U samo desetak dana juna Evropski parlament i NATO savez srušili su godine lobiranja hrvatske diplomatije da u svaki pokušaj reformi u BiH ubace koncept konstitutivnih naroda.
Golemi diplomatski debakl Hrvatske krenuo je usvajanjem zajedničke Deklaracije NATO samita, u koju su države najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu odbile spomenuti konstitutivne narode u BiH. Debakl je okončan tako što je Evropski parlament uvjerljivom većinom glasova odbacio sve amandmane koje su na tekst Prijedloga rezolucije o BiH dali zastupnici Hrvatske. Svi su se ticali termina “konstitutivnosti naroda” te presude u slučaju “Ljubić”.
O pravim razmjerama današnjeg poraza u Evropskom parlamentu najbolje govori činjenica da je premijer Hrvatske Andrej Plenković uoči glasanja o rezoluciji tvdio kako je od izvjestioca za BiH Paula Rangela doznao da Evropska pučka sranka (EPP) podržava prijedlog da se u rezoluciju ubaci referenca o konstitutivnim narodima. Ipak, rezultati glasanja govore da je protiv rezolucije glasalo samo 5 zastupnika EPP-a, uključujući HDZ-ove zastupnike.
Pojedini opozicioni bh. političari, ubirući jeftine poene, zajdeljivo će poručiti kako je vrijeme da se prestanemo radovati porazu hrvatske diplomatije u nedostatku svojih pobjeda. No, ta konstatacija apsolutno ne stoji. Poraz Hrvatske itekako je i važna pobjeda Bosne i Hercegovine.
Naime, uporedo sa višegodišnjim lobiranjem Hrvatske za zaostale, pravaziđene, etničke prijedloge HDZ-a BiH trajala je i konstantna borba rijetkih političkih snaga, pojedinaca i rijetkih medija, koji su stvari nazivali pravim imenom i ukazivali da su zahtjevi HDZ-a u suprotnosti sa evropskim i civilizacijskim standardima, te da je na djelu nedopustiva diktatura političke manjine nad demokratskom većinom u BiH. Također, olako se zaboravlja da su probosanski zvaničnici na sve ove anomalije uporno i strpljivo upozoravali na svim važnim adresama od Brisela, preko Berlina do Washingtona, dok su na domaćem terenu trpjeli udarce političkih protivnika.
Upravo na tom primjeru u vodu pada teza o "tri strane" koje drže građane kao taoce sopstvenih interesa. Nakon što je politika Milorada Dodika već odavno prepoznata takvom, danas su najmoćnije zapadne demokratije upravo takvom označile i politiku lidera HDZ-a BiH Dragan Čović, koji služeći se principom konstitutivnosti, kroz domove naroda blokira cjelokupan parlamentarni život i normalno funkcionisanje institucija vlasti zarad sopstvenih interesa.
Probosanske stranke su prije ravno tri godine zauzele zajednički stav u odnosu na prijedloge HDZ-a. Tada su lideri SDA, SBB-a, SDP-a i DF-a dobili nedvosmislenu podršku međunarodne zajednice u usaglašenom stavu o nužnosti reduciranja ovlasti Doma naroda FBIH.
Na ovu činjenicu i neophodnost probosanskog konsenzusa važno je podsjetiti upravo danas, kada u EU i NATO-u postoji jasan konsenzus u odbijanju retrogradnih politika HDZ-a.
Sada su probosanske stranke u prilici da usaglase stavove i iskoriste ukazanu priliku.
(Vijesti.ba)