Brisel nije zadivljen sporazumom Beograda i Prištine

Srbija, Kosovo i predsjednik SAD-a Donald Trump stavili su u petak u Beloj kući svoje potpise na ono što Washington doživljava kao povijesni sporazum o ”normalizaciji gospodarskih odnosa Srbije i Kosova”. Tekst se doživljava različito: za Srbiju je u pitanju ”bilateralni sporazum sa SAD-om”, za Kosovo međudržavni sporazum sa Srbijom, a za EU je u pitanju ”dokument” za koji, „znaju da postoji".

Pored različitih interpretacija različitih papira koje su potpisale različite strane, ono što je jasno iz uvida u završne tekst(ove) jest da se gospodarski i politički pristup isprepliću kroz skup raznorodnih tema od infrastrukturnih projekata, trgovine, energetike, vjerskih sloboda, prava LGBT populacije do 5G mreža i odnosa s Izraelom.

I dok specijalni izaslanik američke administracije Richard Grenell ovakav sporazum opisuje kao ”rezultat drugačije vrste diplomacije američkog predsjednika Donalda Trumpa”, s druge strane Atlantika takav pristup vide kao jednostran i tipično ”privatni pristup” predsjednika Trumpa zasnovan na trgovini u širem smislu te riječi.

”U pitanju je neobvezujući dokument koji najviše služi proglašenju nekog velikog i povijesnog uspjeha, kao što je sve povijesno kod predsjednika Trumpa. U dokument je ušlo sve što je moglo koristiti Trumpovom cilju dva mjeseca uoči izbora u SAD, a na što su mogli pristati Srbija i Kosovo”, kaže član Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina Bodo Weber za DW.

Za razliku od trenutne američke administracije, njemački analitičar smatra da se politički sukob ne može riješiti ekonomskom normalizacijom, niti da može doći do ekonomske normalizacije bez riješenog odnosa među državama. Weber ukazuje na činjenicu, koje su svjesni i u EU kao i na zapadnom Balkanu, a to je da zbog velikog utjecaja SAD-a i predsjednika Trumpa ni Kosovo ni Srbija nisu bili u prilici odbiti proces koji organizira Washington, ali i da veliki dio dogovorenog u Bijeloj kući uopće nema veze s rješavanjem sukoba između Srbije i Kosova.

Bruxelles prima na znanje, ali ”ne vidi” povijesni sporazum

Na informacije o ”povijesnom događaju” u Washingtonu, službeni Bruxelles gotovo da nije ni reagirao.

Tek na inzistiranje medija da EU, kao glavni posrednik u dijalogu Beograda i Prištine, iznese svoju ocjenu dvodnevnih događanja na najvišoj političkoj razini u Bijeloj kući, oglasio se samo glasnogovornik predstavnika za vanjsku politiku EU-a Josepa Borrella, Peter Stano.

”Primili smo na znanje potpisivanje dokumenta između Beograda i Prištine u Bijeloj kući u Washingtonu. Očekujemo dvije strane koje će tijekom vikenda i sljedećeg tjedna nastaviti rad na sveobuhvatnom sporazumu za normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova na temelju međunarodnog prava i europskih kriterija”, poručio je Stano.

EU je i početkom godine pokazala rezervu prema pismu o namjerama koje su u Washingtonu potpisali predstavnici Beograda i Prištine, a koje se odnosi na normalizaciju zračnog, željezničkog i cestovnog prometa. Neslužbeno u Bruxellesu kažu da ih više od papira i potpisa zanima implementacija dogovorenog.

Istodobno, Bruxelles naglašava da je cilj dijaloga koji se vodi pod okriljem EU-a rješavanje svih otvorenih pitanja između Srbije i Kosova, jednom zauvijek, kroz pravno obavezujući sporazum.”Što god Srbija i Kosovo rade s drugim stranama, a služi kao podrška dijalogu koji vodi EU i donosi opipljive i održive rezultate u normalizaciji, modernizaciji i na njihovom EU putu, je pozitivno za nas”, dodaje Stano.

Ono što je izgledao kao ”otvoreni sukob” na liniji SAD-EU, kada je proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine u pitanju, malo se sleglo početkom mandata specijalnog predstavnika EU-a za odnose Srbije i Kosova Miroslava Lajčaka pri čemu su, bar u službenim izjavama, Bruxelles i Washington ”bliski partneri koji dijele iste ciljeve na zapadnom Balkanu”.

