to vjerovatno biti najbrži proces ratifikacije u historiji proširenja NATO-a. Mislim da ćemo ići od formalnog poziva i potpisivanja protokola u junu do procesa ratifikacije koji će se vjerovatno završiti prije izbora za Kongres u Americi u novembru.

Glas Amerike: Čak i sa protivljenjem Turske?

Walker: Čak i sa protivljenjem Turske. Svaka članica NATO-a mora da prođe kroz sopstveni proces i donese svoju odluku. I potrebno je odobrenje svih članica. Međutim, Sjedinjene Države će imati vodeću ulogu u tom pitanju i podržati ga, za razliku od prošlih rundi proširenja gdje smo bili među zemljama koje su kasnije završile proces ratifikacije.

Glas Amerike: Rusija je protiv proširenja NATO-a, ali je njena invazija na Ukrajinu očigledno znatno ojačala alijansu i podstakla Finsku i Švedsku da podnesu zahtjev za članstvo. Imajući to u vidu, da li je ovdje riječ o Putinovoj veoma pogrešnoj procjeni ili mu je glavni cilj jednostavno bio da spriječi članstvo Ukrajine?

Walker: Mislim da je on napravio mnoge pogrešne procjene, i to veoma ozbiljne. Prvo je mislio da je ruska vojska mnogo sposobnija nego što jeste i da će ostvariti brzu vojnu pobjedu nad Ukrajinom. Drugo, vjerovao je sopstvenoj retorici da Ukrajina zapravo nije država, a Ukrajinci nisu narod. Svi su samo Rusi. I potcijenio je odlučnost i riješenost ukrajinskog naroda da zaštiti svoju domovnu koja je nezavisna od Rusije.

Treće, potcijenio je jedinstvo i odlučnost NATO-a. NATO nije bio obavezan da zaštiti zemlju poput Ukrajine, ali je pokazao ogromno jedinstvo u podršci toj zemlji protiv ruske agresije. I konačno, Finska i Švedska sada reaguju na to i još više jačaju NATO.

Glas Amerike: Ruski predsjednik je nedavno rekao da članstvo dvije zemlje u NATO-u neće biti problem ukoliko alijansa ne pošalje tamo više trupa i oružja. Da li će Kremlj ipak pokušati da destabilizuje Finsku i Švedsku tokom procesa pristupanja alijansi? Predsjednik Biden je u nedavnom saopštenju naveo da bi trebalo biti na oprezu zbog mogućih prijetnji tokom tog procesa.

Walker: Svi naravno moraju biti na oprezu. U toku je ruska vojna agresija u Ukrajini i svašta se može dogoditi. Međutim, ruska agresija u Ukrajini ide veoma loše i posljednja stvar koju žele da urade je da otvore novi front negdje drugdje, gdje moraju da ulože snage i resurse za sukob sa zemljom koja ima još moćniju vojsku od Ukrajine. Tako da nema smisla za Rusiju da sada provocira. I vjerujem da je zato Putin rekao da ukoliko tamo ne bude razmještanja novih NATO snaga, Rusija neće učiniti ništa, jer svakako znaju da ne žele ništa da preduzmu.

Glas Amerike: A šta će biti s aspiracijama Ukrajine da postane članica NATO-a?

Walker: Vjerujem da to znači da će Ukrajina na kraju takođe postati članica NATO-a. Ako uzmemo u obzir zaključak Finske i Švedske da više nije sigurno biti neutralna zemlja, ideja da Ukrajina može biti sigurna blizu Rusije, bez ikakvih sigurnosnih garancija NATO-a, više nije kredibilna. I mislim da će, po završetku rata, svi morati da iznova razmotre eliminisanje ovih sivih zona, kada je riječ o Ukrajini, Moldaviji, Gruziji i drugima na Balkanu. Ne bi više trebalo da bude zemalja bez kolektivnog osjećaja sigurnosti.

Glas Amerike: Kako kometarišete argumente koji se godinama iznose, pa ponegdje i na Zapadu, da je NATO dijelom kriv za trenutnu situaciju, i da je isprovocirao Rusiju ohrabrujući Ukrajinu da traži put ka članstvu, i time pokušao da se približi ruskim granicama?

Walker: Očigledan argument je da Rusija nije napala nijednu članicu NATO-a, samo one koje nisu članice. Dakle, jasno je da je proširenje NATO-a bilo dobro za sigurnost u Evropi.

