Novi krug pregovora, početne pozicije stranaka poznate

Tokom posjete sastat će se s članovima Interresorne radne grupe, Zajedničkim kolegijom oba doma Parlamentarne skupštine BiH, predstavnicima civilnog društva, kao i s liderima političkih stranaka u BiH.

Oni će od danas do 30. januara, prvo u Sarajevu, a potom u Neumu pokušati približiti stavove stranaka. Kako smo već pisali, činjenica da će pregovore izmjestiti u Neum ukazuje na očekivanje da će ovaj put imati nešto konkretnije rezultate.

Učešće na sastanku u Neumu potvrdili su gotovo svi pozvani, osim SDP-a koji neće uceetvovati u pregovorima, dok je Naša stranka postavila neke uvjete za svoje prisustvo.

Kako smo već ranije pisali, HNS je uoči razgovora iznio maksimalistički prijedlog u kojem traži sve. Štaviše, krugovi javnosti bliski HDZ-u ističu da Čović ne smije prihvatiti bilo kakav kompromis, uvjereni u apsolutnu ispravnog svog stava. Također, Čović je i sam istaknuo da odbacuje bilo kakvu priču oko reduciranja Doma naroda FBiH. A upravo je reduciranje Doma naroda FBiH zahtjev probosanskih stranaka (DF, SDP, SDA).

Uzimajući u obzir složenu prirodu Bosne i Hercegovine, postavlja se pitanje – imaju li pregovori ikakve šanse, ako HDZ unaprijed odbacuje kompromis?

Ono što je sigurno jeste da ne može biti nikakvog sporazuma, ako se proces svodi na ispunjavanje zahtjeva Dragana Čovića i HDZ-a. Nijedan probosanski politički lider, ne može potpisati nešto protiv čega je većina građana. Dakle, ako se proces svodi na osiguranje načina da Čović uđe u Predsjedništvo, može se reći da su pregovori već propali i prije nego što su počeli.

Dragan Čović je u proteklih nekoliko godina udružujući se sa Dodikom, toliko ozlojedio pobosansku javnost da jednostavno vlada strah šta će se desiti sa državom, ako bi on ušao u Predsjedništvo.

Jedini način da se dođe do nekog rješenja jeste – kompromis. Vašingtonski i Dejtonski sporazumi su bili mogući, jer su bili kompromisi. Sva druga rješenja koja su bila udovoljavanje samo jednoj strani (priznanje Herceg-Bosne kao trećeg entiteta ili nezavisnost RS) bili su odbačeni, bez obzira na pritisak koji se vršio na probosansku stranu.

Probosanske stranke bi mogle, uz molbu Washingtona, prihvatiti mogućnost da Čović ponovo uđe u Predsjedništvo, samo ako bi zauzvrat dobile nešto veliko za državu, a to svakako jeste ukidanje ovlasti Doma naroda FBiH da bira izvršnu vlast i potvrđuje sve zakone.

Ako država neće dobiti ništa, a Čović sve, onda su pregovori uistinu propali prije nego su i počeli.

Ključno pitanje je kako će se postaviti Palmer i Eichhorst: da li će ići putem kompromisa, ili će vršiti pritisak na probosanske stranke, s ciljem ispunjavanja Čovićevih želja i ambicija.

Pregovori o ograničenim izmjena Ustava BiH i Izbornog zakona BiH izmješteni su iz Sarajeva i institicija države Bosne i Hercegovine na uslovno rečeno „Čovićev teren“, u Neum, gradić kojim suvereno vlada HDZ. Umjesto u institucijama, pregovarat će se u neumskom hotelu, što je više nego simbolično.

Stoga ukoliko doista želi bosanskohercegačku, ali i međunarodnu javnost uvjeriti u vlastitu nepristrasnost u pregovaračkom procesu, Palmer mora otvoriti razgovore o reduciranju Doma naroda Parlamenta FBiH, a ne samo kretati se u relacijama iznalaženja rješenja prilikom izbora članova Predsjedništva BiH u korist HDZ-a.

To bi značilo elementarnu nepristrasnost međunarodnih medijatora u pregovaračkom procesu, koja je do sada već ozbiljno narušena.





(Vijesti.ba)