2°C
Mostar 9°C
Tuzla 2°C
Banja Luka 4°C
Bihać 3°C
Powered by Dark Sky

27.10.2021 / 10:47 Politika - Analiza

Bassuener i Šelo: Mir u Bosni ponovo ugrožen

Bassuener i Šelo: Mir u Bosni ponovo ugrožen

Nikada kao sada nije postojala tako jasna i prisutna opasnost po mir i koheziju u BiH otkako je Dejtonski mirovni sporazum sklopljen prije 26 godina.

Na Dodikov izazov ne samo da se mora odgovoriti, već pruža pogodan trenutak za davno zakašnjelu korekciju kursa neuspjele – potencijalno opasne – transatlantske politike u BiH i na širem Balkanu, pišu u analizi o sve intenzivnijoj krizi u BiH, Kurt Basuner (Bassuener) i Senada Šelo Šabić, za justsecurity.org.

Uoči odluke o sudbini NATO snaga i EUFOR-a u BiH, početkom novembra u Savjetu bezbjednosti UN, gdje bi Rusija i Kina mogli uložiti veto na produžetak mandata, te saslušanja u Gabriela Eskobara (Gabriel Escobar) za dva dana u Kongresu, autori analize podsjećaju da su američki zakondavci 90-tih bili ti koji su pritiskali administraciju Džordža Buša starijeg (George H. Busha) i Bila Klintona (Bill Clinton) i da je jedan od njih tada bio i Džo Bajden (Joe Biden), te poručuju da je došlo vrijeme da se okonča sve ubrzanija kriza u BiH.

Pišu: Kurt Bassuener i Senada Šelo Šabić, prevela : Biljana Jovićević

Srpski nacionalistički politički lider u Bosni i Hercegovini, uz podršku dugogodišnjeg tvrdolinijaškog bosanskog Hrvata, eskalira separatističku retoriku, pojačavajući zabrinutost da bi njegove prijetnje zbog odbijanja da prihvati državne institucije mogle obnoviti nasilni sukob i razbiti dugo hvaljeno diplomatsko postignuće SAD-a, Dejtonski mirovni sporazum ( Dayton Peace Agreement/DPA) iz 1995. godine. Ipak, Sjedinjene Države i njihovi saveznici u Evropskoj uniji i NATO-u, dosad su kao odgovor na to davali samo mlake izjave, bez takozvanog efekta odvraćanja.

Milorad Dodik, bosanski Srbin, član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, najavio je 14. oktobra da će pokrenuti akcije rasformiranja državnih institucija, za koje, iako to nije tačno, tvrdi da ih je jednostavno nametnuo Visoki predstavnik međunarodne zajednice (OHR). Posebno je naveo jedinstvene oružane snage, policiju i obavještajne agencije, državnu poresku upravu, državni sud i brojna druga tijela.

Od dolaska na vlast 2006. godine u entitetu bosanskih Srba, Republici Srpskoj (RS), Dodik je ove institucije okarakterisao kao rezultat "pravnog nasilja" nad RS -om, koji čini nešto manje od polovine BiH. Iako je Visoki predstavnik bio ključan u stvaranju momentuma za nove državne institucije, većina je uspostavljena međuentitetskim sporazumom sa marginalno većom Federacijom BiH, a kasnije je izglasana u državnoj Parlamentarnoj skupštini BiH (uključujući i glasovima Dodikove stranke). Akt jednog od parlamenata tih entiteta, u pokušaju da poništi te odluke, stoga bi bio nezakonit i neustavan.

Dalje povećavajući uloge, Dodik je rekao da će, ako NATO "interveniše" u RS -u protiv njegovih postupaka, pozvati svoje "prijatelje" (misli se na Srbiju i Rusiju) da pomognu. Formulacija je implicirala da NATO nema pravo biti u RS-u (i ostatku BiH), kao autoritet koji Dajton jasno potcrtava. Kasnije je izjavio da će, kako bi se obračunao s (jedinstvenim) oružanim snagama BiH, opkoliti kasarne na način na koji je to učinila Teritorijalne odbrane Slovenie 1991. godine s Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA) – prisiljavajući ih da se povuku nenaoružani. Međutim, greškom je dao datum 1992. - godinu početka rata u BiH.

