Ambasador SAD u BiH Eric Nelson izjavio je prije nekoliko dana kako su Djetonskom ustavu potrebne reforme, te da Dejtonski sporazum i Ustav treba da se reformišu u interesu građana BiH.
Njegova izjava izazvala je dosta reakcija. Neki se slažu s ambasadorom nelsonom da je Ustav živo tijelo podložno izmjenama i reformama, dok drugi smatraju da još nije vrijeme za njegove izmjene.
Profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Nedžma Džananović Miraščija kaže u razgovoru za Vijesti.ba kako je izjava ambasadora Nelsona u potpunosti na tragu one političke agende koja je obilježila početak vijeka u BiH, period desetogodišnjice Dejtonskog sporazuma – a to su funkcionalne i realne ustavne promjene koje se odvijaju u kontekstu euro-atlantskih i eurounijskih integracija, te međunarodnopravnih obaveza tj. normi i standarda na koje se BiH obavezala, a na što se odnose presude Suda za ljudska prava u Strazburu.
„Držim da je izjava svojevrsno podsjećanje na činjenicu da je to i gotovo četvrt vijeka nakon „Dejtona“ i dalje obaveza domaćih vlasti, ali i odraz kontinuiteta američke vanjske politike prema BiH, dubokih simpatija, razumijevanja i strpljenja. Strpljenje naših međunarodnih prijatelja i partnera je u ovom trenutku jako važno, jer je značajan dio antibosanske strategije upravo fokusiran na usporavanje, blokiranje i obesmišljavanje svih političkih procesa na nivou države, pokušaje naknadnog interpretiranja utvrđenih nadležnosti, uvođenja neustavnih i nezakonitih mehanizama djelovanja nižih nivoa vlasti i subordiniranje državnog nivoa nižim organima vlasti koji nemaju ni ovlasti ni kapacitete. U tom smislu ova je izjava vrlo ohrabrujuća - strpljenja i podrške pozitivnim procesima ne nedostaje, pogotovo kad se radi o SAD“, kaže ona.
Ona dodaje kako se vrijedi podsjetiti na neke bombastične izjave od prije par godina o „odlazećim“ administracijama…ambasadorima kojima ćemo vidjeti leđa i sl…, a od toga nije bilo ništa.
Što se tiče toga ko bi trebao i ko ima kapacitet da povede ustavne reforme, profesorica Džananović Miraščija kaže kako postoje velike razlike između vođenja procesa, inicijative i pružanja podrške nekom političkom procesu.
„Vođenje reformskih procesa od strane međunarodnih faktora pokopano je s odbijanjem tzv. „aprilskog paketa“. Niko ne voli neuspjeh, a pogotovo ga ne voli ponavljati. U ovoj tački gdje smo sada, i inicijativa i podrška sa strane su moguće. Međutim, dužnost je domaćih vlasti da ispunjavaju međunarodnopravne obaveze i vode procese koji nas približavaju euroatlantskim i eurounijskim integracijama.
Džananović Miraščija vjeruje da će onaj politički akter koji prvi pokrene unutrašnji politički dijalog u tom smjeru i povuče konkretne političke poteze, imati i značajnu međunarodnu podršku, ne samo od strane SAD.
„No, bitno je razumjeti da su i unutrašnji i međunarodni kontekst bitno drugačiji u odnosu na prvu deceniju ovog vijeka. Prije bilo kakve konkretne inicijative potrebni su nam i politički potezi koji će omogućiti da se o svim delikatnim političkim temama razgovara, bez vrijeđanja, prepucavanja i svakako bez prijetnji koje nerijetko dolaze od strane Beograda i Zagreba. Koraci izgradnje međusobnog povjerenja i simbolične geste pristojnosti i poštovanja su značajniji i dalekosežniji, i za građane i za političare, od svakodnevne političke interakcije koja je, nažalost, svedena na trgovanje pozicijama. Prvo je ozbiljan proces, a drugo su jednokratni potezi“, smatra naša sagovornica.
Ona dodaje kako bi nas nepovoljne međunarodne okolnosti, i u političkom i pogotovo ekonomskom smislu, duboke promjene i katastrofalne posljedice pandemije Covid-19, morale potaknuti na pragmatična razmišljanja o budućnosti BiH.
„Europska unije će, npr., odvojiti značajna sredstva za BiH, kao i druge države u procesu približavanja članstvu. No, to nije ni izbliza toliko koliko će staviti na raspolaganje onima koje su već članice. Treba se dobro zamisliti nad ovom činjenicom“, ističe ona.
Na pitanje da li je reforma Ustava moguća bez međunarodnog faktora, profesorica Džananović Miraščija odgovara da ključno pitanje nije da li proces promjena voditi sa ili bez međunarodnog fakotra – već ko će izaći s nekom inicijativom i s kojim međunarodnim faktorima.
„Ni aktuelno stanje odnosa unutar BiH nije kreirano bez „međunarodnog faktora“ – to nisu samo SAD i EU, već i pojedinačno EU članice, UK; međunarodni faktori su i naši komšije i susjedi, Rusija, sve više na ovim prostorima i Kina…Djelovanje različitih međunarodnih faktora, a svi imaju svoje interese i svoju političku agendu, integralni je dio političkog života BiH. Kad govorimo o ustavnim promjenama, one nisu nužno pozitivne, jer postoje i različite vizije ustavnih promjena. Prijatelji Bosne i Hercegovine, sasvim je jasno, su oni koji podržavaju njen euroatlantski i eurounijski put i političku i ekonomsku transformaciju koja treba da se odvija u kontekstu tih integracijskih procesa“, smatra profesorica Džananović Miraščija.
Dodaje kako u pogledu demokratije, ekonomije, standarda i načina života, ljudskih prava i temeljnih političkih vrijednosti – sasvim je jasno na koga se možemo i trebamo osloniti, i čije su to norme i standardi kojima težimo, zbog svog boljeg i kvalitetnijeg života.
„To je težak i zahtjevan put i podrazumijeva puni unutrašnjopolitički angažman i fokusirano vanjskopolitičko djelovanje. Na drugoj strani, neki drugi akteri, naizgled, ne postavljaju nikakve uvjete. To je privlačna ali opasna zamka. Ako nema napretka, to za nas nije status quo, već nazadovanje“, naglašava ona.
Izjavu ambasadora Nelsona mnogi su vidjeli kao najavu neke inicijative iz SAD-a.
„Ponoviću još jednom – izjavu vidim kao odraz kontinuiteta politike podrške koju Sjedinjene Američke Države pružaju Bosni i Hercegovini i njenim građanima. Nerealno je očekivati neku novu međunarodnu inicijativu u ovom periodu globalne neizvjesnosti. Ne radi se, dakle , samo o činjenici da se u SAD održavaju predsjednički izbori, već i o tome da više ne živimo u svijetu u kakvom smo živjeli s početka 2020. godine“, zaključila je profesorica Nedžma Džananović Miraščija.
Haris Ljevo
(Vijesti.ba)