Drugo, Ukrajina nije bila na putu ulaska u NATO. Podsjetit ću da je samit u Bukureštu, na kojem je rečeno da će Ukrajina na kraju biti članica NATO-a, održan prije 14 godina i ništa se nije dešavalo. Tako da Putin nije reagovao zbog nekog neminovnog članstva Ukrajine.

I konačno, Zelenski je tokom rata rekao da su spremni da budu neutralna zemlja i da ne moraju da budu u NATO-u. Putin to nije uzeo u obzir i proglasio pobjedu, nego je nastavio sa napadima. Zbog toga je očigledno da NATO nije problem, već nešto drugo. A Putinova je želja da ponovo uspostavi rusko carstvo i uzme teritorije za koje smatra da pripadaju Rusiji, iako su to zapravo suverene nezavisne države.

Glas Amerike: Kada se uzme u obzir šira situacija u Ukrajini, ko bi mogao da izađe kao pobjednik i šta bi se u ovom trenutku smatralo pobjedom?

Walker: Ukrajina će nesumnjivo pobijediti. Rusija je nastojala da eliminiše Ukrajinu i Ukrajince kao narod i kao identitet. I doživjela je potpuni neuspjeh. U stvari, Ukrajina je ojačana kao suverena, nezavisna, demokratska, evropska država sa veoma jakim osjećajem nacionalnog identiteta i odlučnošću i spremnošću da to zaštiti.

Znači, Ukrajina je tu već pobjednik. Pitanje se onda svodi na to gdje su linije okupacije? Koliko daleko će Rusija ići? I ovdje smo vidjeli situaciju u kojoj Rusija nije u stanju da napreduje dalje i istražuje mogućnost primirja. A Ukrajinci odbacuju ideju o prekidu vatre jer će povratiti svoju teritoriju. I mislim da će to vjerovatno biti situacija još neko vrijeme.

Ukrajini će biti teško da povrati svu teritoriju, ali to će oni pokušati da urade. A Rusija nije baš u poziciji da uzvrati u ovom trenutku. Njena vojska je u užasnom stanju.

Rusija je opasan prijatelj

Glas Amerike: Kakvu poruku šalje članstvo Finske i Švedske, poslije tako duge vojne neutralnosti, na primjer Srbiji koja i dalje pokušava da održi dobre odnose sa Moskvom i istvremeno nastavi proces pristupanja Evropskoj uniji?

Walker: Nadam se da će Srbija iz čitavog ovog iskustva izvući zaključak da je Rusija veoma opasan prijatelj. Nije tako moćna kao što mislite. Mnogo je agresivnija i nasilnija nego što mislite i svrstavanje s Rusijom neće donijeti ništa dobro Srbiji. Te poruke bi trebalo veoma jasno razumjeti i zbog toga ojačati dugoročni marš Srbije ka integraciji u Evropsku uniju i na kraju i u NATO također.

Ako Srbija želi da bude uspješna, moderna, prosperitetna demokratija, jedini put naprijed je da bude dio kluba modernih, uspješnih i prosperitetnih demokratija koje slijede ista pravila i paze jedna na drugu.

Glas Amerike: A da li to obuhvata i NATO? Srbija ima čvrst stav da želi da zadrži vojnu neutralnost, za koju vi kažete da sada više nije održiva?

Walker: Nijedna NATO članica, susjed, neće biti prijetnja za Srbiju. Ona može da bude kao Austrija ili Švicarska koje su okružene NATO zemljama i stoga sigurne. Međutim, istvremeno, ako razmišljate o identitetu i smjeru Srbije, mislim da će se te stvari vremenom promijeniti. Srbi žele da budu dio ostatka Evrope.

Glas Amerike: Predsjednik Srbije je nedavno rekao da će Srbija što duže pokušavati da ne uvodi sankcije Rusiji. Koliko je ta pozicija održiva?

Walker: Mislim da postaje sve manje relevantna, jer je Srbija jedna zemlja okružena mnogim drugim zemljama koje će sprovoditi te sankcije. Dakle, ako govorimo o protoku nafte, gasa, trgovini, teško je da će odluka Srbije da ne primijeni sankcije imati veliki uticaj.

Glas Amerike: Da li će Beograd snositi bilo kakve posljedice odbijanja da uvede sankcije?

Walker: To dovodi u pitanje smjer težnji Srbije da bude dio Evropske unije, jer ako niste voljni da se usaglašavate sa politikom i praksom EU kao država koja nije članica, zašto bi onda članice htjele da im se pridružite? Dakle, to dovodi do određenog nazadovanja i mislim da je to nešto što će Srbija vremenom razmotriti.