Tvrdolinijaški simbolizam

Dan kada je izrekao prijetnju da će se povući iz države, na čije cijepanje već dugo poziva, bio je značajan. Bila je to 30. godišnjica govora njegovog prethodnika Radovana Karadžića u skupštini Socijalističke Republike BiH, u kojem je upozorio Bošnjake (tada su se zvali Muslimani) na potencijalno nestanak ako nastave s traženjem nezavisnosti od Jugoslavije koja se raspada – u govoru poznatom kao “autoput do pakla”. Karadžić je sada na odsluženju doživotne kazne u britanskom zatvoru zbog genocida i drugih ratnih zločina, što je rezultat suđenja pred međunarodnim tribunalom. Dodik je po njemu nazvao školu na Palama, Karadžićevoj ratnoj "prijestonici" u blizini Sarajeva, a za svoje savjetnike je imenovao osuđene ratne zločince - koji su odslužili kaznu.

Dodik je takođe odbacio ovlaštenja i imenovanje novog međunarodnog visokog predstavnika, njemačkog političara Kristijana Šmita (Christiana Schmidt) - stav koji dijeli s Rusijom. Na kraju svog mandata, prethodni Visoki predstavnik, austrijski diplomata Valentin Incko (Inzko), nametnuo je izmjene Krivičnog zakona BiH kako bi poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca postalo nezakonito, što je potez koji je podstaknut sve jačom retorikom mržnje posljednjih godina. Kao reakcija, Vlada RS -a, predvođena Dodikovim SNSD -om, uputila je zakon kroz entitetski parlament koji proglašava sve radnje Visokog predstavnika ništavnim u RS -u, čime se jasno krši Dejtonski sporazum i čini nezakonitim.

Antinacionalista, hrvatski član Predsjedništva BiH, Željko Komšić izjavio je da će državne institucije braniti teritorijalni integritet i suverenitet BiH, ako to ne budu činili međunarodni akteri. RS izvodi (odžane u petak) policijske vježbe na Jahorini, neposredno iznad Sarajeva (sa mjesta sa kojeg je grad bio opkoljen tokom rata) i na području jednog grada RS-a, Mrkonjić Grada. Komšić je odmah – i ispravno – vježbe nazvao “provokacijom”.

Mogućnost pogrešne procjene je velika. Svaka konfrontacija između RS-a i snaga iz države ili Federacije gotovo bi sigurno bila nasilna, čak i ako nema namjeru da dovede do neprijateljstava. S obzirom da je kontinuirana zapaljiva retorika usmjerena na radikalizaciju stanovništva, nasumični nasilni incident mogao bi se upotrijebiti kao potreban "dokaz" da je formalni oružani odgovor opravdan. To bi mogla biti namjera daljnje eskalacije.

Odgovornost NATO-a i EU za sigurnost

Ovo nikada nije trebalo da se dogodi. Prvi Aneks (1A) Dejtonskog sporazuma dao je NATO-u odgovornost da održava “sigurno i bezbjedno okruženje” u cijeloj BiH; ove Implementacijske snage (IFOR) u početku su bile sastavljene od 54.000 vojnika, od kojih je jedna trećina bila američka. IFOR su naslijedile Stabilizacijske snage (SFOR) nakon što je predsjednik Bil Klinton u decembru 1997. priznao da se prisutnost morati održavati bez predviđenog datuma izlaska; inicijalno je obećao da će trupe otići za godinu dana.

Tog istog mjeseca, Vijeće za implementaciju mira (PIC), ad hoc međunarodni konzorcijum osnovan za nadgledanje Dejtona - kojem izvještaj podnosi civilni Visoki predstavnik, artikulisao je da je Visoki predstavnik, sa moćima kao "konačnim ovlastima u teatru" ovlašten da provodi DPA kako je predviđeno u Aneksu 10, uključujući i ovlast nametanja zakona, poništavanja zakona i smjenjivanja zvaničnika zbog kršenja sporazuma. Dodik (sada) odbacuje sve što je uslijedilo. On je 2006. vodio kampanju na platformi koja je uključivala referendum, koji nikada nije izričito definisan, ali je više puta sugerisao da bi podspiješio nezavisnost RS. Tada su to bili izbori sa najvećim podjelama nakon rata.

