Srbijansko oružje u rukama naoružanih grupa u afričkom regionu Sahel

Nove puške, neki od najnovijih dostupnih modela, podudaraju se sa trgovačkim zapisima o prodaji Srbije Burkini Faso, što ukazuje na to da je oružje nedavno prodato vladi prije nego što je dospjelo u ruke naoružanih grupa, tvrdi ta organizacija.

Sukob između 'Islamske države' i Al-Kaide proširio se na Sahel

Vodstvo ekstremističke organizacije "Islamska država" (IDIL) priznalo je u maju prošle godine borbe sa rivalskom Al-Kaidom u zapadnom dijelu afričkog regiona Sahel, južno od Sahare. Borbe bjesne uglavnom u Maliju i Burkini Faso. Donedavno su, kako je naveo BBC, te radikalne grupe sarađivale.

U svom detaljnom prošlogodišnjem izvještaju koji je prenio BBC, "Islamska država" tvrdi da je napade pokrenula grupa Džamat Nusrat al-Islam val Muslimin (JNIM), grupa povezana s Al-Kaidom.

Koordinator američkog State Departmenta za borbu protiv terorizma, ambasador Nathan Sales, kako je u decembru prošle godine naveo BBC, rekao je da su IDIL i Al-Kaida veliki dio svojih operacija preselili iz svog centra u Siriji i Iraku na svoje podružnice u zapadnoj i istočnoj Africi, kao i u Afganistan.

Britanski medijski servis BBC navodi da to nije samo slučaj kad je riječ o borbi vlada protiv pobunjenika, već da postoji i smrtonosno rivalstvo između pristalica Al-Kaide i IDIL-a. To rivalstvo postaje toliko intenzivno da francuski stručnjak za džihad Olivier Guitta iz GlobalStrat Risk Consultancy čak predviđa:

"Afrika će narednih 20 godina biti bojno polje džihada i zamijenit će Bliski istok".

Dio regiona Sahel, u zapadnoj Africi, koji se nalazi u pograničnom području između Malija, Nigera i Burkine Faso, zbog širenja islamističkih militanata dijelom je van kontrole vlasti.

"Islamska država", podsjeća BBC, je i u prošlosti u drugim zemljama dolazila u sukob sa grupama koje podržavaju Al-Kaidu-u Jemenu, Somaliji ili Siriji, boreći se protiv njih za uticaj, članove i resurse.

Kako navodi Amnesty International u izvještaju od 24. avgusta, u sjevernoafričkom regionu Sahel djeluju dobro naoružani džihadisti i etničke milicije. Većina žrtava u tom području dolazi iz Malija, Burkine Faso i Nigera.

Analiza podataka Amnesty Internationala također pokazuje da su i Češka Republika, Francuska i Slovačka izvozile velike količine malokalibarskog i lakog naoružanja vladama Sahela od izbijanja sukoba.

Do 2020. godine, kada je Srbija posljednji put prijavila transfer oružja u Burkinu Faso, nasilje među naoružanim grupama već je bilo u toku, podsjetio je Patrick Vilcken, šef poslovanja, sigurnosti i ljudskih prava pri AI.

Kako podsjeća AI, zapadnoafrička država Mali se od 2011. godine suočava s pobunom koju predvode razne oružane grupe, uključujući "Islamsku državu Velike Sahare" (ISGS), i Džemat Nusrat al Islam val Muslimin (JNIM) povezan sa Al-Kaidom, a sukob se prelio u Burkinu Faso i Niger.

Naoružane grupe izvršile su više napada na civile, a humanitarna kriza brzo je zahvatila region.

Predsjednik Francuske Emmanuel Macron je u junu najavio smanjenje francuskog vojnog prisustva u regionu Sahel (Maliju, Čadu, Nigeru, Burkini Faso i Mauritaniji), navodeći da više ne odgovara potrebama te oblasti, kao i da će se zatvoriti francuske vojne baze u Maliju, bivšoj francuskoj koloniji.

Kako je podsjetio Financial Times, Francuska je započela kampanju protiv džihadističkih ekstremista u Sahelu 2013. godine pod vodstvom tadašnjeg predsjednika Francoisa Hollandea, pošto se smatralo da je prijetnja ozbiljna i za sigurnost evropskog kontinenta, i zapadnoafričke regije.

Ta akcija nije postigla uspjeh kakav se u početku očekivao. Islamističke ekstremističke grupe koje djeluju u Sahelu nisu odstupale, a francuska podrška vojnom učešću u tom dijelu Afrike pala je na manje od 50 posto u maju 2021. godine.

