Rezoluciju o genocidu treba da nazovete pravim imenom ili nas nemojte vrijeđati

Poručila je ovo u razgovoru za Portal Analitika Munira Subašić, predsjednica pokreta "Majke enklava Srebrenice i Žepe", poznatijih kao Majke Srebrenice.

Osvrćući se na amandmane koje su poslanici Demokratskog fronta podnijeli u utorak, a prema kojima bi iz dokumenta bio izbrisan svaki pomen genocida i Srebrenice, a i njegov bi naziv bio preimenovan u "Rezolucija o zločinima na prostoru Bosne i Hercegovine i cijele Jugoslavije", Subašić poručuje da je bolje da je kao takvu ne usvajaju.

- Rezoluciju o genocidu treba da nazovete pravim imenom ili nas nemojte vrijeđati. Tolike presude, dokazi, masovne grobnice i mezarja... Gdjegod je kročila čizma Mladića i njegove vojske, genocid je počinjen, nezavisno od toga da li je u pitanju grad ili selo. U Srebrenici je to i dokazano kroz Sud pravde, Haški tribunal, Sud u BiH, Njemačkoj…

Svi sudovi u kojima nema politike pravim imenom su nazvali to što se desilo 1995. godine. Izrečene su prave presude. Ne možemo to negirati, jer ne postoji gumica koja to može izbrisati - ističe Subašić.

Suočavanje s istinom

Napominje da nije zadovoljna ni deklaracijom o prihvatanju rezolucije Evropskog parlamenta u kojoj se osuđuje masovni zločin u Srebrenici počinjen 1995., koju je crnogorski Parlament usvojio 2009. Ni tada genocid, kaže, nije nazvan pravim imenom i ne svjedoči o onome što se stvarno desilo u Srebrenici.

- Nova rezolucija koja se najavljuje budi u meni nadu da su se ljudi promijenili i prihvatili ono što se desilo. Majke znaju da je veliki broj srpskih dobrovoljaca, Crnogoraca, dolazio u Bosnu da ubija našu djecu. Mislim i nadam se da će novom rezolucijom namjera da čine zlo nad svojim komšijama biti završena. Da će djeca koja su bolesna od mržnje ozdraviti, da će shvatiti i saznati da se u Srebrenici desio genocid.

Žalosno je što trovači i organizatori zločina koji su devedesetih godina na prostorima Bosne, Hrvatske i Kosova i dalje šire "bolest" i mržnju među djecom, jer mržnja je bolest kojoj nema lijeka. Daj Bože da se ova politika dobro završi - kaže Subašić.

Njena poruka je da, bez obzira na to gdje je neko stradao, svaki zločin je zločin.

- Svaka majka kad ostane bez sina, to je za nju kraj svijeta. Nastavlja da živi samo zato što mora - ističe ona.

Subašić pozdravlja i čestita na inicijativi da se Rezolucija o genocidu u Srebrenici usvoji bez gore pomenutih amandmana, nadajući se da će to podstaći i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da učini isto.

- Ne zbog mene, već zbog svoje djece i unučadi, mojih unučadi, ali i djece iz čitavog regiona - poručuje Subašić.

Duhovi devedesetih

Govoreći o društveno-političkoj sceni u Crnoj Gori i promjenama koje su se desile nakon parlamentarnih izbora 30. avgusta, Subašić kaže da aktuelna situacija mnogo podsjeća na devedesete u Bosni i Hercegovini, na previranja, prijetnje, odvajanje i pripajanje.

- To rade isti ljudi. Isti je projekat i plan. Isti su izvršioci i tad i sad. Dešavanja u Crnoj Gori podsjećaju na politiku koja je ubila našu djecu. Žalosno je i to što se Crkva miješa, jer i 1995. kada su ubijana naša djeca, kada su na teritoriju BiH došli "Škorpioni", pop ih je pričešćivao da imaju više snage i volje da ubijaju našu djecu samo zato što se zovu drugačije. To nije izmišljena priča. O tome svjedoče brojni snimci - podsjetila je Subašić.

Naspram poruka dijela vladajuće većine u Crnoj Gori kojima se negira genocid, jednako je glasan i građanski dio Crne Gore, koji u kontinuitetu šalje poruke o važnosti razumijevanja zločina u Srebrenici. Subašić na to ističe da mrtve ne možemo vratiti, da majke svoja srca ne mogu zacijeliti, ali da, ipak, postoji nešto što se zove ljudskost.

- Većina ljudi u BiH, a ima tu i Srba, Hrvata, Bošnjaka i Roma znaju pravu istinu i šalju takvu poruku, a oni koji su počinili genocid još uvijek se brane, u njima se budi taj zločin, oni to ne mogu da prihvate i šalju poruku da se tamo nije desio genocid. To nas, majke, posebno boli. Moja poruka je da rađamo djecu iz ljubavi i da ih tako i odgajamo. Nećemo majke nikoga razdvajati po imenu, vjeri i naciji, iako svako dijete zavisi od majke koja će ga roditi i od toga da li će ga ona učiti da voli druge i drugačije, da li će biti voljen ili ubijen - govori Subašić.

Za budućnost naše djece

Istina se, napominje Subašić, mora prihvatiti, bez obzira koliko nesreće ili problema ona može da donese nekom.

- Što je prije prihvate, bit će bolje. Bolje je za počinioce genocida, prije nego za nas majke koje su ga preživjele. Mi smo odgojile svoju djecu koja ne znaju kako im očevi izgledaju. Rađana su nakon smrti očeva, gledala su kako im siluju majke, ubijaju očeve, odvode braću... Ta djeca danas ne znaju za mržnju, nisu se svetila nikome. Oni su danas doktori, inžinjeri, profesori. To je uspjeh svake majke Bošnjakinje. Sva se djeca na ovom svijetu rađaju iz ljubavi, a ne iz mržnje. Moramo ih tako odgajati - potcrtava.

Jer, cilj je, kako ističe, da pomognu mladima, da im ne ostavljaju teret prošlosti i da prihvate istinu kako bi mogli da grade bolju budućnost.

Žrtve ne mogu biti zadovoljne

Osvrćući se, neminovno, na prošlonedjeljnu presudu doživotnog zatvora za Ratka Mladića, naša sagovornica kaže da žrtve nikada ne mogu biti zadovoljne.

- Velika je nepravda što u presudu nije ušlo i to da je genocid počinjen i u drugim opštinama na teritoriji BiH. Ponavljam, gdje god je Mladić došao sa svojom vojskom počinio je zločin. Pored Srebrenice, tu su i Prijedor, Kozarac, Vlasenica, Kotor Varoš... Tamo je ubijeno mnogo žena i djece - kaže Subašić.

Poručuje da će Majke Srebrenice nastaviti da se bore za pravdu i da će se truditi da se svi izvršioci zločina dovedu pred lice pravde.

- Nećemo stati na Mladićevoj presudi. Tu su i njegovi izvršioci zlodjela, ima ih u Crnoj Gori, pa pozivamo vaše sudstvo da privede odgovorne. Na Mladiću se ne završava. Tu su i Karadžićevi, Šešeljevi i Miloševićevi izvršioci zlodjela. Dok svi ne budu privedeni pred lice pravde, nećemo stati - zaključuje Subašić.

(Vijesti.ba/Portal Analitika)