Odatle je sve krenulo nizbrdo. Dodik tvrdi da se želi vratiti "izvornom Dejtonu", što bi značilo dovršetak uništavanja vezivnog tkiva izgrađenog od rata s ciljem funkcionalizacije države - uključujući i Državni sud (za ratne zločine i organizovani kriminal/korupciju), Oružane snage, državnu policiju i niz drugih državnih tijela, uključujući – usred pandemije koja je teško pogodila BiH – Državnu agenciju za medicinsku opremu i lijekove. Ali on se takođe dugo zalagao za - i radio na - nezavisnosti. Njegovi prethodni izazovi smirivani su od 2006., svaki put ga ostavljajući sve jačim – adok su kredibilitet SAD-a i EU-a slabili.

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić prošlog je četvrtka ustvrdio da su mu prijatelji u EU (aluzija na autokratske čelnike Mađarske i Slovenije) rekli da je RS u opasnosti od ukidanja (pravna nemogućnost). Od tada tvrdi da želi sporazum samo između tri konstitutivna naroda u BiH (Bošnjaci, Srbi i Hrvati, mada to, naravno, izostavlja sve ostale). No, ministri vlade Srbije otvoreno zagovaraju “srpski svet” koji ujedinjuje Srbe u cijeloj regiji, za što je Vučić tek prošlog mjeseca nevoljno izjavio da se lično nije zalagao.

EU je, uz podršku NATO-a, preuzela SFOR misiju i zakonsku obvezu u decembru 2004. kao eksponent svoje Zajedničke sigurnosne i odbrambene politike. Snage su radikalno smanjene sa, od oko 7.000 na nešto više od 2.000 početkom 2007. godine, navodno zbog poboljšane političke situacije u BiH, ali zapravo kako bi se pojačali snage u Avganistanu - holandske i britanske snage su se morale prerasporediti tamo.

Taoci na čekanju

Snage u Bosni su se potom još dodatno smanjivale. Više od decenije EUFOR je bio ispod operativnih zahtjeva. Sada ima otprilike 700 vojnika – nesposobnih istovremeno odbraniti svoju bazu u Butmiru i obližnju sarajevski aerodrom, a kamoli njihove timove za vezu i promatranje (LOT) raspršeni širom BiH. Ove neborbene jedinice su zapravo taoci u čekanju. Tri zamjenika vrhovnih savezničkih komandanata u Evropi (DSACEUR) uzastopno su ocijenili da su za pravilno ispunjavanje Dejtonskog mandata -odvraćanja - potrebne snažne brigade, od otprilike 5000 vojnika. BiH sada doživljava neuspjeh u odvraćanju koji je evidentan više od deceniju. Iako je sada neophodan manji kontingent – posebno u Brčkom – za rješavanje neposrednog izazova, odavno je prepoznato da je faktor odvraćanja deficitaran.

Sa političke tačke gledišta, BiH je na ovoj silaznoj putanji više od 15 godina, a ozbiljan secesionistički izazov sprema se više od decenije. Dodik je već dugo napadao državne institucije. Ali ga je tolerisala međunarodna zajednica predvođena Europskom unijom. Vlada SAD-a je makar sankcionisala Dodika zbog njegovih antidejtonskih aktivnosti; EU nije nametnula takve kazne – čak ni sada - sa očitim napadom na Dejtonski ustavni poredak i potencijalno na sam mir. Od 14. oktobra, sve što su EU i Sjedinjene Države učinile jeste objavljivanje standardnih izjava, bez spominjanja vlastite odgovornosti za odvraćanje.