Srbija, Češka Republika, Francuska i Slovačka ratifikovale su Sporazum UN-a o trgovini oružjem (ATT), koji zabranjuje transfer oružja ako postoji rizik da će se ono koristiti za kršenje ili olakšavanje kršenja ljudskih prava, podsjeća AI.

- Sukob u Sahelu praćen je ozbiljnim kršenjem ljudskih prava koje čine sve strane, uključujući masakre civila od strane neodgovornih oružanih grupa. Više od milion ljudi raseljeno je u regionu, a humanitarna kriza brzo postaje jedna od najgorih na svijetu - rekao je Patrick Vilcken, iz Amnesty Internationala.

- U ovom sve strašnijem kontekstu, države moraju djelovati krajnje oprezno kada razmatraju transfer oružja u Sahel. Ne samo da postoji neprihvatljivo visok rizik od preusmjeravanja na oružane grupe, nacionalne vojske i policijske snage u region koje prate zastrašujući podaci o kršenju ljudskih prava - rekao je Vilcken i uputio apel državama.

- Uoči godišnje konferencije Ugovora UN o trgovini oružjem sljedeće sedmice, apelujemo na sve države da ispune svoje obaveze i da se uzdrže od bilo kakvog prenosa oružja koji bi mogao da podstakne kršenje ljudskih prava - kazao je on.

Delegati iz 110 zemalja sastat će se 30. avgusta u Genevi na Sedmoj konferenciji država ugovornica ATT, odnosno, Sporazuma UN o trgovini oružjem.

ATT zabranjuje izvoz naoružanja tamo gdje postoji najveći rizik da će se ono koristiti za činjenje ili omogućavanje genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i ozbiljnih kršenja ljudskih prava. Ovo uključuje rizik da će oružje prodato vladama biti nezakonito preusmjereno na kršitelje ljudskih prava.

Više od 6.000 smrti civila

Situacija u centralnom regionu Sahela postaje sve nestabilnija, a naoružane grupe su se povećale u kontekstu višestranog i brutalnog sukoba, navodi AI.

Prema informacijama iz baze podataka o lokacijama oružanih sukoba, između 2017. i 2021. godine u Burkini Faso, Maliju i Nigeru prijavljeno je više od 6.000 smrti civila. A prema podacima UNHCR -a, više od 1.200.000 Burkinaba raseljeno je od 2016. godine.

Prema podacima AI, u junu 2021. godine neidentifikovani naoružani ljudi ubili su 130 civila u selu Solhan u Burkini Faso, što je najgori napad na civile do sada u sukobu. "Islamska država Velike Sahare" (ISGS) preuzela je odgovornost za više napada na civile 2021. godine, uključujući i jedan 21. marta u kojem je 137 ljudi poginulo na nekoliko lokacija u Nigeru.

Takozvane grupe za samoodbranu, osnovane suprotstavljene JNIM-u i ISGS-u, također su izvršile masakre civila, što je dovelo do krvavog ciklusa odmazde, podsjeća AI.

U martu 2020. godine, jedna takva grupa za samoodbranu, Koglweogo, pokrenula je niz užasnih napada na sela u Burkini Faso u kojima su poginule najmanje 43 osobe. Mjesec ranije, Dan na Ambassagou, etnička oružana milicija ubila je 32 seljana u Ogossaguu, u Maliju, navodi se u izvještaju.

I srbijansko oružje iz Zastave u rukama ekstremističkih boraca

Amnesty International je prikupio i analizirao više od 400 primjeraka digitalnog sadržaja iz Burkine Faso i Malija, uključujući provjerene fotografije i videozapise koje su članovi oružanih grupa na društvenim mrežama objavili u periodu od januara 2018. do maja 2021. Na snimcima se vide zalihe oružja, kao i oružje u rukama boraca iz različitih oružanih grupa, uključujući ISGS, JNIM, Dozos, dobrovoljce za odbranu otadžbine (VDP), Koglweogo i Dan au Ambassagou, u Maliju i Burkini Faso.

Dok su među oružjem na fotografijama i videozapisima u najvećem broju bili naslijeđeni kalašnjikovi sovjetskog porijekla stari više decenija, Amnesty je identifikovala 12 slučajeva gdje su borci nosili novije oružje srpske kompanije Zastava. To uključuje teške mitraljeze M02 Cojote i puške serije M92 i M05 kao i najnovije modele M05E3 koji nisu bili dostupni prije nego što su borbe započele u sjevernom Maliju 2011.

