Nikada se časna borba Armije i vlasti RBiH neće moći izjednačiti s projektima vlasti i vojske RS i HB

Četnički policajac Simo Tuševljak kaže za Srnu da “ova presuda potvrđuje stav Republike Srpske i njenih istražnih organa da su pripadnici takozvane Armije BiH i njen komandni sastav organizovano i sistematski vršili zločine nad srpskim narodom”.

Potpuna laž.

Nijedan general ARBiH, za razliku od VRS (naročito) i HVO, nije osuđen za genocid, istrebljenje, ni zločine protiv čovječnosti, što su, po definiciji Haškog tribunala, zločini počinjeni kao dio "sistematskog/rasprostranjenog napada na civilno stanovništvo" koji organizira vlast.

Presude za nesprječavanje i nekažnjavanje nikada neće biti osnov da se generali ARBiH, uključujući Mahmuljina, i njihova borba izjednače sa generalima VRS i HVO osuđenim za naređivanje i vršenje genocida, istrebljenja i zločina protiv čovječnosti. Iako je to, evidentno, namjera.

Temelj krivičnog prava je da svaki zločin nije isti. Postoji hijerarhija zločina po težini. Tužioci ne mogu sve procesuirati, pa donose odluku da li će se fokusirati na ovaj ili onaj slučaj (npr. ubistvo 1000 ljudi u Orahovcu ili nekažnjavanje pljačke kao u slučaju Kubure).

Sve ukazuje da nakon odlaska stranih tužilaca iz Tužilaštva BiH kriterij više nije težina djela. Evidentno da je dijelu tužilaca bitnije progoniti nekog za nesprječavanje ili nekažnjavanje, ako je oficir ARBiH, nego drugog za činjenje težih zločina, ako je oficir VRS ili HVO.

Nužno je kritikovati ovakve pojave. Naročito nakon što je Gordana Tadić stavljena na američku crnu listu jer je "dodjeljivala predmete na osnovu političkih razloga". Jer upravo je ona godinama usmjeravala ove procese, kao šefica odjela za ratne zločine a kasnije i gl. tužiteljica.

Nikada se časna borba Armije BiH i vlasti RBiH neće moći izjednačiti s projektima vlasti i vojske RS pa ni Herceg-Bosne.

Nikada Mahmuljin i Delić neće biti ono što su Mladić i Beara. A to što su mnogi izvršioci genocida, ubice i silovatelji na slobodi ostaje sramota za bh. pravosuđe.

Piše: Haris Imamović

(Vijesti.ba)