23°C
Mostar 29°C
Tuzla 25°C
Banja Luka 26°C
Bihać 27°C
Powered by Dark Sky

05.06.2020 / 20:00 Fudbal - Piše: Alija Behram

Mostar se oprašta od legende Veleža: Otišao je Nusret Čerkić

Mostar se oprašta od legende Veleža: Otišao je Nusret Čerkić
Foto: Vijesti.ba

Kad biste u Mostaru glasno izgovorili nadimak “daiđa”, nije trebalo biti posebno domišljat pa zaključiti da on ide uz ime Nusreta Čerkića, dragog i omiljenog Mostarca, uz to i bivšeg popularnog napadača iz ponajbolje generacije gradskog ligaša “Veleža”.

Nusret Čerkić rođen je u Mostaru 12.oktobra 1939.godine. Preminuo je u četvrtak, u 81. godini, poslije duže i teške bolesti. Vijest o odlasku popularne fudbalske legende ožalostila je ovaj ranjeni grad, prije svega vjerne poklonike “rođenih”, ali i druge koji su ga poznavali kao srdačnog, simpatičnog i omiljenog sugrađanina koji je bio dobrodošao u svakom gradskom društvu.

U bogatom ljetopisu mostarskog fudbalskog ligaša zapisano je da je 60.tih godina (između 1959. i 1969. godine) u dresu Veleža odigrao 150 prvenstvenih utakmica, uglavnom u prvoj postavi i na desnom krilu “rođenih”. U sezoni 1961/62 bio je čak najbolji strijelac kluba. Rezultat sa najboljim skorom golova u mreži protivnika, “daiđa” je za svoj klub ponovio i dvije godine kasnije. Ostalo je zapisano i da je u dresu Veleža tokom karijere postigao 29 golova, uz nebrojeno asistencija i akcija koje su krunisane pobjedama “rođenih”.

Čerkić je bio među veležovcima koji su svoje najbolje golove davali u mečevima protiv Crvene Zvezde, Partizana, Hajduka i Dinama. U kategorijama i odmjeravanjima velikih klubova slovio je kao jedan od igrača koji imaju najsnažniji udarac na fudbalskim terenima bivše Jugoslavije. Zbog toga su ga posebno u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu, bez ustezanja oslovljavali kao “Bombarder sa Neretve”. Zbog njegovog gola u posljednjoj sekundi utakmice 1962. godine, Zvezda je izgubila šampionsku titulu, zbog čega je Partizan na adresu Nusreta Čerkića uputio 1.000 čestitki.

Naime, upravo u toj sezoni, zahvaljujući Zvezdinom porazu, „partizanovci“ su odnijeli titulu prvaka bivše Jugoslavije. A kako su takva spontana i iskrena priznanja dolazila iz velikih klubova i gradova u malom Mostaru su se doživljavala sa posebnom zahvalnošću i nadom da Velež uistinu može biti uz rame sa najboljima.

Nusret Čerkić – Daiđa, u prvoj postavi Veleža igrao je najčešće na poziciji napadača – desnom krilu. Tokom bogate i uspješne karijere, jedno vrijeme (1964.godine) nastupao je i kao prvotimac slavne generacije “Sarajeva”, zatim u belgijskom prvoligaškom klubu “Gent”, a potom i u mostarskom gradskom klubu ”Lokomotiva”.

Igrajući cijelu sezonu 1964.godine za FK Sarajevo, Nusret Čerkić se sjećao brojnih detalja. Novinarima je ispričao i ovo:

"Sa mnom su igrali Muftić, Fazlagić, Vujović, Crnogorac, Biogradlić, Prljača, Mušović, Blažević i Hase, koji me veoma volio. Zvao me „Liska“, kolegama bi govorio: "Loptu samo gurnite „Liski“, a onda će sigurno biti gol". U Sarajevu sam prvi put shvatio značaj derbija. Nikad neću zaboraviti riječi kapitena Biogradilića: "Upamtite, Sarajevo može biti prvak države, a može i ispasti iz lige, ali Želju uvijek treba pobijediti, jer ta nam je pobjeda najvažnija..."

Po povratku iz belgijskog ligaša, Nusret  Čerkić je još kratko nastupao za matični klub u Mostaru, a potom se oprostio od aktivnog igranja. Svoje srce poklonio je do kraja Veležu. Nakon završetka aktivne igračke karijere, jedno vrijeme bio je trener “rođenih”.

Fudbal je bio dominantna Nusretova životna i radna preokupacija. U godinama iza rata 90.tih, Nusret je bio među prvim članovima kluba koji su se iskreno poradovali obnovi fudbalskih prvenstava i aktivno radili da do toga dođe.

Raji u Mostaru srčano je prepričavao detalje prvog poslijeratnog fudbalskog susreta Veleža i Zrinjskog u Sarajevu, te šta je sve tadašnja gradska administracija na čelu sa gradonačelnikom Safetom Oručevićem učinila da ponovo organizuje i uspravi klub, gradeći i novi stadion. Baš na tom stadionu, između brojnih drugih sportskih događaja, ovdje se prisjećamo prijateljskog susreta veterana Veleža sa novinarima Mostara, kada je i Nusret Čerkić ponovo obukao kopačke. U goste mostarskoj rajim baš za takvu priliku, iz Sarajeva je stigla Hanka Paldum, pokrenuvši prvu loptu sa centra terena.

Osim fudbala, “Daiđa” je u uskom krugu prijatelja znao da prizna kako mu – s vremena na vrijeme, srce zaigra, pa čak prevagne pjesma. Njegovi bliski prijatelji i brojni sugrađani znaju i pamte kako je Nusret čerkić biti izvrstan sevdalija. Znao je da zablista u društvu, a tu njegovu strast i upečatljiv vokal prepoznali su brojni umjetnici sevdaha. Jedan od njih, legendarni Zaim Imamović, pohvalivši njegovo izvođenje sevdalinke, za Nusreta Čerkića je čak napisao dvije pjesme pa je popularni Daiđa, u izdanju PGP-a, snimio prvu gramofonsku ploču nezaboravnih mostarskih sevdalinki (Oj Mostaru, moj beharu, Što li mi se Radobolja muti…)

Mostar se oprašta od Nusreta Čerkića – Daiđe, s poštovanjem i zahvalnošću za sve što je dao za svoj klub Velež, za fudbal i sport uopšte. Pamtićemo ga o njegovoj vedrini, osmijehu, blagosti i iskrenosti. Takvi, poput “Daiđe”, nikada ne mogu otići u zaborav!

Piše: Alija Behram

(Vijesti.ba)

Izdvajamo