Iako ustanovljavanje preciznog lanca usmjeravanja ovog oružja nije bilo moguće, vjerovatno je da je ono preusmjeravano naoružanim grupama ili preko nedozvoljenih kanala ili zauzimanjem ratišta, navodi AI.

U periodu 2015-20. Srbija je, prema godišnjim izvještajima za ATT, prijavila ukupan transfer 20.811 pušaka i karabina; 4.000 jurišnih pušaka; 600 revolvera i samopunjivih pištolja i 290 mitraljeza u Burkinu Faso, navodi AI.

ATT zahtijeva od država ugovornica da procijene rizik od preusmjeravanja naoružanja - posebno malokalibarskog i lakog naoružanja koje je lako sakriti i transportovati. Ako postoji znatan rizik da će oružje biti preusmjereno na krajnje korisnike koji će ih koristiti za kršenje ili olakšavanje kršenja ljudskih prava, izvoz ne bi trebalo da bude odobren.

"Do 2020. godine, kada je Srbija posljednji put prijavila transfer oružja u Burkinu Faso, nasilje među naoružanim grupama već je bilo u toku. Svaka adekvatna procjena rizika od strane Srbije zaključila bi da bi prodaja naoružanja Burkini Faso vjerovatno doprinela kršenju ljudskih prava", naveo je Patrick Vilcken u izvještaju AI.

- Srbijansko oružje koje smo identifikovali najnoviji je dokaz da svako oružje prodato vladama u regionu Sahel rizikuje da padne u ruke brutalnih oružanih grupa i podstakne pogoršanje sukoba - upozorio je Vilcken.

Ostalo evropsko oružje

Prema zvaničnim podacima iz godišnjeg izvještaja EU, od 2013. države Evropske unije (EU) izdale su Maliju i Burkini Faso 506 dozvola za vojnu opremu, vrijednih 205 miliona eura.

Slovačka je prijavila transfer 1.000 komada oružja za napad, 2.460 pušaka i karabina, 550 mitraljeza; 680 pištolja i revolvera i 750 puškomitraljeza do Malija; Češka Republika je prijavila transfer 3.500 jurišnih pušaka i 10 puškomitraljeza u Burkinu Faso; a Francuska je izvijestila o još 1.164 pištolja i samopunjivih revolvera, 4 puške i karabine, zajedno sa 13 borbenih oklopnih vozila u Mali.

- Kako se situacija pogoršava širom Sahela, sve zemlje izvoznice moraju usvojiti stroge mjere zaštite kako bi spriječile preusmjeravanje oružja oružanim grupama ili njihovo korištenje za kršenje ljudskih prava od strane oružanih snaga. Ako se one ne mogu garantovati, oružje ne treba izvoziti. Države uvoznice također moraju suzbiti nezakonitu prodaju oružja i osigurati da zalihe budu sigurne - upozorio je direktor u AI Patrick Vilcken.

Zvaničnici u Srbiji se 24. avgusta nisu javno izjasnili povodom izvještaja AI.

Srbijansko oružje završavalo je prethodnih godina i u rukama ekstremista i naoružanih frakcija u Siriji.

U istraživanju Mreže za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije (OCCRP) i Balkanske istraživačke mreže (BIRN) iz 2016. godine navodi se da je sa Aerodroma “Nikola Tesla” u Beogradu za nešto više od prethodnih godinu dana ukupno 49 aviona prebacivalo oružje iz Centralne i Istočne Evrope, ka Bliskom Istoku i Turskoj.

- Govorimo i o oružju koje je svježe proizvedeno 2015. godine i koje se sada nalazi u Siriji - rekla je tada za RSE regionalna urednica OCCRP Miranda Patrucić.

Ona podsjeća da po međunarodnom zakonu, ako samo postoji sumnja da bi to oružje moglo da završi negdje drugdje ta pošiljka bi trebalo da bude odbijena, odnosno, ne bi trebalo izdati dozvolu za izvoz.

Srbija je 2013. godine odbila da da dozvolu da se izvozi oružje u Saudijsku Arabiju zbog toga što su nadležni sumnjali da to oružje nije namijenjeno Saudijskoj Arabiji, da se tamo neće koristiti i da uopšte Saudijska Arabija taj tip oružja ne koristi.

Kasnije, međutim, srpsko oružje se ponovo izvozilo i dospijevalo u ruke ekstremista, pokazali su medijski izvještaji.

