Njemačka vanjska politika nakon Angele Merkel

„Od saveznoga kancelara se očekuje da je iskusan u vanjskoj i evropskoj politici.“ To je novi predsjednik Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i premijer Sjeverne Rajne Vestfalije Armin Lašet izjavio početkom februara u razgovoru za agenciju Reuters. On je na taj način želio da se pokaže kao neko ko je u prednosti u odnosu na svog suparnika u borbi za kancelarsku kandidaturu.

Ali, bavarski premijer i predsjednik Hrišćansko-socijalne unije (CSU) Markus Zeder brzo je uzvratio. Objavio je da je upravo tri četvrt sata razgovarao s francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom i da je ustanovio da postoje „velike podudarnosti“ u gledištima. U razgovoru vođenom na engleskom bilo je, između ostalog, riječi i o zajedničkim projektima u avio-saobraćaju i planiranom evropskom borbenom avionu. S obzirom na to da su u Bavarskoj sjedišta važnih preduzeća koja se bave vojnim i civilnim avio-saobraćajem prometom, Zeder je time sakupio bodove i u vanjskoj politici i u vanjskoj trgovini. A prije toga se u oktobru zalagao aktivniju ulogu Njemačke u vanjskoj politici.

Veća uloga Njemačke

To je samo jedan primjer kako se ta dva političara koji bi željeli da dođu na mjesto kancelara pozicioniraju prije nego što konzervativci iz CDU i CSU donesu odluku o tome ko će biti njihov kandidat za mjesto prvog čovjeka njemačke vlade na saveznim parlamentarnim izborima krajem septembra. Odluka o tome trebalo bi da bude donijeta do 23. maja.

Johanes Farvik, profesor međunarodnih odnosa sa Univerziteta u Haleu, ukazuje da pred Lašetom i Zederom nije lak zadatak. „Svaki nasljednik kancelarke koja ima deceniju i po vanjskopolitičkog iskustva i koja je očeličena kroz brojne krize, moraće tek da nauči da igra tu ulogu. Istovremeno, težina Njemačke na međunarodnoj sceni posljednjih godina znatno je porasla i ispod toga neće moći da ide nijedan budući kancelar. Naprotiv, smjena na dužnosti povećat će pritisak da se on pozicionira po ključnim pitanjima“, kaže Farvik.

„Evropljanin“ i „neispisan list“

Lašet ima više iskustva u vanjskoj, a naročito evropskoj politici. Odrastao je u Ahenu, blizu tromeđe Njemačke, Belgije i Holandije. I veoma rano je razvio svijest o tome koliko je važna prekogranična saradnja. I tokom pandemije Lašet je kao premijer Severne Rajne Vestfalije branio otvorene granice. Od 1999. do 2005. bio je i poslanik u Evropskom parlamentu, tamo se bavio vanjskom i sigurnosnom politikom. I uvijek se zalagao za više hrabrosti u evropskim integracijama.

Markus Zeder nema takvog iskustva. Profesor Farvik za njega kaže da je po pitanju evropske politike „još neispisan list papira“. Torsten Bener, šef berlinskog Instituta za globalnu javnu politiku ide još dalje. Zeder „ima malo ili nema nikakve emocionalne veze s evropskim projektom i neće se ustezati od oportunističkih agitacija protiv Brisela, ako mu se to učini politički korisnim“, kaže Bener.

Transatlantska renesansa neće biti besplatna

Ono što je zajedničko obojici političara jeste to da žele više da se koncentrišu na Evropsku uniju i Francusku, nego na SAD. Angela Merkel je 2003. kao predsjednica CDU, stranke koja je tada bila u opoziciji, demonstrativno otputovala u Vašington i podržala Džordža V. Buša u ratu u Iraku, iako se velika većina Nijemaca, uključujući i saveznog socijaldemokratskog (SPD) kancelara Gerharda Šrederera tome odlučno protivila.