Čini se da je obrazloženje ovog slabog stava kontinuirana fiksacija na izbore i "ograničene ustavne promjene" - tobože radi poboljšanja izbornog procesa i poštovanja nekoliko sudskih presuda, uključujući pet presuda Evropskog suda za ljudska prava. No, u stvarnosti, kako je na ovim stranicama nedavno objasnila jedna od tužiteljica, Azra Zornić, međunarodni napori u biti su podložni zajedničkim ucjenama Dodika i njegovog dugogodišnjeg saveznika, čelnika nacionalističke stranke bosanskih Hrvata Dragana Čovića. Njih dvojica prijete ometanjem opštih izbora u Bosni u oktobru 2022. ako Čović ne dobije promjene koje je dugo tražio: uvjerenje da samo on (ili neko koga on imenuje) može biti izabran na hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH.

Specijalni izaslanik SAD-a Met Palmer (Matt Palmer) i američki ambasador Erik Nilson (Eric Nelson) snažno su pritisnuli ovu agendu usmjerenu na izbore, zajedno s EU-om i Ujedinjenim Kraljevstvom (UK). Ova opasna politika sama po sebi tjera zemlju prema daljoj etničkoj i etno-teritorijalnoj podjeli i konačnoj dezintegraciji. No pouzdati se u nadu da će cilj biti postignut takođe sprječava Sjedinjene Države i EU da se snažno suprotstave prijetnjama Dodika (Čovićev saveznik), što bi ranije predstavljalo apsolutne crvene linije.

Obnova mandata Savjeta bezbjednosti UN-a sljedećeg mjeseca

Što je još gore, sam mandat EUFOR-a i štaba NATO-a u Sarajevu je na poslovičnoj kamenoj ploči sljedećeg mjeseca u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, na godišnjoj sjednici na kojoj se razmatra obnova. Dugo se strahovalo od mogućnosti ruskog veta na misiju. Nakon ruske invazije na Krim i istočnu Ukrajinu 2014. koja je izazvala rat koji se nastavlja do danas, Rusija je svoju ulogu spojlera na zapadnom Balkanu aktivirala agresivnim poremećajima, iako je do sada svoju poentu iskazivala suzdržanošću - umjesto vetom na nastavak misije EUFOR-a. No posljednjih mjeseci, Rusija i Kina (Kina nije u PIC-u) pokušale su zajednički delegitimizirati visokog predstavnika Šmita, tvrdeći da ga Savjet bezbjednosti nije odobrio. Ta igra je propala rezultatom 13-2. Ali idućeg mjeseca, kada EUFOR (i NATO štab u Sarajevu) dođu na obnovu svog mandata za sprovođenje mira iz Poglavlja 7, Moskva i Peking bi mogli odlučiti pojačati svoje remećenje.

Pripreme za tu mogućnost odavno su zakašnjele. No u najboljem slučaju čini se da ostaje bezbrižna pretpostavka da bi NATO mogao preuzeti misiju s minimalnim promjenama. Takav stav bio je evidentan prije Dodikove eskalacije. EUFOR je godinama bio čuvan zahvaljući britanskom otporu njegovom zatvaranju, ali postoje članice EU-a i NATO-a, poput Francuske, koje bi mogle biti srećne da puste Rusima i Kinezima da preuzmu odgovornost za misiju koju su htjeli okončati, ako ništa da okončaju odgovornost koju misija podrazumijeva (obveza osiguranja sigurnog i bezbjednog okruženja). S obzirom na direktnu prijetnju miru sada, takav stav je potpuno bezuman. Francuska drži pero za Rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN-a o EUFOR-u (i štabu NATO-a) sljedećeg mjeseca.

Pojačanje sadašnjih snaga stvarnim trupama je esencijalno, i to u neposredno vrijeme. Kontingent u Brčkom, gdje se susrijeću RS i Federacija i koji se nalazi na vitalnoj komunikacijskoj liniji od glavnog grada RS-a Banja Luke do Bijeljine i Beograda, predstavljao bi snažno sredstvo odvraćanja za Dodika ili bilo kojeg drugog čelnika RS-a koji traži nezavisnost. To bi takođe politički slomilo Dodikova leđa, narušivši njegov kredibilitet zato što se on bori i protiv sve glasnijeg nezadovoljstva javnosti zbog sve većeg duga entiteta RS.

