EMIR HADŽIHAFIZBEGOVIĆ - FILM KOJI ŽIVIMO

Igrati zlikovca mu je, kaže, u opisu radnog mjesta, a ova uloga je bila njegova osobna katarza. Svaki čovjek koji gleda film "Quo vadis, Aida?" doživi fenomen, istakao je Hadžihafizbegović.

- Vi ne gledate taj film s distancom, kao što gledate Šindlerovu listu. Vi kad izađete poslije Šindlerove liste znate da ste gledali genijalan, težak, potresan, najbolji film o holokaustu, ali znate da je to negdje daleko iza vas. Kada izađete iz sarajevskih ili hrvatskih kina, u Srbiji se film ne prikazuje, vi ste i dalje savremenici zločina.

Ja sam izašao sa zatvorene projekcije u Sarajevu, upalio mobitel, otišao na neki portal i vidio četnike koji se postrojavaju u Višegradu. Vidite divljanje ovo sada po RS za Božić, ispisivanje grafita po džamijama itd. Mi smo u Bosni savremenici Srebrenice na način da to nije film s distancom, da je to film koji mi još živimo i to u njegovom eklatantnom zločinačkom narativu. Onaj ko ne priznaje genocid spreman ga je ponovno počiniti.

Nije lako živjeti Bošnjacima u RS jer zaista zadnjih 15-ak dana stižu vrlo alarmantne vijesti o ponašanju domicilnog stanovništva prema povratnicima u RS - rekao je Hadžihafizbegović, te dodao kako publika nema vremena procesuirati film "jer je to stvarnost u kojoj mi živimo".

Na pitanje jesmo li što naučili, kaže:

- Zlo je aktivno, dobro je pasivno. Tu je problem. Mi živimo u jednoj civilizacijskoj inverziji gdje zlo doživljava svoje zvjezdane trenutke, a dobro je pasivno. Kad je Ajnštajn (Einstein) bježao preko Tirane za Ameriku, on je rekao "Mene ne čudi dolazak Hitlera na vlast, čudi me šutnja čestitih Nijemaca". Biti oportun, u nekoj vrsti konformizma i na bilo koji način ne imati stav po pitanju genocida u Srebrenici, ili Vukovara, ili Drugog svjetskog rata, ili holokausta nad Židovima, ili svoj stav o bilo kakvoj destrukciji, znači da je hedonizam nekako prevladavajuća karakterna osobina ljudi s ovih prostora.

I ta vrsta konformizma nije samo politički konformizam, nego je to zapravo jedan kukavičluk i potreba za lagodnim životom gdje empatija, moral, etika, svi ti atributi civiliziranog čovjeka doživljavaju ozbiljnu atrofiju, i to je ono čega je mene strah u vremenima koja dolaze. Ne nekog novog rata, jer mislim da rata neće biti, ali me strah jednog novog stanja duha, jednog novog čovjeka u mentalnom smislu, u narativnom smislu, političkom smislu - rekao je Hadžihafizbegović, između ostalog, u emisiji HRT-a.

Hadžihafizbegović kaže da je želio postati sportski novinar, ali se našao u glumi. Slučajno, a danas je iza njega 65 igranih filmova, mnoge serije, brojne međunarodne nagrade i s pravom se smatra jednim od najboljih glumaca s ovih prostora.




(Vijesti.ba)