Tokom četiri Trampove godine transatlantski odnosi bili su teški. „Amerika je uvijek za nas bila zemlja slobode i demokratije“, sa žaljenjem je podsjetio Lašet u govoru prilikom njegove kandidature za mjesto predsjednika CDU. Lašet je pritom mislio na upad pristalica Donalda Trampa u zgradu Kapitola u Vašingtonu u januaru 2021. I Zeder je nedavno priznao da je tokom Trampovog mandata njegova ljubav prema Americi bila na teškoj provjeri. Obojica sada velike nade polažu u novog američkog predsjednika Džozefa Bajdena. On je na nedavnoj virtuelnoj Minhenskoj konferenciji o bezbijednosti partnerima poručio: „Transatlantski savez se vratio“.

Ali, Bajdenovo približavanje Evropi nije bezuslovno. On je recimo, kao i njegov prethodnik, zahtijevao da partneri povećaju svoje izdatke za odbranu i preuzmu veću odgovornost u bezbjednosnoj politici. Zeder se s tim načelno slaže, ali naglašava: „Nismo mi djeca – mi smo partneri, a ne vazali ili podređeni.“ To je Zeder izjavio prije nekoliko dana novinskoj agenciji AP. I Lašet podržava cilj NATO da članice izdvajaju dva odsto svoga BDP za obranu, od čega je Njemačka još daleko.

Zeder: Balans između interesa i vrijednosti

Prepreka renesansi transatlantske saradnje je njemačka politika prema Kini i Rusiji. Izgleda da i Bajden, kao i ranije Tramp, smatra da je Berlin zbog trgovinskih interesa previše popustljiv prema vladama tih dviju zemalja.

U tom pogledu sigurno se ništa neće promijeniti ni ako kancelar postane Lašet ili Zeder. Lašet je, istina, nedavno govorio o „takmičenju sistema“ Zapada i Kine, ali istovremeno nije želio da isključi mogućnost da kineski koncern Huavei učestvuje u izgradnji mobilne mreže 5G, na šta Vašington gleda veoma kritično. A Zeder je prošlog ljeta u vezi s Kinom u razgovoru za javni servis ZDF ocijenio: „Najveći izazov njemačke spoljne politike idućih godina će, čini mi se, biti pronalaženje pravog balansa između interesa i vrijednosti.“ To nije čvrstina koju Vašington očekuje.

Samostalna politika prema Rusiji

Što se tiče Rusije, i Lašet i Zeder su protiv obustavljanja izgradnje gasovoda Sjeverni tok 2, što zahtijeva Vašington. Lašet takođe želim da se atentat na ruskog opozicionog političara Alekseja Navaljnog – koji on oštro osuđuje – jasno odvoji od pitanja trgovine gasom. A Zeder je posetom Moskvi prije godinu dana nastavio tradiciju bavarskih premijera da vode sopstvenu bavarsko-rusku trgovinsku politiku, koju ne opterećuju razlike u političkim mišljenjima.

Nastup na međunarodnoj pozornici

Politički analitičari ne očekuju bitno drugačiju spoljnu politiku od one koju je vodila Angela Merkel, bez obzira na to da li će novi kancelar biti Lašet ili Zeder. Naprotiv, Torsten Bener vidi kod obojice sklonost da nastave dosadašnju politiku, pri čemu će, smatra, naići na prepreke. „S jedne strane, zato što se kurs Angele Merkel ne može samo tako nastaviti, zbog protivriječnosti. A s druge strane, zato što će mogući koalicioni partner, naročito ako to budu bili Zeleni, insistirati na promijeni kursa spoljne politike. Tu prije svega mislim na politiku prema Kini, jer je jednodimenzionalna kancelarkina automobilska spoljna politika Njemačkoj nanijela ogromnu štetu“, kaže Bener.

Na kraju, Farvik zaključuje: „Obojica su politički profesionalci koji do sada nisu imali spoljnopolitička težišta. (…) Ali, obojica će sigurno brzo otkriti koliko je spoljna politika važan zadatak za kancelara. Lašet ima više spoljnopolitičkog iskustva nego Zeder, ali obojica su dobro umreženi na međunarodnoj sceni i obojica podjednako sposobni da na toj pozornici nastupe“.


(Vijesti.ba / DW)