Zajednička vježba NATO-a i EUFOR-a sa Oružanim snagama BiH, Brzi odgovor (“Rapid Response”), koja je završila prije samo dvije sedmice, bila je logično vrijeme da se osnaži odvraćanje sa većim kredibilitetom, uključujući raspoređivanje u Brčkom. Međunarodna zajednica je mogla navesti da - Aneks 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma koji osigurava “sigurno i bezbjedno okruženje”- nema datum isteka i da će ga NATO primjenjivati sve dok ga ne zamijeni postdejtonski ustavni poredak sa potvrđenim legitimitetom, a ne samo izgrađen oko etničkih vođa koji uspijevaju održavati podjele i koristiti se strahom kao polugom uticaja. Ta je prilika propuštena.

Njemački zeleni europoslanik poziva na pojačanje

EU vjeruje da njen kredibilitet počiva na onome što sama predstavlja, ali za ljude u BiH i na Balkanu, ona je donator dubokog džepa i poželjna adresa, a ne moćni politički akter. Međutim, nekoliko je poslanika u Evropskom parlamentu to prepoznalo u izjavama (prošle sedmice), pozivajući na snažnu i zajedničku akciju EU-SAD protiv Dodika, uključujući sankcije, dok je njemačka zastupnica Zelenih u Evropskom parlamentu, Viola fon Kramon (von Cramon), pozvala na osnaživanje EUFOR-a. Sjedinjene Države su očuvale kredibilitet, iako je odnedavno narušen, zbog onoga što su učinile 1995., 1999. i još uvijek mogu učiniti –demonstrirati snagu.

Dakle, obnavljanje tkzv. odvraćanja, a time i povjerenja naroda u mir zahtijeva direktnu američku akciju kroz NATO, uz doprinos SAD-a na terenu u Brčkom. Time bi se spriječio svaki potencijalni rusko-kineski veto čineći ga bespredmetnim, snažno demonstrirajući da SAD-e i ostatak NATO-a namjeravaju primjenjivati Aneks 1A na neodređeno vrijeme. To bi takođe prekinulo sve bržu negativnu spregu straha i polarizacije koja drži Dodika i ostatak političke klase u BiH u igri. To bi stvorilo prostor za integrativne i progresivne alternative koje bi dobile na snazi, nešto što obični građani u cijeloj zemlji (uključujući i RS) jasno žele, o čemu svjedoče nedavni protesti i demonstracije.

Nikada nije postojala tako jasna i prisutna opasnost po mir i koheziju u BiH otkako je Dejtonski mirovni sporazum sklopljen prije 26 godina, što se obilježava sljedećeg mjeseca, koji je doveo američki posthladnoratovski uticaj do vrhunca tokom dekade koja je uslijedila. Na Dodikov izazov ne samo da se mora odgovoriti, već pruža pogodan trenutak za davno zakašnjelu korekciju kursa (podcrtano dugo potrebnom procjenom bezbjednosti) neuspjele – i potencijalno opasne – transatlantske politike u BiH i na širem Balkanu.

Zakonodavci obično moraju pritisnuti izvršnu vlast iz intertnog političkog stava. Tokom rata u Bosni, američki Kongres je dosljedno vršio pritisak na administraciju Buša i Klintona za snažnijom politikom usmjerenom naprijed. Jedan od tih glasova bio je tadašnji senator Džo Bajden.

Sad je vrijeme da se okonča sve ubrzanija kriza u Bosni. Kao što su juče učinili njihove kolege iz Evropskog parlamenta, članovi Odbora za vanjske poslove američkog Predstavničkog doma trebaju da pritisnu na takvu promjenu i 28. oktobra, kada zamjenik pomoćnika državnog sekretara za Evropu i Evroaziju, Gabriel Eskobar (Gabriel Escobar) bude svjedočio na saslušanju pred panelom podkomiteta.

Orginalan naslov testa je : "Peace Is Threatened Again in Bosnia, A Quarter Century after Dayton" (Mir u Bosni ponovo ugrožen, četvrt vijeka nakon Dejtona)


(Vijesti.ba)

Izdvajamo