Amelia Ahmad Yani: U mom životu se prepliću suze i smijeh

- Nekako se sve više zaljubljujem u BiH i smatrala sam je svojim drugim domom. Sve u vezi BiH je jednostavno predivno, zemlja je tako lijepa, ljudi su gostoljubivi i uvijek spremni pružiti pomoć, krajolik je veličanstven. Veoma mi nedostaje BiH - kaže sagovornica pojašnjavajući background za pisanje knjige.

U nastavku razgovora o knjizi kaže kako je njen život raznolik.

- Moj život je tako šaren, sretan, tužan gdje se suze i smijeh isprepliću sve u jednom poput pjesme Beatlesa The Long and Winding Road. Mislim da svi u toku života prođemo kroz razne periode ali uprkos tome život je i dalje prekrasan - ističe Yani, referirajući se na porodičnu tragediju, ubistvo oca Ahmad Yani-ja generala Vojske Indonezije u atentatu 1965. godine. U Indoneziji se danas Ahmad Yani poštuje kao heroj revolucije, jedan Univerzitet u Indoneziji nosi njegovo ime.

Diplomatija je odabrala Ameliju, koja se nakon ubistva oca povukla u jedno malo mjesto gdje je bila farmer. Proizvodila je svilu, rižu, voće, imala kokoške... Ambasadorica je postala na prijedlog generala Wiranta, koji je bio ministar u tadašnjoj Vladi Indoneziji. Njen rad bio je povezan sa UN-om, Ministarstvom vanjskih poslova, UNDP-ijem...

Smatra da nije slučajno što ju je njen diplomatski angažman doveo u BiH, koja je bila dio nekadašnje Jugoslavije.

- Moj otac, bio je pri vojsci, i ovdje je dolazio 1962. godine. Tada je naša zemlja kupovala oružje iz Bosne i Hercegovine (koj je bila u sklopu bivše Jugoslavije) jer ova zemlja ima dobru namjensku industriju. Dolazio je u Jugoslaviju i 1963. godine i tada se susreo sa Josipom Brozom Titom. To je historija koju ne trebamo zaboraviti – ističe Yani poveznicu očevog vojnog i svog diplomatskog angažmana u BiH.

Povezivanje narod Indonezije i BiH je glavni razlog što je knjiga napisana na indonežanskom i engleskom jeziku, na čemu je tokom diplomatskog angažmanu Amelija Yani intenzivno radila, povezujući univerzitete i gradove dviju država, te kroz biznis forume, posjete bh delegacija Indoneziji. Sve delegacije i zvaničnici koji su iz Indonezije dolazili u BiH posjećivali su Memorijalni centar Potočari. S njima je na odavanju pošte žrtvama genocida u Srebrenici uvijek bila ambasadorica Yani. Ona je u Potočarima bila ukupno 19 puta.

- Knjigu sam pisala na dva jezika, na engleskom i indonezijskom (bahasa jezik) kako bi je Indonežani koji ne govore engleski mogli pročitati. Odlučila sam pisati knjigu na engleskom zbog stanovništva Bosne i Hercegovine jer ja ne govorim bosanski, pa tako obje nacije mogu se upoznati o Indoneziji, njenim ljudima i kulturi kao i obrnuto. Knjiga sadržati i mnoštvo fotografija i sigurna sam da će se čitaocima to svidjeti. Pisala sam i o svojoj mladosti, mojim roditeljima, braći i sestrama te mnogo toga šta sam radila dok nisam postala ambasador u BiH – kaže sagovornica.

Reakcije onih koji su pročitali knjigu su izvanredne.

-Indonežani kojima sam poklonila svoju knjigu su toliko uzbuđeni da su imali priliku 'šetati' kroz BiH i drago mi je zbog toga. S druge strane Bosanci će moći naučiti o Indoneziji upoznavajući moju porodicu i još mnogo toga - pojašnjava autorica knjige.

Knjiga je izašla iz štampe 7. jula 2021. godine, gotovo godinu dana nakon povratka Amelie Yani iz BiH u Indoneziju. Skupljanje fotografija, dokumenata i bilješki autorice te konsultacije sa izdavačem su trajale gotovo šest mjeseci, od septembra 2020. do juna 2021. godine.

Prvih 1.000 primjeraka je objavljeno na luksuznom, umjetničkom papiru i oni su kod mene. Ostalih 2.000 primjeraka za knjižare još nije gotovo, i ne znam tačno kada će izaći iz štampe. Izdavač je rekao da sačekam. Cijena ovih prvih 1.000 primjeraka knjige je prilično skupa, dok ću za knjižarsku prodaju biti korišten drugačiji papir, kako bi cijena bila prikladnija za kupce, navela je Amelia Yani.

Na kraju razgovora o knjizi, Amelia Yani kaže da je i dalje u kontaktu sa svima u BiH s kojima je sarađivala, komunicira sa brojnim ambasadorima koji su boravili u BiH tokom njenog mandata.

(Vijesti.ba / FENA)