Pregovori su već propali, ako su na stolu samo zahtjevi HDZ-a

Međunarodni pregovarači Matthew Palmer i Angelina Eichhorst dolaze da pokušaju približiti stavove stranaka. Činjenica da će pregovore izmjestiti u Neum ukazuje na očekivanje da će ovaj put imati nešto konkretnije rezultate.

Početne pozicije su jasne. HNS je iznio maksimalistički prijedlog u kojem traži sve. Štaviše, krugovi javnosti bliski HDZ-u ističu da Čović ne smije prihvatiti bilo kakav kompromis, uvjereni u apsolutnu ispravnog svog stava. Također, Čović je i sam istaknuo da odbacuje bilo kakvu priču oko reduciranja Doma naroda FBiH. A upravo je reduciranje Doma naroda FBiH zahtjev probosanskih stranaka (DF, SDP, SDA).

Uzimajući u obzir složenu prirodu Bosne i Hercegovine, postavlja se pitanje – imaju li pregovori ikakve šanse, ako HDZ unaprijed odbacuje kompromis?  

Ono što je sigurno jeste da ne može biti nikakvog sporazuma, ako se proces svodi na ispunjavanje zahtjeva Dragana Čovića i HDZ-a. Nijedan probosanski politički lider, bio to Bakir Izetbegović, Nermin Nikšić, Željko Komšić ili ma ko drugi, ne može potpisati nešto protiv čega je većina građana. Dakle, ako se proces svodi na osiguranje načina da Čović uđe u Predsjedništvo, može se reći da su pregovori već propali i prije nego što su počeli.

Dragan Čović je u proteklih nekoliko godina udružujući se sa Dodikom, toliko ozlojedio pobosansku javnost da jednostavno vlada strah šta će se desiti sa državom, ako bi on ušao u Predsjedništvo. 

Jedini način da se dođe do nekog rješenja jeste – kompromis. Vašingtonski i Dejtonski sporazumi su bili mogući, jer su bili kompromisi. Sva druga rješenja koja su bila udovoljavanje samo jednoj strani (priznanje Herceg-Bosne kao trećeg entiteta ili nezavisnost RS) bili su odbačeni, bez obzira na pritisak koji se vršio na probosansku stranu. 

Probosanske stranke bi mogle, uz molbu Washingtona, prihvatiti mogućnost da Čović ponovo uđe u Predsjedništvo, samo ako bi zauzvrat dobile nešto veliko za državu, a to svakako jeste ukidanje ovlasti Doma naroda FBiH da bira izvršnu vlast i potvrđuje sve zakone. 

Probosanska javnost bi možda i mogla podnijeti Čovića u Predsjedništvu, ako bi mu bila oduzeta moć u Vladi i Parlamentu Federacije. Ako država neće dobiti ništa, a Čović sve, onda su pregovori uistinu propali prije nego su i počeli.

Da li je Palmer pristrasan?

Ključno pitanje je kako će se postaviti Palmer i Eichhorst: da li će ići putem kompromisa, ili će vršiti pritisak na probosanske stranke, s ciljem ispunjavanja Čovićevih želja i ambicija.

Pitanje pristrasnosti pregovarača se otvorilo, nakon Palmerove posjete Zagrebu, gdje je on kazao da se treba razgovarati samo o Predsjedništvu, kako bi se „riješila zabrinutost hrvatske zajednice, koja smatra da nije jednako zastupljena“. Nije spomenuo pripadnike nacionalnih manjina, na koje se i odnosi presuda Sejdić-Finci.

Nakon toga, Palmera skoro da je zateklo novinarsko pitanje o pristrasnosti Palmera u korist zahtjeva HDZ-a. 

On je tada kazao novinarima da on i Angelina Eichhorst nisu pristrasni u posredovanju dogovora političkih stranaka, te dodao: “Ja predstavljam SAD i kada se obraćam javnosti, govorim u ime politike SAD-a. Angelina i ja nismo tu s nekim određenim planom ili projektom. Mi samo želimo pomoći političkim strankama da dođe do dogovora kako bi se došlo do poboljšanja funkcionisanja institucija i da bismo pomogli BiH na njenom putu naprijed”, rekao je Palmer prenose Vijesti.ba.

Dva mjeseca poslije, pitanje Palmerove pristrasnosti ne samo da je i dalje prisutno, nego se čini još smislenijim. 

Pregovori o ograničenim izmjena Ustava BiH i Izbornog zakona BiH izmješteni su iz Sarajeva i institicija države Bosne i Hercegovine na uslovno rečeno „Čovićev teren“, u Neum, gradić kojim suvereno vlada HDZ. Umjesto u institucijama, pregovarat će se u neumskom hotelu, što je više nego simbolično.

Stoga ukoliko doista želi bosanskohercegačku, ali i međunarodnu javnost uvjeriti u vlastitu nepristrasnost u pregovaračkom procesu, Palmer mora otvoriti razgovore o reduciranju Doma naroda Parlamenta FBiH, a ne samo kretati se u relacijama iznalaženja rješenja prilikom izbora članova Predsjedništva BiH u korist HDZ-a.

To bi značilo elementarnu nepristrasnost međunarodnih medijatora u pregovaračkom procesu, koja je do sada već ozbiljno narušena. I to nije narušena samo izražavanjem naročito velikog razumijevanja za beskompromisne zahtjeve Dragana Čovića.

U konačnici i sami međunarodni zvaničnici bi najzad morali uvidjeti da bosanskohercegovačka javnost nije „ćorava mačka“, te kao što je veoma dobro uvidjela osnovne intencije Čovićeve destruktivne politike, isto tako dobro uviđa i neopravdanu pristrasnost istoj.

(Vijesti.ba)