”Došlo je do poboljšane komunikacije, ali to je daleko od koordinacije”, ocjenjuje za DW Bodo Weber i dodaje: ”SAD su i dalje nastavile gledati svoj interes i ne mare mnogo za proces koji vodi EU koji je mnogo ozbiljniji po cilju, a to je konačni i sveobuhvatni pravno obavezujući sporazum”, kaže Weber.

On ukazuje da se u Bruxellesu i Washingtonu ne vode čak ni paralelni procesi dijaloga Srbije i Kosova nego da su u pitanju dva potpuno odvojena procesa koja oba imaju svojih manjkavosti.

”EU se do sada pokazala da nije jedinstven čimbenik i tako podriva vlastiti dijalog, dok je Trumpova admistracija jedinstvena, ali vođena vlastitim interesima, a ne interesima trajnog rješenja za Srbiju i Kosovo”, zaključuje njemački analitičar.

Čekajući ”džentlmenski sporazum” EU i SAD

Odmah nakon Washingtona delegacije Srbije i Kosova preselile su se direktno u Bruxelles gdje se u ponedjeljak (7.09.) očekuje treći krug razgovora predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i kosovskog premijera Avdulaha Hotija.

Ovog puta za stolom će se umjesto Ričarda Grenella i Donalda Trumpa naći Miroslav Lajčak i Josep Borrell.

Otkada je prije dva mjeseca ponovo pokrenut dijalog Beograda i Prištine  nakon 20 mjeseci blokade, u Bruxellesu je insistirano na novoj dinamici i postizanju konačnog sporazuma o normalizaciji odnosa u roku od ”nekoliko mjeseci, a ne godina”.

Mnogi bi se složili da je to je izuzetno optimističan pristup ako se uzme u obzir dosadašnji staž briselskih pregovora od gotovo 10 godina.

Koja je točno taktika EU-a?

Konkretno, EU očekuje da grupe srpskih i kosovskih stručnjaka već tijekom ovog vikenda finaliziraju pitanja nestalih i protjeranih osoba kao i gospodarske odnose dvije strane kako bi Vučić i Hoti u ponedjeljak otvorili poglavlja o položaju etničkih manjina, međusobnim financijskim potraživanjima i imovini.

Teme su bitne, a razlike velike, pa se mnogi s pravom pitaju je li tako nešto moguće završiti na ispravan način i koja je točno taktika EU-a.

”Ja ne vjerujem da je netko preko ljeta uspio riješi bilo gospodarske teme, bilo pitanje nestalih. Nažalost, ono što vidimo je opet temeljna netransparentnost u pregovorima. Ako je ovo zaista resetiranje pregovora o sveobuhvatnom rješenju onda ja ne prepoznajem kakav je sad to pristup EU-a u pregovorima”, navodi Weber.

Većina poznavaoca procesa Bruxelleskog dijaloga blokadu u pregovorima stavljala je na račun dosadašnje šefice EU diplomacije Federice Mogherini, upravo zbog netransparentnog vođenja dijaloga. S novom postavkom na čelu EU-a u 2020. došlo je do novog entuzijazma, dinamike i okrenutosti Bruxellesa dijalogu Beograda i Prištine, ali su ostali i stari problemi zatvorenog procesa, suprotnih izjava i međusobnih optužbi predstavnika Srbije i Kosova.

Izbori u SAD

Analitičari ukazuju na to da prve rezultate i ozbiljan i konzistentan rad na obnovljenom dijalogu Beograda i Prištine ne bi trebali očekivati barem do izbora u SAD koji će u mnogome odrediti buduće odnose Bruxellesa i Washingtona pa i pogledu dalje normalizacije odnosa Srbije i Kosova.

”Kakav god da je novi pristup i koncept gospodina Lajčaka i Borrella, ako ga ima, on je trenutno zaleđen dok se ne vide rezultati izbora u SAD. Ako Biden (Joe Biden, kandidat Demokratske stranke) pobjedi, vratit ćemo se na staru liniju gdje je EU u vodećoj ulozi, s jakom ulogom Njemačke i podrškom SAD-a. Ako ostane Trumpova administracija, onda možda dođe i do promjene američke motivacije, koja je sada vođena isključivo izborima, i 'džentlmenskog sporazuma' o nekoj vrsti podjele rada u ovom procesu”, predviđa Bodo Weber.


(Vijesti.ba / DW)