Zabrinjavajući izvještaj OSCE-a o odgovoru pravosuđa na korupciju u BiH

Čini se da se političkim nalogodavcima žuri, ali najveći ispit profesionalnosti Tužilaštva BiH bit će upravo odluka u vezi odgovornosti premijera

Treći javni izvještaj Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini urađen je na osnovu praćenja rada na predmetima korupcije. Izvještaj je pripremljen u sklopu projekta OSCE-a „Procjena potreba pravosuđa u procesuiranju korupcije kroz praćenje rada na krivičnim predmetima“ (Projekat ARC) koji je pokrenut u oktobru 2016. godine uz podršku Biroa za međunarodnu borbu protiv trgovine narkoticima i provođenje zakona pri Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a.

Generalni zaključak, koji se nameće iz Izvještaja urađenog praćenjem teških predmeta korupcije (kategorizirani kao predmeti visoke i korupcije srednjeg nivoa), jeste da je kompletan krivično-pravni sistem zatajio što je dovelo do de facto nekažnjivosti za počinioce brojnih teških djela.

Kriza etike

Poređenje rezultata i nalaza za 2017. i 2018. godinu (koji su predstavljeni u Drugom izvještaju Projekta ARC) sa onim iz 2019. godine ukazuje na ukupno pogoršanje učinka kako sudija tako i tužilaca u pogledu procesuiranja teških predmeta korupcije.

Negativni trend u 2019. godini postaje očigledan kada se razmotri nekoliko faktora: 1) Dramatičan pad u broju novih optužnica; 2) Nagli pad u stopi osuđujućih presuda; i 3) Sve duže trajanje postupaka.

U Izvještaju se decidno navodi: “Veza između krize etike u bh. pravosuđu i propusta da se osigura odgovornost za korupciju ne može se zanemariti. Od pravosuđa koje nije u stanju da osigura odgovornost i pokaže integritet u vlastitim redovima ne može se razumno očekivati da osjetljive i politički kontroverzne predmete procesuira nepristrasno i učinkovito.”

Četiri su ključna zaključka Izvještaja:

Sve grane vlasti, kao i nevladine organizacije i donatori, trebaju težiti ka očuvanju i podsticanju nezavisnog istraživačkog novinarstva i uloge civilnog društva u propitivanju rada pravosuđa;

VSTV BiH, tužilaštva i sudovi trebaju javnosti omogućiti pristup smislenim i detaljnijim informacijama o istragama, krivičnom gonjenju i presuđivanju predmeta, pogotovo onih koji su od posebnog značaja za javni interes;

Zakonodavna vlast treba dati prioritet usvajanju izmijenjenog Zakona o VSTV-u BiH kako bi se uvele reforme usmjerene na jačanje integriteta u pravosuđu i disciplinskih procesa – uključujući osiguravanje pune funkcionalne nezavisnosti Ureda disciplinskog tužioca (UDT) od VSTV-a BiH i uvođenje eksternog mehanizma odlučivanja po tužbama – kako bi se osigurala odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija, uz očuvanje uloge te institucije kao garanta sudske nezavisnosti;

Konačno, sve grane vlasti trebaju raditi na uspostavljanju, i to u najvišem rangu prioriteta, učinkovitog sistema za provjeru integriteta sudija i tužilaca, uključujući i putem provjere njihovih finansijskih izvještaja.

Nezakonito ponašanje sudija i tužilaca

U drugom poglavlju pod nazivom „Da li je kriza etike u bh. pravosuđu korijen problema“ navodi se: „Ključni faktor koji mora biti razmotren je pojava nezakonitog ili neetičnog ponašanja pojedinih sudija i tužilaca koji potencijalno manipuliraju ishodima u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa. Javna dešavanja u 2019. godini uistinu nude pregršt dokaza o (sve vidljivijem) političkom uplitanju u krivičnopravni sistem, a demonstrirala su i nespremnost VSTV-a BiH da podrži profesionalne i etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa.“

Dalje, pod tačkom 2.1. „VSTV BiH: nedostatak odgovornosti i upitna imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija“ istaknuto je da „Misija uočava da se određeni segmenti u pravosuđu, uključujući i unutar VSTV-a BiH, mogu motivisati određenim drugim faktorima, a ne poštivanjem zakona i etičkih principa, kako to dolikuje nosiocima takvih funkcija“, te da: „Dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao ‘nagrada’, a ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Drugim riječima, čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati.“

U Izvještaju se navodi i da je Misija OSCE-a posljednjih godina uočila da „VSTV BiH nije jedina pravosudna institucija koja pokazuje znakove nepoštivanja principa odgovornosti, nepristrasnosti i profesionalnosti. … iste zabrinjavajuće tendencije ispoljavaju i Tužilaštvo BiH i Sud BiH“.

