5°C
Mostar 5°C
Tuzla 7°C
Banja Luka 7°C
Bihać 7°C
Powered by Dark Sky

15.12.2020 / 21:21 BiH - Osvrt

U slučaju 'Lavrov' dobitak veći od gubitka: Građani BiH se poistovijetili sa institucijama!

U slučaju 'Lavrov' dobitak veći od gubitka: Građani BiH se poistovijetili sa institucijama!
Foto: AA

To saznanje predstavlja istinski poraz i ruskim interesima, a posebno Dodiku i Čoviću.

- Ne prestaju se nizati komentari na današnji incident prilikom posjete ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova. Članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić su otkazali učešće na sastanku sa Lavrovom, nakon što je on ponizio institucije BiH, odlazeći na sastanak sa zvaničnicima entiteta RS prije sastanka u državnim institucijama, a na kojem, uzgred budi rečeno, nije bilo državne zastave.

Nije ovo prvi put da neki strani zvaničnik ide u posjetu entitetskim zvaničnicima. Primjera radi, mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto je u aprilu mjesecu, nakon posjete državnim institucijama u Sarajevu, posjetio i Banjaluku. I sam Lavrov je, prije dvije godine, boravio također u posjeti Banjaluci, ali tek nakon obavljenih sastanaka u Predsjedništvu BiH. Dakle, u međuvremenu je promijenio redoslijed, pa mu je Banjaluka postala prva adresa.

U odnosu na posjetu Lavrova 2018. godine, promijenilo se mnogo toga. Rusija je postala mnogo aktivnija – i proaktivnija – u podrivanju suvereniteta države Bosne i Hercegovine.

Sve je počelo sa borbom oko usvajanja Godišnjeg nacionalnog programa (ANP). Podsjetimo, godinu dana je Milorad Dodik blokirao slanje prvog ANP-a, a u to vrijeme skoro svake sedmice je imao sastanak sa ruskim ambasadorom Petrom Ivancovim, što je predstavljalo poruku da Dodik ima punu podršku Rusije za blokiranje ANP-a.

Kada je konačno potaknut štapom američkog pritiska i mrkvom ulaska u Vijeće ministara (koje je dotad još uvijek kontrolisao SDS), Dodik konačno pristao na slanje ANP-a, pod drugim imenom (Program reformi), krenula je nova faza u blokiranju NATO puta: kroz blokiranje rada Komisije za NATO integracijski proces. Upravo zbog činjenice da Dodikovi kadrovi u Vijeću ministara blokiraju imenovanje ove Komisije, dovedeno u pitanje slanje drugog ANP-a, odnosno Programa reformi, jer je upravo ova Komisija zadužena za njegovu izradu.

Ono što razlikuje trenutno stanje od 2018. godine jeste i što Dragan Čović više nije u Predsjedništvu. Dragan Čović je tokom svog proteklog mandata u Predsjedništvu postao izuzetno snažan partner Moskve, preko svojih veza sa Miloradom Dodikom. Činjenica da je na izborima 2018. godine, Čović izbačen iz Predsjedništva, te da mu je na taj način smanjen utjecaj, nije bila nimalo ugodna za Rusiju. Primjera radi, sa Čovićem (i Dodikom) u Predsjedništvu, Bosna i Hercegovina sigurno ne bi usvojila ANP, te bi NATO put ostao blokiran.

Treći važan faktor, u odnosu na 2018. godinu jeste totalna ofanziva Moskve na Ured visokog predstavnika. Ranije blage i sugestivne kritike na račun OHR-a zamijenile su žestoke i vrlo otvorene kritike, što se moglo primijetiti na posljednjoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, organiziranoj upravo na inicijativu Rusije.

Kao i na sjednici Vijeća sigurnosti, tako je i Lavrov tokom svoje posjete forsirao koncept „predstavnika naroda“. Tako se u Lukavici sastao sa raznolikim društvom funkcionera iz entiteta RS, zatim sa Draganom Čovićem, a onda je došao sastanak u Predsjedništvu. Drugim riječima, forsirajući koncept „predstavnika naroda“, Rusija – zajedno sa Hrvatskom i Srbijom – pokušava formirati para-instituciju, na koju bi bio prenesen značajan dio suvereniteta Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina je po svom Ustavu predstavnička demokratija, u kojoj vrhovnu izvršnu vlast čine Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara. Po Moskvi, vrhovnu vlast u Bosni i Hercegovini treba da čini neformalno tijelo – tzv. skup „predstavnika naroda“ (član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, član Parlamenta BiH Dragan Čović i neko s bošnjačke strane, ko pristane).

Vlast je onaj koga prepoznaju kao vlast, i Rusija načinom organizacije sastanaka želi da upravo Dodik i Čović budu prepoznati/identificirani kao nosioci suvereniteta, dok relevantnost Predsjedništva treba srozati, samo zbog toga što većinu unutar njega čine snage koje nisu sklone Rusiji.

Zamislimo sutra da Lavrov ode u bilo koju evropsku zemlju, i kaže da u njoj nije vlast onaj ko je po Ustavu vlast, već da je to neki parlamentarac – koji sam za sebe smatra da treba biti vrhovna vlast i za kojeg Lavrov (pošto mu se dopadaju njegovi politički stavovi) smatra da treba biti vlast. Naravno, u svakoj državi bi takvo uplitanje ruskog ministra naišlo na talas najžešćih osuda i otkazivanje gostoprimstva.

Postupak Džaferovića i Komšića u vezi sa time ispravno je protumačen u bh. javnosti. Najveći dio političke javnosti ocijenio je ovaj potez kao državnički i kao vrlo hrabru odbranu dostojanstva države.

Rusija će sigurno pokušati uzvratiti udarac, jer je njen međunarodni ugled i autoritet pretrpio štetu. Može se očekivati intenziviranje političkog i sigurnosno-obavještajnog pritiska. To je posao za bh. institucije i ne može se u dovoljnoj mjeri istaknuti koja je važnost dobrog rada OSA-e, u kontekstu nove ruske prijetnje.

Međutim, štagod da Bosna i Hercegovina izgubi zbog napada Rusije sigurno je da će ono što smo kao država dobili danas biti mnogo veće. Činjenica da je većina od 3,5 miliona građana Bosne i Hercegovine danas, nakon dužeg perioda, bila ponosna i svim srcem stala uz članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predstavlja izuzetnu stvar. Povjerenje u institucije i poistovjećivanje sa najvišim državnim vlastima predstavlja nešto što je sam temelj države. Naime, država u svom punom kapacitetu postoji samo dotle dok postoji snažna veza povjerenja između građanstva i liderstva.

Šta god Rusija da pokuša uraditi, preko svojih proksija u Bosni i Hercegovini, sada ipak zna da ima nekoliko miliona ljudi koji će stati iza odluka Komšića i Džaferovića. To saznanje predstavlja istinski poraz i ruskim interesima, a posebno Dodiku i Čoviću. Da se kojim slučajem situacija odvila tako da je Lavrov ponizio Komšića i Džaferovića, te da su građani Bosne i Hercegovina umjesto ponosa osjećali sramotu i poniženje – to bi značilo da je Lavrov uspio u rastakanju BiH. Činjenica da se desilo suprotno, te da je njegova posjeta obnovila povjerenje i solidarnost građana sa državom, predstavlja veliki poraz ruske politike u BiH.

(Vijesti.ba)




Izdvajamo