Kamerunski vojnik puca u žene i djecu puškom iz kragujevačke Zastave

Nakon objavljivanja slike kamerunskog vojnika polovinom 2018., koji puca u žene i djecu puškom M21 – proizvedenom u kragujevačkoj Zastavi, organizacija Amnesty international je od Srbije tražila da zaustavi isporuke oružja toj zemlji.

- To oružje se prodaje, radi se o šest komercijalnih ugovora sa Kamerunom od 2014. Vrijednost tog posla je 31 milion eura, i milion i 900 hiljada dolara. Na kraju krajeva, desetostruko oružja više u Kamerun izvoze SAD, Kina, Austrija, nego što izvozi Srbija - izjavio je tadašnji ministar trgovine Rasim Ljajić za televiziju N1.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, Kamerun je od 2013. jedan od najvećih kupaca srpskog oružja.

Istraživački portal BIRN je u septembru 2017. izvijestio da su se na Twitteru pojavile fotografije srpskih mitraljeza Kojot u Kamerunu i Nigeriji, koji su zaplijenjeni od boraca Boko Harama.

Srbijansko oružje završavalo u Donbasu, Jemenu i Siriji

Međunarodni istraživački portal Arms Watch objavio je 2019. da se srpsko oružje Ukrajini koristi u borbi u borbama na istoku te zemlje.

Na pitanje novinara da li Srbija prodaje oružje Ukrajini koje se koristi u Donbasu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je rekao da to nije istina.

- Mi smo istražili našu kompletnu trgovinu sa Ukrajinom, koja je inače dozvoljeni ’end user’ (krajnji korisnik). Da jesmo, sve bi bilo po zakonu, ali slučajno se dogodilo da nismo - rekao je Vučić.

Isti portal je objavio te godine i saznanja o potencijalno koruptivnom izvozu oružja, u kome su gubitnici bili državna kompanija Krušik i budžet Srbije, a profiter privatna firma GIM, koju je predstavljao otac Nebojše Stefanovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova.

Oružje koje su, preko GIM-a, uz posredovanje Stefanovića starijeg, kupovale kompanije iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Sjedinjenih Američkih Država, navodi Gajtandžijeva, na kraju je navodno završavalo u rukama islamskih militanata u Jemenu i Siriji, skupina koje su činile mnogobrojne ratne zločine.

Ministar Stefanović je te tvrdnje negirao.

Ministarstvo trgovine: Nismo odgovorni za oružje u Jemenu

Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija Srbije negiralo je i u septembru 2019. navode u medijima da je oružje proizvedeno u Srbiji izvoženo u Jemen, ističući da nije izdata nijedna dozvola za izvoz naoružanja, vojne opreme i robe dvostruke namjene u Jemen, kao ni za izvoz u bilo koju drugu zemlju koja se nalazi pod sankcijama međunarodne zajednice.

U saopštenju je još navedeno da Srbija "na koji način ne može snositi odgovornost za to kako će zemlja krajnje destinacije dalje postupati sa uvezenom robom".

Oružje proizvedeno u Srbiji je avgusta 2019. uočeno na fotografijama pripadnika obje strane uključene u krvavi sukob u Jemenu, državi koja je pod režimom sankcija Ujedinjenih nacija na uvoz oružja. U njoj su u sukobu trupe etničke grupe Hutu, za koje se špekuliše da uživaju podršku Irana, i snage koje su podržane od strane susjedne Saudijske Arabije i koje kontrolišu sjever Jemena, sa glavnim gradom Sanom.

Publikovana je fotografija sa jednim vojnikom koji u rukama drži M93 pušku, proizvedenu u fabrici u Kragujevcu. Slično se dogodilo i u julu kada se Twitterom proširila fotografija vojnika pripadnika pro-saudijskih snaga sa Zastavinom M05 puškom.

Međunarodna nevladina organizacija Human Rights Watch je apelovala na zaustavljanje izvoza oružja u Saudijsku Arabiju, nakon što je 9. avgusta 2019. u avio udarima u Jemenu ubijeno 26 djece a najmanje 19 ranjeno.

Generalni direktor kragujevačke fabrike “Zastava oružje” Milojko Brzaković rekao je u maju 2017. za RSE da ta kompanija ima informacije da se mitraljez iz njene proizvodnje našao na sirijskom ratištu, ali da to oružje nije bilo upućeno u Siriju već da je određena količina legalno izvezena u Saudijsku Arabiju.

(Vijesti.ba/RSE)