Ispit profesionalnosti

Prema Izvještaju javna dešavanja u 2019. godini uistinu nude pregršt dokaza o (sve vidljivijem) političkom uplitanju u krivičnopravni sistem, a demonstrirala su i nespremnost VSTV-a BiH da podrži profesionalne i etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa. Navodi se i da „dodatnu zabrinutost izaziva to što je učinak specijalizovanih tužilaštava na državnom i nivou Republike Srpske – koji je u Drugom izvještaju Projekta ARC ocijenjen kao nezadovoljavajući – zabilježio čak i dodatni pad s obzirom da Tužilaštvo BiH i Posebni odjel Republičkog javnog tužilaštva RS nisu podigli nijednu optužnicu u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa u 2019. godini, što je „ispod svakog prihvatljivog standarda“. Istovremeno, učinak tužilaštava u Mostaru i Novom Travniku su „dramatično neadekvatni“.

Pozivajući se na nezavisni Izvještaj grupe eksperata o pitanjima vladavine prava u BiH koji je prošle godine objavila Evropska komisija, kao jedan od razloga lošeg rada tužilaštava navodi se da je „možda najozbiljniji problem koji je uočen podložnost tužilaca neprimjerenom uticaju i nedostatak lične nezavisnosti“.

Izvještaj na 84 strane daje odličan prikaz stanja u pravosuđu (sa svim problemima na koje se duže ukazuje), a zajedno sa izvještajima koje su radili Rajnhard Pribe, nezavisni stručnjak Evropske unije i britanske sutkinje Joanne Korner, koji je OSCE predstavio krajem septembra, daje kompletnu sliku stanja u pravosuđu.

OSCE-u svakako treba odati priznanje jer u Izvještaju jasno ukazuju na političko uplitanje u rad pravosuđa, ali i ukazuju da se pravosuđe obrušilo na pojedine medije i novinare u cilju zataškavanja unutrašnjih afera u pravosuđu. Kada se analiziraju statistički podaci zaključuje se da u Bosni i Hercegovini nema korupcije, ali je najviše nema u Republicu Srpskoj.

Sve korupcijske afere iz RS-a su zaustavljene na državnom nivou (Tužilaštvo BiH), ili su sa državnog nivoa prebačene u RS gdje su „završavane“, a politički tužioci iz RS-a aktivni su bili i kada neki slučajevi nisu trebali doći na državni nivo.

Ono što zabrinjava jeste da se ovih dana preko određenih medija prave pritisci za podizanje optužnice protiv federalnog premijera. Ali, ne radi se o medijima koji se pominju u Izvještaju OSCE-a, odnosno medijima koji su na udaru Tužilaštva BiH i VSTV-a, nego o medijima koji najavljuju optužnicu za aferu respiratori iako istraga nije okončana. Čini se da se pravi pritisak na Tužilaštvo BiH da se do isteka roka od šest mjeseci podigne optužnica i da se radi o posrednim političkim pritiscima.

Po svemu sudeći pravosuđe, odnosno Tužilaštvo BiH, o kojem u svojem izvještaju piše OSCE, nalazi se pod strašnim pritiskom da se podigne optužnica protiv federalnog premijera i tako napravi dodatni haos u BiH u prilog onih kojima je razbijanje BiH prioritetni cilj. Čini se da se političkim nalogodavcima žuri, ali najveći ispit profesionalnosti Tužilaštva BiH bit će upravo odluka u vezi odgovornosti premijera, jer Tužilaštvo BiH, što je potvrdio i zadnji izvještaj OSCE-a, nažalost postoje važan faktor u političkim igrama u BiH.

 

(Hayat.ba)