Esad Duraković: Pred izbore u Mostaru

No, na takav grad, koji je uspješno oličavao samu IDEJU GRADA, izvršena je stravična agresija, pa je, sljedstveno tome, izvršena i agresija upravo na tu IDEJU koja se već četvrt vijeka nastoji osujetiti. U tom smislu, Mostar može biti paradigma političkog stanja, ili političke destrukcije, u BiH kojoj se, surovo i licemjerno, oduzima pravo da jedino ona u Evropi ne bude građanska država već „država“ antagoniziranih naroda. Zatim, nigdje kao u Mostaru ne očituje se politička i humanistička sterilnost Visokog Predstavnika, odnosno međunarodne zajednice oličene u njegovoj poziciji.

Mostar je, dakle, indikator mnogo toga što je negativno u BiH – kako stanjem u njemu samome tako i odnosom tzv. međunarodne zajednice prema njemu. O tome bi se mogle napisati studije. Međutim, povodom upravo predstojećih izbora u Mostaru želim ukazati – makar u formi krokija – na jednu posebnu anomaliju od koje boluje Mostar, ali koja indicira stanje i na prostoru BiH.

Ovi izboru u Mostaru mogli bi biti presudni za njegovu sudbinu, ili za njegovu relativno dužu budućnost. Izbori se ukazuju kao prilika da UJEDINJENE PROBOSANSKE snage u Mostaru (dakle one koje imaju iskustvo i svijest o vrijednosti multietničkog života) osvoje rezultate, odnosno pozicije kojima će promijeniti dosadašnje stanje što traje već četvrt vijeka dijeleći grad po šavovima antagoniziranih etničkih zajednica koje izdašno servisiraju vjerske zajednice. To je prilika za spas GRADA.

Međutim, političke partije od kojih se s pravom očekuje spašavanje jedinstvenog grada međusobno su podijeljene: one u kritičnom času ne shvaćaju koliko je važno da nastupaju zajedno. Neke od njih će „solirati“ (žargonom rečeno), neke druge će se ujediniti u blok koji, kao takav, nema velike šanse bez podrške „solista“ i nepouzdanih koalicija. Teško je povjerovati, naime, da bi te partije mogle biti jedinstvene sutra, nakon izbora, kada se bude odlučivalo o vitalnim interesima Mostara. Primjera radi, SDA je pokazala upravo u slučaju Mostara, ne jednom, da je spremna trgovati njegovim interesima za svoje, partijske interese. U toj fragmentaciji – i to je poenta moga izlaganja – vrlo su aktivni Bošnjaci, a upravo oni bi morali biti svjesni koliko je važno da ne djeluju po principu centrifugalnih sila, posebno u Mostaru, Srebrenici, Stocu…

Partijski politički lideri koji (sa svojim partijama i listama, naravno) nastupaju na predstojećim izborima u ovoj fragmentaciji, koja bi se, nažalost, mogla pokazati fatalnom, svjedoče neporecivo da oni zapravo nisu nikakvi lideri jer nisu u stanju vidjeti NADPARTIJSKE INTERESE, nisu u stanju prevladati tu fragmentaciju koja bi mogla produžiti dramu Mostara. I što  je najčešće – nisu u stanju nadvladati vlastiti ego, poražavajuće tzv. liderske sujete. Na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni to se pokazalo mnoštvo puta. Lideri su oni ljudi koji vide dalje od tekućih izbora, koji umiju markirati nadpartijske (čitaj: državne) interese i valjano se boriti za njih. Inače je riječ o patuljastim političkim štetočinama sa stanovišta patriotizma.

Povijest uči, neumoljivo i jasno, da ni velika carstva, imperije, države i druge vrste i nivoi zajednica nisu pro/padale zbog spoljašnjih ataka već su se počinjale urušavati i raspadati onda kada je UNUTAR NJIH prevladala fragmentacija, surevnjivost, podijeljenost…

Valja kazati otvoreno:

I u ovome slučaju, bošnjački politički „lideri“ (kamo sreće da su lideri!) pokazuju – nažalost i fatalno – da su im najvažniji partikularizirani partijski interesi i njihove sujete; bitno im je da imaju poneku svoju općinu/općinicu, da imaju svoj džemat i sl.

Naprosto se pokazuje, nažalost, i u slučaju Mostara da nemaju državotvornu svijest.


Piše: akademik Esad Duraković

(Vijesti.ba)